BLISKO SKLADATELJEVOJ ZAMISLI

Koncert uz 160. obljetnicu utemeljenja Pjevačkog društva Vijenac, Muzej Mimara, 9. prosinca 2019.



  • U atriju Muzeja Mimara okupili su se u ponedjeljak, 9. prosinca 2019. predstavnici crkvenih vlasti i visokoškolskih obrazovnih ustanova, muzikolozi i poznavatelji opusa skladatelja Ivana pl. Zajca (1832-1914) povodom predstavljanja nekoliko njegovih skladbi. Točnije, riječ je o osam skladbi posvećenih Pjevačkome društvu Vijenac tiskanih 2017. godine u nizu izdanja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i njihovoj zvučnoj konkretizaciji na koncertu muškog zbora u kome su sudjelovali studenti Muzičke akademije u Zagrebu, studenti Instituta za crkvenu glazbu KBF-a i bogoslovi Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa. Suvremenu prvu izvedbu pripremila je red. prof. Muzičke akademije Jasenka Ostojić, odabravši na temelju uspjeha postignutih tijekom dosadašnjega školovanja i nekoliko solista između svih pjevača. U dvije posljednje skladbe  - Otče naš (Pobožna kantata) za bariton solo, muški zbor, harmonij, klavir i gudački orkestar, op. 915 i Ave Maria, op. 888 (za soliste i isti instrumentalni sastav) nastupili su orguljaš Milan Hibšer (harmonij) i Gudački ansambl Muzičke akademije. Studenti klavira Neven Boltek, Ines Hustić i Silvia Magdalena Šimić izmjenjivali su se za klavirom u ovima i još četiri prethodne skladbe: Idila (Kraljici svibnja) za soliste, muški zbor i klavir, op. 1202; Melodija (Tamo bih i ja) za muški zbor i klavir, op. 1201; Religiozna kantata (Caritas) za soliste, muški zbor i klavir, op. 1200 i Andante (Kad padne prvi suton) za soliste, muški zbor, klavir i malo zvono, op. 1036. Uvodna Koračnica Vijenca, op. 494 i Slavospjev za muški zbor, op. 615 skladane su za muški zbor a cappella.

    Uzvanike i publiku pozdravio je na početku koncerta dekan KBF-a prof. dr. sc. Mario Cifrak, a projekt i notno izdanje predstavili su izv. prof. art. Viktorija Čop i prof. dr. sc. Vjera Katalinić. Osam skladbi Ivana pl. Zajca posvećenih Pjevačkome društvu Vijenac sačuvano je u Bogosloviji u autografu ili prijepisu sa skladateljevom posvetom. Skladao ih je od 1880. godine, a pouzdano se zna da su neke od njih izvedene na koncertu 23. travnja 1899. prigodom proslave 60. obljetnice utemeljenja Pjevačkoga društva Vijenac ili nešto ranije. Kratku uvodnu studiju za tiskano izdanje koje ove Zajčeve skladbe približava suvremenoj publici napisala je prof. dr. sc. s. Katarina Koprek, a izvorne notne zapise prenijele su u današnjim muzikološkim standardima primjereno izdanje Ines Fočić, prof. i izv. prof. art. Viktorija Čop. O povijesti, povezanosti s Ivanom pl. Zajcem i djelovanju Pjevačkog društva Vienac, koje su zagrebački bogoslovi utemeljili 1839. godine pod imenom Narodno ilirsko Skladnoglasja društvo, sažeto ali nadahnuto govorila je publici prof. dr. sc. Vjera Katalinić.

    Svaka skladba pohranjena u notnom zapisu iziskuje konkretizaciju u izvedbi, na što su ove skladbe Ivana pl. Zajca posvećene Pjevačkome društvu Vijenac čekale možda i više od sto godina. Iskusna dirigentica i pedagoginja Jasenka Ostojić bilježi značajne uspjehe u radu s različitim zborskim sastavima, pa je i ovaj projekt javnog koncertnog predstavljanja skladbi Ivana pl. Zajca prihvatila kao jedan od izazova koji iziskuju odgovoran, promišljen i stručan pristup izvorniku. Ne upuštajući se u ovoj prigodi u opširniju prosudbu stilskih značajki i estetskih vrijednosti osam Zajčevih skladbi posvećenih društvu Vijenac, možda se ipak može napomenuti kako je Zajc slijedio svoj istančani smisao za melodijsku liniju, homofoni zborski slog i pregledan slijed harmonija unutar čvrstih tonalitetnih okvira, postavivši idealno po opsegu različite muške glasove. Priprema nastupa muškog zbora sastavljenog od članova više pjevačkih tijela (koje vode drugi zborovođe) iziskivala je prije svega postizanje neupitne intonacije, izražajnosti u izgovoru teksta, skladnosti nastupa, koordinacije s instrumentalnom pratnjom i sigurnoga zapjeva u istančanim dinamičkim nijansama.



    Odabrani vokalni solisti Roko Radovan, Emanuel Tomljenović i Ivan Marčić (tenori), Martin Čargo (bariton) i Miha Bole (bas) opravdali su svojim interpretacijama povjerenje maestre Jasenke Ostojić. Veliki, ali ne i preveliki muški zbor koncentrirano je i bespogovorno slijedio znakove dirigentice koji su, čini se, osam Zajčevih skladbi uspjeli publici predstaviti tonski, dinamički i izražajno blisko skladateljevoj zamisli. Hoće li ove „glazbene rijetkosti“ iz Zajčeve ostavštine s više od 1200 opusa opstati na repertoaru (crkvenih ili svjetovnih amaterskih) zborova u Hrvatskoj ovisi ne samo o odabiru njihovih voditelja nego i o interpretativnim mogućnostima usmjerenima na stilski primjerene izvedbe prihvatljive publici kojoj su namijenjene. Prva pretpostavka izvedbi – tiskano notno izdanje – dostupno je (iako u maloj nakladi od svega 150 primjeraka), čime su stvorene neke druge pretpostavke za uvrštavanje spomenutih osam Zajčevih skladbi u standardni zborski repertoar (u Hrvatskoj).

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 8. siječnja 2020.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike