Velika obljetnica u sjeni festivala

10. Festival Orgulje Zagrebačke katedrale 2019.: Koncert Eugenia Maria Fagiania, orgulje, Italija; Koncert Zagrebačkog katedralnog mješovitog zbora, Katarina Javora, orgulje, Hrvatska



  • Desetu godinu zaredom Festival Orgulje Zagrebačke katedrale organizirala je Udruga za unapređenje i promicanje hrvatske glazbene kulture i umjetnosti Zvuci tišine iz Zagreba (osnovana 2007.). Od samog početka njegov umjetnički voditelj orguljaš mr. art. Edmund Andler Borić uspijeva okupiti vrsne strane i domaće orguljaše i druge glazbenike, postavivši dakako u prvi plan orgulje Zagrebačke katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije i glazbu za orgulje. Orgulje su često prateće glazbalo u izvorno pisanim skladbama ili preradama za soliste, zbor i instrumentalni sastav, pa su u programe mnogih koncerata bile uvrštene i skladbe iz tog repertoara.



    Ovogodišnji 10. festival Orgulja Zagrebačke katedrale počeo je 11. srpnja nastupom mlade sopranistice Antonije Dunjko, Igora Mrnjavičića (sopran) i orguljaša Edmunda Andlera Borića. Nastupili su mladi i već potvrđeni orguljaši, kao i oni koji već dulje vrijeme grade umjetničke karijere: 18. srpnja Ivan Bosnar (Hrvatska-SAD), 25. srpnja Nikola Cerovečki (Hrvatska), 1. kolovoza Andreas Boltz (Njemačka), 22. kolovoza Christian Iwan (Austrija), 29. kolovoza Piotr Rachon (Poljska), 12. rujna Neven Kraljić (Hrvatska, od 2004. stalni orguljaš Zagrebačke katedrale) i 19. rujna Eugenio Maria Fagiani (Italija). Komorni koncerti nastavljeni su 8. kolovoza nastupom mlade violinistice Katarine Kutnar uz orguljsku pratnju Milana Hibšera, čiji Scherzo za violinu i orgulje (na temu adventske pjesme Ptičice lijepo pjevaju) potvrđuje jednu od ideja ovoga festivala – promoviranje skladbi za (i uz) orgulje suvremenih hrvatskih skladatelja. Posljednji koncert 26. rujna, svojevrsni vrhunac festivala, okupio je i najviše sudionika, a bio je podijeljen u dva dijela: solistički nastup talentirane mlade orguljašice Katarine Javora i nastup solista i zbora uz pratnju orgulja.



    Talijanski orguljaš Eugenio Maria Fagiani (1972.) danas je jedan od poznatijih svjetskih glazbenika srednjega naraštaja. Prvu poduku iz orgulja dobio je u Milanu kod Enza Cortija, a studij orgulja i kompozicije završio je na konzervatoriju Luca Marenzio u Bresciji. Studij paleografije i improvizacije završio je u Cremoni (Pavia-Sveučilište) s tezom Marcel Dupré i umjetnost improvizacije. Usavršavao se kod niza uglednih svjetskih orguljaša u interpretaciji skladbi različitih stilskih razdoblja, kao i u improvizaciji koja velikim dijelom obilježava programe njegovih koncerata. Za nastup u Zagrebačkoj katedrali 19. rujna ove godine odabrao je Passacagliu, BWV Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750) te skladbe talijanskih skladatelja: Berceuse (Uspavanka) Licinia Reficea (1883-1954), Preludij i fugu Alda Finzija (1897-1945) i vlastitu skladbu Psalam 100 – Raduj se Gospodu, sva zemljo! koju je nazvao „simfonijska suita“. Veličanstvena Bachova Passacaglia i fuga u c-molu postoji danas samo u prijepisima, jer je autograf izgubljen. Nastala je možda nakon Bachova posjeta Lübecku, gdje je slušao tada slavnog orguljaša Dietericha Buxtehudea (1637-1797), a temu od osam taktova koja se ostinatno ponavlja dvadeset i jedan put obogatio je melodijsko-ritamskim figurama u različitim registrima.

    Bez stanke se nastavlja stroga fuga u kojoj je koristio dijelove teme iz Passacaglie, vodeći do dinamički snažnog završetka. Licinio Refice osmislio je skladbu Berceuse kao mirnu, polaganu, melodijski i harmonijski preglednu u uglavnom tišim dinamičkim nijansama. Aldo Finzi, jedna od žrtava holokausta u Italiji, iskazao je zahvalnost Bogu u jednoj od svojih posljednjih skladbi (iz 1944.) - Preludiju i fugi. Virtuozniji preludij i fuga s mirnom, duljom temom oslonjeni na jasne harmonijske sklopove nalaze smiraj u završnim akordima. Simfonijsku suitu Psalam 100 – Raduj se Gospodu, sva zemljo!, op. 102 podijelio je Eugenio Maria Fagiani u četiri kraća dijela, prilagodivši sadržaju stihova glazbeni izričaj što se odnosi na melodijsko-ritamska rješenja, tempo, harmonijsku strukturu i dinamiku pretočenu u odabrane registre orgulja. Sjajna tehnika sviranja (manuala i pedala) obilježila je Fagianijevo zanimljivo i muzikalno sviranje koje je protjecalo u proživljenom glazbenom vremenu uz logično fraziranje i dinamičke nijanse. Za dodatak publici odsvirao je kratku improvizaciju, predstavivši svoju maštovitost i umijeće.

    Završnom koncertu 26. rujna dala je veliki prilog Katarina Javora. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu uz studij orgulja završila je studije čembala i glazbene teorije, a usavršavala se na seminarima kod uglednih europskih orguljaša. Možda je na njen solistički nastup u prvom dijelu koncerta utjecalo usavršavanje u Toulouseu u Francuskoj, u razredu prof. Michaela Bouvarda. Odabrala je, naime, skladbe francuskih skladatelja: Prière (Molitva), op. 20 Césara Francka, Feux follets (Pramenovi), op. 53 br. 4 Louisa Viernea i Preludij i fugu na ime Alain, op. 7 Mauricea Durufléa. Mirna Franckova molitva (skladana između 1859. i 1862.) iskaz je njegova iskrenog vjerskog stava. Louis Vierne skladao je četiri ciklusa po šest sadržajno različitih skladbi za orgulje, u op. 51, 53, 54 i 55 uvrstivši stavke programskoga karaktera ili strogo određene (iako slobodne) forme kao primjerice Toccatu br. 6, također u op. 53 (iz 1926.) u kome je i polagana, prozračna i dinamički diskretna skladba Pramenovi. Uspomenu na prerano preminuloga skladatelja i orguljaša Jehana Alaina (1911-1940) ovjekovječio je Maurice Duruflé u Preludiju i fugi: na motorički razrađeniji preludij nastavlja se polaganija fuga s dugom, melodioznom temom koja prolazeći sve zadane odrednice strogog vođenja glasova i stalnog kontrapunkta raste do snažnog dinamičkog vrhunca. Katarina Javora muzicirala je nadahnuto, krećući se sigurno kroz notne predloške, a u sve tri skladbe koristila je zanimljive kombinacije registara.

    U nastavku koncerta izvedene su dvije skladbe: poznata Gloria u D-duru, RV 589 Antonija Vivaldija, koja bi možda bila primjerenija završnici koncerta umjesto moteta Svrši stopi moje, op. 19 Krste Odaka s kojim je završen deseti koncert 10. festivala Orgulje Zagrebačke katedrale. Vivaldijeva Gloria češće se izvodi uz pratnju instrumentalnog sastava u kome osobito na početku i završetku dominiraju svijetli, jasni motivi truba, a instrumentalnome slogu svedenom na orgulje kadikad nedostaje motorike, kao kod gudačkih i puhačkih glazbala. Uz orguljašicu Katarinu Javora nastupile su umjesto ranije najavljenih vokalnih solistica (Darija Auguštan, Kristina Habuš i Martina Menegoni) Antonija Dunjko, Tea Zec i Kristina Tomaš uz Zagrebački katedralni mješoviti zbor pod ravnanjem maestra Matije Škvorca. Vokalne solistice otpjevale su svoje dionice sigurno i tonski lijepo, uklopivši se u predviđeni dinamički raspon. Zagrebački katedralni mješoviti zbor (osnovan 1985.) – uz povremena odstupanja u tempu i intonaciji, dinamički izbalansirano i jasno izgovarajući tekst otpjevao je zborske dijelove, a orguljašica Katarina Javora uspijevala je orgulje Zagrebačke katedrale uskladiti s vokalnim solistima i zborom tijekom izvedbe koju je Matija Škvorc razradio prema već dobro poznatim interpretativnim uzorima.



    Možda se ove godine pruža i osobita prilika za kraći osvrt na orgulje zagrebačke prvostolnice i njihovu nabavu. Kako stoji na web-stranici Turističke zajednice Grada Zagreba, one se „(...) svrstavaju [se] među deset najljepših ostvarenja orguljarstva u svijetu i među najveće u Europi. Izradila ih je 1855. godine njemačka tvrtka E. F. Walcker i danas su zaštićene kao spomenik kulture nulte kategorije. (...)“ U programskoj knjižici Festivala stoji u tekstu O orguljama zagrebačke katedrale da „Godine 1852. Kaptol naručuje orgulje kod ugledne njemačke tvrtke Walcker iz Ludwigsburga (...)“. Orgulje zapravo nije naručio Kaptol, nego prvi zagrebački nadbiskup Juraj Haulik (1788-1869), čija se 150. obljetnica smrti navršila u svibnju ove godine. Hrvatski sabor 1845. donio je odluku da se Zagrebačka biskupija odvoji od ugarske crkvene hijerarhije. Ban Josip Jelačić (1801-1859) i biskup Juraj Haulik ponovno su potaknuli to pitanje 1850., pa je na prijedlog cara i kralja Franje Josipa I. poveden postupak uzvišenja na stupanj nadbiskupije koji je okončan godine 1852. bulom Ubi primum placuit pape Pia IX.

    Biskup, prvi zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik (Trnava, 1788 - Zagreb, 1869)Biskup, prvi zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik (Trnava, 1788 - Zagreb, 1869)Biskup Juraj Haulik (1788-1869) bio je zagrebački biskup od godine 1837. i prvi zagrebački nadbiskup, a 1856. imenovan je kardinalom. Rođen je u Trnavi u Slovačkoj i za dugog boravka u Zagrebu ostavio je dubok trag u crkvenom, društvenom i kulturnom životu grada Zagreba (nastalog godine 1850. službenim ujedinjenjem četiriju gradskih cjelina), pomažući materijalno brojne ustanove i udruge. Njegov osobni prilog središnjoj crkvi u Nadbiskupiji – Katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije – bile su nove orgulje koje je naručio kod tada veoma poznate njemačke tvrtke Eberhard Friedrich Walcker iz Ludwigsburga. O prijevozu i sastavljanju orgulja u Zagrebu, koje je trajalo je od kolovoza do rujna 1855. godine, građane su obavještavali suradnici novina Agramer Zeitung, a na svečanoj misi 1. studenoga svirao je orguljaš iz Beča Seitz. Tri dana kasnije održao je koncert kojem je, prema novinskim zapisima, nazočilo oko tri tisuće građana. Prema istom izvoru, orgulje E. F. Walcker (op. 127) tada su bile šeste po veličini u Habsburškoj monarhiji, a s tri manuala i pedeset i dva registra postavljale su velike zahtjeve pred tadašnjega dugogodišnjeg orguljaša Zachariasa Zellnera (1795-1875) kojega je u sviranje upućivao spomenuti orguljaš iz Beča. Haulikov prilog zagrebačkoj prvostolnici – orgulje s graditeljskim inovacijama i jedinstvene ljepote zvuka, unatoč kasnijim oštećenjima i rekonstrukcijama – i danas podsjećaju na dobročinitelja Jurja Haulika koji je podupirao brojne crkvene, kulturne i društvene projekte u gradu Zagrebu.

    Izdvojeno iz programa:

    Eugenio Maria Fagiani, orgulje (Italija)
    Johann Sebastian Bach: Passacaglia BWV 582
    Licinio Refice: Berceuse
    Aldo Finzi: Preludio e Fuga
    Eugenio Maria Fagiani: Raduj se Gospodu, sva zemljo!

    Zagrebački katedralni mješoviti zbor
    Katarina Javora, orgulje (Hrvatska)
    Darija Auguštan, Kristina Habuš, Martina Menegoni, solistice
    Matija Škvorc, dirigent (Hrvatska)
    César Franck: Priere, op. 20
    Louis Vierne: Feux follets, op. 53, br. 4
    Maurice Duruflé: Preludij i Fuga na ime Alain, op. 7
    Antonio Vivaldi: Gloria u D-duru, RV 589
    Krsto Odak: Svrši stopi moje, op.19

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 30. listopada 2019.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike