Skladno i tehnički izvrsno

Iz salona Očić: Adventski koncert, 12. prosinca 2019.



  • Sudionici posljednjeg koncerta u ovoj godini u sklopu jubilarne 25. sezone kućnih koncerata Iz salona Očić Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, bili su violinist Anđelko Krpan i orguljašica Ljerka Očić. Svečano adventsko ozračje  u prigodno ukrašenom i toplom salonu Očić uz mnogobrojnu publiku i slušatelje izravnog prijenosa na 3. programu Hrvatskoga radija, koji je vodio urednik Branko Magdić, pružili su idealno okružje za nastup uglednih glazbenika - violinista Anđelka Krpana i orguljašice Ljerke Očić. Oboje su iskusni i vrsni solisti i komorni glazbenici te kolege-profesori na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

    Za ovu iznimnu prigodu rijetkog zajedničkog nastupa odabrali su pretežito barokne sonate iz pera Antonija Vivaldija, Georga Friedricha Händela i Johanna Sebastiana Bacha, kojima je prethodila i jedna predklasična Sonata Luke Sorkočevića. U izvorniku naslovljena kao Uvertira, ta vedra i optimistična Sorkočevićeva trostavačna Sonata u A-duru pruža mogućnost  izbora različitih instrumenata. Ovaj put smo je čuli u vrlo dobroj izvedbi violinista Anđelka Krpana i orguljašice Ljerke Očić, glazbenika lijepog tona, muzikalnosti, odlične tehnike i skladnog suglasja. Posebno se svidio dojmljivi Adagio.

    U nastavku biranog programa izvedena su remekdjela trojice  najznačajnijih baroknih skladatelja različitih podneblja: Antonija Vivaldija s juga te Georga Friedricha Händela i Johanna Sebastiana Bacha sa sjevera Europe. Njima je uz individualne karakteristike zajednička izražajnost i sloboda u interpretaciji, tzv. affetto, ali sa suptilnim nijansama - kako je objasnila Ljerka Očić.

    Sonata u d-molu, op. 2 br 3  (RV 14) samo je jedna od mnogobrojnih Vivaldijevih sonata za različite instrumente. U četiri kontrastna stavka Preludij, Corrente, Adagio i Giga donose pravi vatromet kolorizma, melodijske ljepote i snage  osjećajnosti,te živog ritma, za koji je Ljerka Očić izjavila da je to rock and roll baroka, te je u tom raspojasanom stilu i predstavljena, prvenstveno u temperamentnom sviranju orgulja. Prelijepa cantilena Adagia čak je i ponovljena u dodatku.

    Slijedila je kao suprotnost Vivaldiju Händelova 13. sonata u D-duru,  čiji početni stavak naslovom Affetuoso upravo sugerira način izvedbe - affetto o kojem je bilo govora, što je ostavilo sjajan dojam. I ne samo taj uvodni stavak, nego i ostala tri stavka ulančana u skladnu cjelinu, od kojih je završni Allegro izazvao očekivano oduševljenje publike. Bio je to apsolutno vrhunac večeri, nakon kojega smo čuli još završnu Sonatu u E-duru, BWV 1016 Johanna Sebastiana Bacha.

    U današnje vrijeme takozvanog povijesno obaviještenog tumačenja barokne glazbe, Anđelko Krpan obrazložio je svoj pristup tom stilu, što nastoji prenijeti i svojim studentima kojima pruža različite mogućnosti ali ih potiče da nađu svoj vlastiti put. Za razliku od onih koji insistiraju na interpretaciji bez imalo vibrata, sam Krpan odabrao je sredinu - s malo ili nimalo vibrata, a taj je intenzitet došao do izražaja i na ovom koncertu.

    Anđelko Krpan i Ljerka Očić svojim su umijećem, znanjem i senzibilnošću biranim programom velikih skladatelja uvelike pridonijeli iznimnom, kvalitetnom  i svečanom  blagdanskom ozračju u salonu Očić.

    Program:
    Luka Sorkočević: Sonata u A-duru
    Antonio Vivaldi: Sonata u d-molu, op. 2 br 3  (RV 14)
    George Frideric Händel: 13. sonata u D-duru
    Johann Sebastian Bach: Sonatu u E-duru, BWV 1016

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 17. prosinca 2019.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike