Veliki gubitak za komornu glazbu

14. i posljednji Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe, ZAGREB KOM, 11. - 16. listopada 2019, Hrvatski glazbeni zavod



  • U glasilu Hrvatskoga glazbenog zavoda HaGeZe za mjesec listopad ZAGREB KOM 14 najavio je poslovni direktor Festivala Dalio Despot kao posljednji kojim se „Nakon četrnaest uspješnih festivalskih godina (...) za nas [se] krug zatvara (...) kako bismo imali više vremena za naše vlastite umjetničke projekte.“ Ciklus od šest koncerata održanih u petak 11., subotu 12., nedjelju 13., utorak 15. i srijedu 16. listopada (matineja Koncert za djecu i večernji koncert) bio je programski „(...) interesantan presjek povijesti festivala (...)“. Publika je, prema riječima njegova poslovnog direktora Dalia Despota, pozvana da s glazbenicima i organizatorima proslavi „(...) burnu oproštajnu zabavu!“ I doista, vjerna publika koja je pratila festival ZAGREB KOM od 2006. do 2019. ispunila je svake večeri dvoranu Hrvatskoga glazbenog zavoda do posljednjeg mjesta, uživajući u labuđem pijevu festivala komorne glazbe koji će ostati ubilježen u povijesti komornoga muziciranja u Zagrebu kao i mnogi raniji projekti koji nisu opstali u glazbenom životu grada.



    Oproštaj od zagrebačke publike priredili su sudionici festivala ZAGREB KOM u Hrvatskom glazbenom zavodu, dvorani koja po svojim akustičkim karakteristikama prednjači u gradu među svim poznatim prostorima muziciranja, osobito za solističke recitale i komorne koncerte. Prema objašnjenju u Muzičkoj enciklopediji (II. sv., Zagreb 1974.) „(...) Komorna muzika je izgradila svoj specifični stil intimnog muziciranja, tzv. komorni stil, na bazi pune ravnopravnosti sudjelujućih instrumenata, koja omogućuje postizavanje idealne zvukovne ravnoteže.“ Tijekom pet večernjih koncerata 14. festivala ZAGREB KOM (na matineji 16. listopada izveden je Gudački sekstet u d-molu, op. 70 Uspomene na Firencu Petra Iljiča Čajkovskog, kojim je istog dana završen večernji koncert) pratila je publika doista jedinstvene izvedbe. Njihovo je obilježje bilo tehnički besprijekorno sviranje svih solista i interpretacija kojom su potvrdili poznavanje stila komornoga muziciranja, podredivši sve svoje sviračke vještine suglasju s ostalim glazbenicima komornoga sastava.



    Tonskoj ljepoti pridonijeli su i stari, vrijedni instrumenti, primjerice violina Ex Leslie, Tate Antonija Stradivarija (1644-1737) iz 1710. godine na kojoj svira osnivačica festivala ZAGREB KOM Susanna Yoko Henkel. Violinu koju joj je ustupio sadašnji anonimni vlasnik nazvana je Leslie, Tate jer su joj vlasnici bili (škotski matematičar i fizičar) John Leslie (od 1820.), William Henry Leslie (od 1882.) i obitelj Tate (1926.). Do godine 1820. violina je bila u zbirci engleskoga graditelja instrumenata Johna Bettsa (1755-1823) koji je u London donio više Stradivarijevih violina, potaknuvši vrednovanje i priznanje njegova iznimnog umijeća gradnje gudačkih instrumenata. Jedna od majstorskih violina Giovannija Battiste Gudagninija (1711-1786) izrađena godine 1783., na kojoj svira Stefan Milenković, pokazala je svoju osobitu tonsku ljepotu na dva posljednja večernja koncerta i matineji za djecu.

    Glazbenici koji su nastupili na 14. festivalu ZAGREB KOM bilježe u svojim životopisima prije svega izvrsno glazbeno obrazovanje i usavršavanje, nagrade s brojnih natjecanja, nastupe kao komorni glazbenici, solisti na recitalima i uz orkestar te kao uspješni pedagozi. Program koncerata odabran je iz bogate riznice svjetske komorne glazbe, ali su uvrštene i neke prerade za komorni sastav. Tako smo 11. listopada na prvome, koncertu otvorenja Schubertijada uz dva klasična komorna djela Franza Schuberta (1797-1828) čuli njegova Četiri impromptusa za klavir, D. 699 (br. 1 u c-molu, br. 2 u Es-duru, br. 3 u Ges-duru i br. 4 u As-duru) u transkripciji za gitarski trio. Melodijsko-ritamski i u odnosu na brza tempa dosta zahtjevne skladbe u kojima je Schubert koristio gotovo cijeli tonski opseg klavira, uspješno je preradio gitarist Petrit Çeku, prilagodivši ih tonskom rasponu i dinamičkim mogućnostima gitare. U efektnoj izvedbi Gitarskoga trija Elogio, čiji su članovi Petrit Çeku, Pedro Riberio Rodrigues i Tomislav Vukšić studirali u razredu red. prof. Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ostale su prepoznatljive stilske značajke dosta poznatog izvornika. Koncert Schubertijada otvoren je Gudačkim trijom u B-duru, D. 471 Allegro, u kojem su nastupili violinistica Susanna Yoko Henkel, violist Guy Ben-Ziony i violončelist Zvi Plesser, a u drugome dijelu koncerta pridružili su im se Mario Ivelja (kontrabas) i pijanistica Ewa Kupiec, odsviravši dinamički razrađeno i tonski lijepo peterostavačni Klavirski kvintet u A-duru, D. 667 Pastrva, nazvan prema popijevci čija je tema poslužila skladatelju u četvrtome stavku za virtuozne varijacije posvećene pojedinim instrumentima kvinteta (violina, viola, violončelo, kontrabas i klavir).

    Drugi koncert održan u subotu, 12. listopada, nazvan Saturday Night Fever (prema filmu iz 1977. za koji je korišteno najviše skladbi legendarnoga sastava Bee Gees) doista je obilježio pokret i plesni ritam. Već u prvoj skladbi, Sonati u A-duru za violinu i gitaru iz zbirke nastale 1828. Centone di sonate, op. 112, br. 1 Niccolóa Paganinija (1782-1840) u kojoj su nastupili Susanna Yoko Henkel i Petrit Çeku, stalni je pokret prisutan u drugome stavku Tempo di marcia. Uvod violončela u visokom registru (flageoletni tonovi) najavio je novu skladbu prepunu različitih ugođaja - Klavirski trio br. 2 u e-molu, op. 47 Dmitrija Šostakoviča (1906-1975). Godine 1944. skladana četverostavačna skladba osebujne melodike i slobodnih harmonijskih odnosa završava vedrim, poletnim plesnim stavkom melodike bliske folklornoj, nastavljajući bez predaha na polagani Largo sjetnog ugođaja. Šostakovič, sklon polifonome vođenju glasova, primijenio je taj postupak i u ovome triju, ostvarivši punu samostalnost dionica.



    Uz Susannu Yoko Henkel nastupili su violončelist Zvi Plesser i pijanistica Ewa Kupiec. Skladbu Povijest tanga s priloženim programom napisao je 1986. godine Astor Piazzolla (1921-1992) za flautu i gitaru, instrumente koji su korišteni u prvim oblicima toga plesa u Buenos Airesu početkom 80-ih godina 19. stoljeća. Zasluga je Astora Piazzolle da je taj strastveni, u početku solistički ženski ples, pronašao put u umjetničku glazbu, a kroz Povijest tanga (Bordel 1900, Café 1930, Night-Club 1960, Concert d'Aujourdhui) proveli su publiku nadahnuto i strastveno violinistica Susanna Yoko Henkel i gitarist Petrit Çeku. Talijanski skladatelj i violončelist Luigi Boccherini (1743-1805) ostavio je bogat komorni opus, u kojem su skladbe posvećene gitari i gudačkim instrumentima, a odlikuju se potpunom uravnoteženošću sudjelujućih glazbala. Jedna od takvih skladbi je četverostavačni Kvintet za gitaru i gudače u D-duru Fandango, G. 448 skladan 1798. godine, nadahnut španjolskim plesom tipičnog ritamskog obrasca koji je primijenjen u posljednjem stavku. U efektnoj izvedbi ovoga kvinteta nastupili su gitarist Petrit Çeku, violinistice Susanna Yoko Henkel i Ségolène de Beaufond, violist Guy Ben-Ziony i violončelist Zvi Plesser.

    Treći koncert ciklusa ZAGREB KOM održan u nedjelju, 13. listopada nazvan je Schumann, Brahms, Horn što je bio putokaz publici u odabiru skladatelja i skladbi u kojima sudjeluje rog (horn). Kao solist nastupio je hrvatski hornist svjetskoga glasa Radovan Vlatković, čije je intonativno i tehnički savršeno te dinamički bogato iznijansirano sviranje doista oduševilo publiku. Svoje majstorsko sviranje pokazao je u drugome dijelu koncerta u skladbi Adagio i Allegro u As-duru, op. 70 Roberta Schumanna (1810-1856) uz klavirsku pratnju izvrsnog pijanista Iana Fountaina. Za boravka u Dresdenu od 1844. do 1850. skladao je Schumann Romancu i Allegro za rog i klavir 1849., za koju je sam rekao da je njegova „najplodnija godina“. U to vrijeme dirigent Kraljevske opere u Dresdenu Richard Wagner (1813-1883) stvorio je jedan od najboljih orkestara u Europi, u kojem je svirao hornist Joseph Rudolf Lewy (1822-1881), tada jedan od najboljih svirača roga s ventilima. Lewyjevo sviranje i mogućnosti usavršenog roga za intoniranje svih tonova kromatske ljestvice potaknule su Schumanna na skladanje spomenute skladbe za rog i klavir (kasnije nazvane Allegro i Adagio) u kojoj je postavio i – kako su neki procijenili – gotovo neizvedive zahtjeve. Pijevni polagani uvod i virtuozni brzi dio postavljaju velike, ali ne i nepremostive zahtjeve, kako smo doživjeli u sviranju Dječaka (majstora) s čarobnim rogom Radovana Vlatkovića. Ova Schumannova skladba stekla je veliku popularnost pa se solistička dionica često izvodi na violini, violi ili violončelu.

    Dvije Schumannove skladbe izvedene su u prvome dijelu koncerta. Susanna Yoko Henkel i pijanistica Ewa Kupiec skladno su muzicirale u Sonati za violinu i klavir u a-molu, op. 105. Trostavačnu skladbu nastalu sredinom rujna 1851. Schumann je procijenio neuspjelom, odlučivši da će skladati drugu sonatu u nadi da će „biti bolja“, što je ostvario u studenome 1851. No, i u prvoj sonati u a-molu pokazao je melodijsku invenciju, promišljenu gradnju stavaka i različite ugođaje profilirane dinamikom, povjeravajući vodeću ulogu naizmjence i violini i klaviru.  U drugoj skladbi programa Andante i varijacije u B-duru, op. 46 za rog, dva violončela i dva klavira nastupili su uz Radovana Vlatkovića violončelistica Monika Leskovar, violončelist Zvi Plesser i dvoje spomenutih pijanista Ewa Kupiec i Ian Fountain. Skladba Andante i varijacije u B-duru nastala je potkraj 1842. u Leipzigu u Schumannovoj tzv. „godini komorne glazbe“, kad su nastala i neka njegova najznačajnija komorna djela kao gudački kvarteti, klavirski kvartet i klavirski kvintet. Uvrštena je pod brojem 10 u popis njegovih djela bez oznake opusa, a sljedeće godine skladatelj ju je preradio za dva klavira (op. 46). Tema s varijacijama provlači se kroz Schumannov opus od ABEEG.varijacija, op. 1 potvrđujući njegovu maštovitost u melodijskim, ritamskim i harmonijskim varijantama teme, što u skladbi Andante i varijacije dobiva još i dvije nove instrumentalne boje, mijenjajući i u kvintetu prilično izražen dijalog dvaju klavira.



    U završnici koncerta izveli su violinistica Susanna Yoko Henkel, hornist Radovan Vlatković i pijanist Ian Fountain Trio za klavir, violinu i rog u Es-duru, op. 40 Johannesa Brahmsa (1833-1897). Pisan tijekom odmora u ljetnim mjesecima 1865., ovaj trio skladateljeva je uspomena na nedavno preminulu majku koja je rado slušala sviranje roga. Smatrajući da rog bez ventila ima ljepši ton, odabrao je Brahms prikladni Es-dur izmjenjujući u temama prvoga stavka istoimeni dur i mol-tonalitet (Es-dur, es-mol). Brzi Scherzo često donosi za (dva) rog(a) tipične „rožne kvinte“, polagani stavak blizak je formi passacaglie (tema i varijacije), a u završni stavak je, uz motive iz prethodna tri, uvrstio narodnu pjesmu iz porječja Rajne.

    Za četvrti koncert održan u utorak, 15. listopada odabrali su priređivači festivala ZAGREB KOM naziv Mozart kuglice. U četiri skladbe iz bogatoga komornog opusa Wolfganga Amadesua Mozarta (1756-1791) nastupilo je osam glazbenika, predstavivši publici svoje sviračke odlike i tumačenje odrednica klasičnoga stila. Violinist Stefan Milenković i violistica Tomoko Akasaka odmotali su zlatni papir s prve kuglice u kojoj se krio Duo za violinu i violu br. 1 u G-duru, KV 423. Skladavši dvije poslastice komorne glazbe tijekom posjeta Salzburgu 1783. godine, pomogao je Mozart kolegi Michaelu Haydnu koji zbog bolesti nije mogao udovoljiti narudžbi nadbiskupa Colloreda za šest dua za violinu i violu. U tri stavka klasičnog obrasca brzi-polagani-brzi, tematsku građu ravnopravno donose i violina i viola.

    Mozartova putovanja obogaćivala su njegova skladateljska i izvođačka iskustva, ali kadikad su bila i financijski unosna kao primjerice posjet njemačkome dvoru u Berlinu-Potsdamu.  Krajem svibnja 1789. slušala je Mozartovo sviranje kraljica Frederika Pruska, nakon čega je uslijedila narudžba kralja Friedricha Wilhelma II. za šest gudačkih kvarteta. Kralj je sam bio violončelist-amater pa su njemu posvećena tri Pruska kvarteta koja je Mozart ostvario u stilu gudačkih kvarteta Josepha Haydna. Drugu Mozart-kuglicu – četverostavačni Prvi gudački kvartet u G-duru, KV 575 (21. u popisu Mozartovih gudačkih kvarteta) – izveli su na koncertu 15. listopada stilski primjereno i muzikalno violinistice Susanna Yoko Henkel i Ségolène de Beaufond, violistica Tomoko Akasaka i violončelistica Monika Leskovar.

    Treću Mozart kuglicu – trostavačnu Sonatu za violinu i klavir br. 32 u B-duru, KV 454 – skladao je Mozart za „jednu izvrsnu violinisticu“ iz Mantove - Reginu Strinasacchi (1764-1823). Njihov zajednički nastup u kazalištu kod Kärnter-vrata 29. travnja 1784. sveo se na sviranje zapisane dionice violine i improvizaciju skicirane klavirske dionice, a sa zanimanjem ga je pratio i tadašnji austrijski car Josip II. Violinistica je tada mogla pokazati svoje vještine u tehnički veoma zahtjevnom završnom stavku Allegretto. Rondo, što je izvrsno uspjelo i violinistici Susanni Yoko Henkel, dok je pijanistica Ewa Kupiec – možda ponesena lijepo ispisanom dionicom klavira, tonski natkrilila violinu u dinamičkome nijansiranju.

    Wolfgang Amadeus Mozart je među skladateljima koji su uveli rog u koncertantnu, ali i u komornu glazbu. Preselivši u Beč 1781. godine Mozart je djelovao kao koncertant, pedagog i skladatelj, a intenzivno je skladao nakon ulaska u brak s Constanzom Weber 1782. godine. U jesen te godine nastao je njegov Kvintet za rog, violinu, dvije viole i violončelo, KV 407 nadahnut, kao i mnoge druge skladbe za rog, sviranjem izvrsnog hornista Ignaza Leutgeba (1732-1811). Kvintet ima tri stavka: prvi Allegro pisan je u sonatnom obliku, drugi polagani Andante – ujedno i najdulji – donosi dijalog roga i gudača, a treći je Rondo. Allegro postavlja velike tehničke zahtjeve primjerene prirodnome rogu, čija se melodika kretala u okviru dijela alikvotnog niza (vezanog uz osnovni ton es). Uz nenadmašnoga majstora na rogu Radovana Vlatkovića u izvedbi kvinteta sudjelovali su violinistica Susanna Yoko Henkel, violistica Tomoko Akasaka, violist Roland Glassl i violončelist Zvi Plesser. Tonska boja i opseg dviju viola pomaknuli su glazbeno događanje u nešto dublji registar iz koga se izdvajala violina, a muzikalno, dinamički suzdržano i dobro profilirano sviranje oduševilo je nazočnu publiku.

    Peti, Koncert za djecu održan je prije podne u srijedu, 16. listopada i sadržavao je samo Gudački sekstetu d-molu, op. 70 Uspomena na Firencu Petra Iljiča Čajkovskog (1840-1893). Kako je izveden istog dana na večernjem, šestom koncertu s podnaslovom U nove svjetove!, osvrnut ćemo se samo na večernju izvedbu. Naslov koncerta podsjeća na podnaslov Simfonije br. 9 u e-molu, op. 95 Iz novoga svijeta Antonína Dvořáka (1841-1904) skladane za boravka u Sjedinjenim Američkim Državama, pa je prva skladba doista bila iskorak u novi svijet. Trio za klavir, violinu i violončelo skladao je 1937. godine Leonard Bernstein (1918-1990) kao student Waltera Pistona na Harward University u New Yorku. Tri stavka (I. Allegro non troppo-Piu mosso-Allegro vivace, II. Tempo di marcia, III. Largo-Allegro vivo et molto ritmico) počivaju na osebujnoj melodici, raznolikim kadikad i sinkopiranim ritmičkim obrascima te harmonijskim rješenjima koja umjereno prekoračuju granice tonalitetnosti. Efektno, zanimljivo i muzikalno odsvirali su ovaj (našoj publici slabije poznati trio) violinist Stefan Milenković, violončelist Zvi Plesser i pijanistica Ewa Kupiec.

    U novome svijetu skladao je Antonín Dvořák godine 1893. Gudački kvartet br. 12 u F-duru, op. 96 Američki, u čiji je četverostavačni klasični kvartetski komorni slog vješto utkao melodiku i ritamske obrasce nadahnute američkom tradicijskom i popularnom glazbom. Jedno od poznatih, često izvođenih i rado slušanih djela iz repertoara za gudački kvartet ne trpi površan pristup i veća odstupanja u tumačenju izvornika te predstavlja uvijek pravi izazov za glazbenike. U Američkome kvartetu Dvořák je dao veliku samostalnost pojedinačnim dionicama koje u suglasju i dinamički izbalansirano vode do vrhunca u codi zadnjega stavka. Upravo tako usuglašeno, riješivši sve zagonetke Dvořákova rukopisa i postavivši veliki raspon fino profilirane dinamike, odsvirale su Američki gudački kvartet violinistice Susanna Yoko Henkel i Ségolène de Beaufond, violistica Tomoko Akasaka i violončelistica Monika Leskovar, oduševivši publiku u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda.



    Gudački seksteti rjeđa su forma komorne glazbe u opusima europskih skladatelja, pa je pravi događaj za publiku izvedba nekog od gudačkih seksteta iz 19. stoljeća, razdoblja romantizma. Petar Iljič Čajkovski skladao je 1890. svoj Gudački sekstet u d-molu, op. 70 s podnaslovom Uspomene na Firencu po povratku u Rusiju. U Firenci je boravio tijekom zimskih mjeseci, a grad i sredina bogata kulturnoga naslijeđa potaknuli su ga na dovršenje započetih i stvaranje novih glazbenih djela. Snažne Uspomene na Firencu pretočio je u jedinstveno djelo u svom komornom opusu, vodeći samostalno šest dionica (dvije violine, dvije viole, dva violončela), povjeravajući tematsku građu svima ravnopravno te gradeći harmonijske sklopove na čvrstoj podlozi dubokih gudača. Sastav od šest samostalnih gudača otvorio je velike mogućnosti dinamičkoga nijansiranja, koje je raslo od prigušenoga pianissima do moćnog, neusiljenog fortea. Jednostavnim i tečnim doimalo se sviranje seksteta u sastavu Stefan Milenković i Ségolène de Beaufond – violine, Roland Glassl i Tomoko Akasaka – viole te Zvi Plesser i Monika Leskovar – violončela.

    Možda je sa sasvim određenom namjerom za kraj koncerta i festivala odabran Gudački sekstet Uspomene na Firencu Petra Iljiča Čajkovskog, kako bi vjerna publika pamtila festival ZAGREB KOM kao vrijedan prilog glazbenom životu Zagreba, ne prihvaćajući ponuđeno objašnjenje o prekidu nakon toliko uspješnih godina održavanja. Može li se povjerovati da su svi vrsni glazbenici-sudionici ovogodišnjega festivala stavili na čekanje ili u drugi plan svoje „vlastite umjetničke projekte“ od 2006. godine i da ih je ZAGREB KOM toliko usporio u njihovu ostvarenju? 14. zagrebački međunarodni festival komorne glazbe ZAGREB KOM održan je pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. Omogućio ga je (financijski) Grad Zagreb i njegov Ured za kulturu, a potporu su mu – primjereno mogućnostima i djelatnosti – dali Turistička zajednica grada Zagreba, G. Henle-Verlag, Hotel Dubrovnik Zagreb, Goethe Institut, Ulaznice.hr., Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Horizon Foundation i Julius Meinl. Može li se, ipak, očekivati neko novo rješenje i nastavak suradnje ukoliko nisu razlog gašenja festivala i nedostatna sredstva?



    Pregledaju li se dostupni podaci o koncertnome životu u Zagrebu u 19. i 20. stoljeću, može se zaključiti da je komorna glazba jedna od okosnica koncertnih programa. Na temelju osobnih istraživanja odabranih naslova periodike objavljene u Zagrebu na njemačkom i hrvatskom jeziku između 1826. i 1858. godine, autorica je (u svome doktorskom radu) zaključila: „(...) da se najveći broj onih za koje su pronađene različite vrste tekstova u časopisima i novinama može podvesti pod kategoriju „komorni koncerti“. U kontekstu ovog istraživanja svrstani su u nju svi koncerti na kojima je nastupilo više vokalnih ili instrumentalnih solista u skladbama različitih glazbenih vrsta od instrumentalnih solističkih, skladbi za glas ili instrument uz pratnju glasovira, do pravih komornih sastava kao što su glasovirski trio, glasovirski kvartet, gudački kvartet, gudački kvintet, i sl., (...) Upravo ti koncerti koje su priredili samostalni glazbenici i rjeđe građanske udruge kao Zagrebačko glazbeno društvo (Hrvatski glazbeni zavod - op. S. M.-Ć.) ostvareni su gotovo u pravilu zajedničkim muziciranjem profesionalnih i glazbenika-amatera čija su imena uglavnom ostala nepoznata (...)“



    U pretraživanju periodike pronađeni su podaci i za kasnije razdoblje o prvim ciklusima komorne glazbe koje su krajem 1865. godine osmislili „ljubitelji umjetnosti u Zagrebu“ uvodeći u programe koncerata koji su se održavali u redutnoj dvorani kazališta prave komorne skladbe bečkih klasika i ranih romantičara. Taj pothvat bio je također kratkoga vijeka, a puni uspjeh postigao je Odbor za unapređivanje komorne glazbe, koji su godine 1897. osnovali graditelj Herman Bollé, pravnik i violončelist dr. Anton Goglia, Karlo pl. Mihalovich, ravnatelj opere Franjo Rumpl, glazbeni kritičar Ernst Schulz i mjernik Robert Weiss. Odbor je do 1918. godine priredio niz komornih koncerata na kojima su gostovali glazbeni umjetnici iz drugih zemalja i profilirao koncertni život, osobito u vrijeme Prvog svjetskog rata, kad je prekinut rad brojnih amaterskih pjevačkih društava i orkestara zbog odlaska njihovih članova u rat. U 1904. godini zabilježen je pokušaj utemeljenja Hrvatskoga gudačkog kvarteta, a od 1919. godine s osnivanjem Zagrebačkoga kvarteta počinje razdoblje djelovanja profesionalnih komornih sastava čije je muziciranje privlačilo publiku potvrđujući zanimanje za tu vrstu glazbe sve do danas. Iz kratkoga povijesnog pregleda razvidno je da komorni sastavi nisu u Zagrebu kontinuirano djelovali, a o razlozima prestanka njihova rada trenutno nema dovoljno istraženih podataka. Budući da postoji publika, stalni pokušaji od 19. stoljeća, možda bi se ipak moglo pronaći rješenje za nastavak festivala ZAGREB KOM. Stalni koncertni život može se, dakako, organizirati i s brojnim domaćim glazbenicima, ali nova iskustva i suradnja s glazbenicima iz drugih sredina sigurno pridonose bogatstvu glazbenoga života u Hrvatskoj.

    Program:
    Franz Schubert: Gudački trio u B-duru, D 471, Allegro
    Franz Schubert: Četiri impromptua, D. 899 (transkr. za 3 gitare Petrit Çeku)
    Franz Schubert: Klavirski kvintet u  A-duru, D. 667, Pastrva
    Robert Schumann: Sonata za violinu i klavir br. 1 u a-molu, op. 105
    Robert Schumann: Andante i varijacije u B-duru, op. 46
    Robert Schumann: Adagio i Allegro u As-duru, op. 70
    Johannes Brahms: Trio za klavir, violinu i rog u Es-duru, op. 40
    Leonard Bernstein: Klavirski trio (1937)
    Antonín Dvořák: Gudački kvartet br. 12 u F-duru, op. 96 Američki
    Petar Iljič Čajkovski: Gudački sekstet u d-molu, op. 70 Uspomena na Firencu
    Niccolò Paganini: Centone di sonate u A-duru, Op. 64 br. 1 (MS 112)
    Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič: Klavirski trio br. 2 u e-molu, op. 67
    Ástor Piazzolla: Povijest tanga
    Luigi Boccherini : Kvintet za gitaru i gudače u D-duru, Fandango, G. 448
    W. A. Mozart: Duo za violinu i violu br. 1 u G-duru, KV 423
    W. A. Mozart: Gudački kvartet br. 21 u D-duru, KV 575
    W. A. Mozart: Sonata za violinu i klavir u B-duru, KV 454
    W. A. Mozart: Kvintet za rog, violinu, dvije viole i violončelo u Es-duru, KV 407

    Glazbenici:
    Susanna Yoko Henkel, violina
    Stefan Milenković, violina
    Ségolène de Beaufond, violina
    Guy Ben-Ziony, viola
    Tomoko Akasaka, viola
    Roland Glassl, viola
    Zvi Plesser, violončelo
    Monika Leskovar, violončelo
    Mario Ivelja, kontrabas
    Petrit Çeku, gitara
    Ewa Kupiec, klavir
    Ian Fountain, klavir
    Radovan Vlatković, rog
    Trio Elogio: Petrit Çeku, Pedro Riberio Rodrigues, Tomislav Vukšić

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 12. studenog 2019.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike