Glazbeni barok u punome sjaju

6. Međunarodni ciklus orguljske glazbe Orgulje sv. Marka: Koncert Ante Knešaureka



  • Orguljaš Ante Knešaurek održao je u srijedu, 18. rujna 2019. u Crkvi sv. Marka koncert u okviru 6. međunarodnog ciklusa orguljske glazbe Orgulje sv. Marka. Poznato je da su za ovu staru zagrebačku gornjogradsku crkvu 2011. godine nabavljene nove orgulje iz majstorske radionice Wolfganga Eisenbartha iz grada Passaua. Instrument s tri manuala i 41 registrom, odabranima u dogovoru s orguljašima Pavlom Mašićem, Antom Knešaurekom i Anđelkom Klobučarem, pokazao je brzo sve odlike za predstavljanje orguljske glazbe različitih stilova i razdoblja. Vraćajući se rado baroknome repertoaru odabrao je Ante Knešaurek skladbe Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750) i Dietericha Buxtehudea (1637-1707), njemačkih skladatelja nezaobilaznih u proučavanju formalnih odrednica orguljske barokne glazbe. Odabir iz njihova bogatog opusa nije bio težak, jer je Ante Knešaurek u suradnji s Pavlom Mašićem predstavio prije nekoliko godina cjeloviti opus obojice skladatelja u Bazilici Srca Isusova u okviru projekta Koncertne direkcije Zagreb.

    Osnovni molski ugođaj odabranih skladbi nakon napetih završnih dijelova fuga (stretta) osvijetlio je završni akord u duru (s tzv. pikardijskom tercom). Iz opusa Johanna Sebastiana Bacha odabrao je Ante Knešaurek Preludij i fugu u c-molu, BWV 546, Preludij i fugu u d-molu, BWV539, Preludij i fugu u e-molu, BWV 548 te koralne preludije Čovječe, oplakuj svoj veliki grijeh, BWV 622 i Sad dođi, spasitelju pogana, BWV 659. U preludijima i fugama potvrđuje Bach svoju invenciju kako u slobodnoj formi – preludiju, tako i u odabiru teme za fugu koju provodi kroz glasove poštujući stroga pravila te forme, pronalazeći uvijek dobra melodijska rješenja.



    Iz Buxtehudeova opusa odabrao je Ante Knešaurek Ciacconu u e-molu, BuxWV 160 i Preludij i fugu u e-molu, BuxWV 142. Ove dvije skladbe povezuje isti tonalitet, ali i ugođaj blizak jednom od njegovih „najtužnijih vokalnih djela“, skladan nakon smrti oca. Ciacconu u e-molu ubrajaju mnogi među najuspjelije Buxtehudeove skladbe za orgulje: ostinatnu temu oslonjenu na preglednu akordičku strukturu bogato je kromatski upotpunio. Njegov Preludij i fuga u e-molu jedno je od četiri takva djela u kojima dominira fuga, jer na tri teme gradi tri fuge, vodeći u svakoj od njih glasove kroz tri definirane cjeline.

    Svoj nastup završio je Ante Knešaurek impresivnim Bachovim djelom Preludij i fuga u e-molu. Kao dobar poznavatelj Eisenbarthovih orgulja, u Crkvi sv. Marka mogao je odabirati i povezivati registre povezane uz manuale, osjenčavši teme ili pojedine odsjeke melodije novom zvukovnom nijansom. Neupitno je njegovo poznavanje polifonoga sloga i pregledno vođenje pojedinačnih glasova (u manualima i pedalu) uz isticanje ritmičkih figura ili pulsa (kao npr. u ciacconi) i odgovarajuću dinamičku raznolikost koja je puni, zvukovno uravnotežen vrhunac dosegla u posljednjoj skladbi koncerta. Muzikalno sviranje Ante Knešaureka protjecalo je u posebnom vremenu, približivši slušateljima u punome sjaju barokni stil dvojice velikih orguljaša i skladatelja.

    Program:
    Johann Sebastian Bach:

    Preludij i fugu u c-molu, BWV 546
    Preludij i fugu u d-molu, BWV539
    Preludij i fugu u e-molu
    , BWV 548
    Čovječe, oplakuj svoj veliki grijeh, BWV 622
    Sad dođi, spasitelju pogana, BWV 659

    Dietrich Buxtehude:
    Ciaccona u e-molu, BuxWV 160
    Preludij i fugu u e-molu, BuxWV 142.

    Orgulje: Ante Knešaurek

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 25. listopada 2019.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike