Moćno vladanje instrumentom

Jan Lisiecki, klavir i Komorni orkestar Orpheus: CD album Mendelssohn, Deutsche Grammophon, 2019.

  • Tko želi obogatiti svoju diskoteku izdanjima s romantičkim koncertima za klavir i orkestar, može birati među mnogim snimkama slavnih djela skladatelja poput Chopina, Schumanna, Liszta, Brahmsa, Griega, Čajkovskog. Brojna diskografska izdanja donose oba Chopinova odnosno Brahmsova koncerta zajedno, a često se sparuju i prva dva Lisztova. Tko se, pak, dade u potragu za diskografskim izdanjem koje donosi dva Mendelssohnova klavirska koncerta (br. 1 u g-molu, op. 25 iz 1831. i br. 2 u d-molu, op. 40 iz 1837.), neće moći biti previše izbirljiv: takvih je izdanja znatno manje. (Koncert u a-molu, djelo trinaestogodišnjaka, Mendelssohnu nije za života objavljen jer ga nije smatrao reprezentativnim, a za sobom je ostavio i fragment djela u e-molu.)

    Relativno kratka djela (prvi s oko dvadeset i drugi s kojom minutom trajanja više; u oba je djela provedba u prvome stavku neobično kratka), Mendelssohnovi klavirski koncerti nezgodni su za sastavljače koncertnih programa jer za ispunjavanje cjelovečernjega koncerta, uz jedan od klavirskih koncerata (rijetki su pijanisti koji bi se upustili u sviranje obaju iste večeri), neće biti dovoljna još jedna simfonija nego je potrebno i neko drugo djelo, a to znači više pokusa, uloženog vremena i novca. Ignoriranjem ovih dvaju djela Mendelssohnu se nanosi velika nepravda, osobito prema vrhunskom Koncertu u g-molu. Veliki je stoga doprinos populariziranju Mendelssohnovih koncerata novi CD album Mendelssohn kultne diskografske kuće Deutsche Grammophon iz 2019. (snimke načinjene 2018.) sa zvučnim imenom mladog, vrlo traženog kanadskog pijanista poljskog podrijetla Jana Lisieckoga (1995.) koji je za ovo izdanje odabrao i Mendelssohnove Ozbiljne varijacije u d-molu (Variations sérieuses, op. 54), Rondo capriccioso u E-duru, op. 14 te, kao svojevrstan dodatak na kraju, i Pjesmu venecijanskih gondolijera u g-molu (Venetianisches Gondellied) iz skladateljeve zbirke klavirskih minijatura Pjesme bez riječi (Lieder ohne Worte), op. 19b.



    Slušanje najnovijeg albuma Lisieckoga (njegov peti za Deutsche Grammophon, s kojom ekskluzivno surađuje), koji se već kao čudo od djeteta odlikovao ne samo iznimnim tehničkim mogućnostima nego i nesvakidašnjom interpretacijskom emocionalnom zrelošću, pokazuje kako mladi umjetnik, osim što se odlikuje odličnom tehnikom, zaista uživa u sviranju djela koja je odabrao. Njegove interpretacije srednjih, polaganih stavaka obaju koncerata vrlo su poetične, a završna ronda u artikulaciji donose i intelektualno odmjereni humor. Za razliku od tinejdžerskoga djela u a-molu, čiji prvi stavak počinje velikim orkestralnim tuttijem (prvim ritornellom), što je norma modernoga koncerta od druge polovine 18. stoljeća (počinju tako od romantičkih, npr. i oba Chopinova te prvi Brahmsov koncert), u Mendelssohnovim djelima u g-molu i d-molu klavir se javlja već od prve stranice partiture (kao i u mnogim drugim romantičkim koncertima). Lisiecki tako već na početku djela u g-molu svojim strastvenim nastupom slijedi skladateljevu specifikaciju tempa Molto allegro con fuoco (posebnost je ovih snimki suradnja s njujorškim Komornim orkestrom Orpheus koji nastupa bez dirigenta, pa izvedbe koje čujemo nisu rezultat dogovora dvaju umjetnika nego pijanista i cijeloga ansambla.) Svojevrstan Mendelssohnov ranoromantički Sturm und Drang Koncert u g-molu (takvu sintagmu opravdat će npr. olujne figuracije u ekspoziciji prvoga stavka; ne radi se o stilskoj srodnosti s djelima iz 18. stoljeća) Lisiecki vjerno slijedi dobrom artikulacijom i prilagodbom snage udara te općenito moćnim vladanjem instrumentom.

    Ono što mi u Lisieckijevoj vrlo vrijednoj interpretaciji Koncerta u g-molu nedostaje jest veća sloboda u fluktuacijama tempa. Volio bih čuti diferencijaciju u tempu s početkom druge teme prvoga stavka (tranquillo), s ukusno doziranim rubatom. Iako to izostaje, Lisiecki odmah na početku druge teme radi lijep diskretni prijelaz od ritardanda natrag u a tempo. Veću slobodu volio bih čuti i u pijanistovu otvaranju Koncerta u d-molu, u kojem Mendelssohn jasno razlikuje u tempu izmjenjujuće nastupe orkestra (Tempo) i solista (quasi ad libitum). Situacija o kojoj je lamentirao Harold Schonberg u čuvenom članku u The New York Timesu - Do today's pianists have the Romantic touch? (6. srpnja 1986.), u kojem konstatira kako je u modernom pijanizmu, u romantičkom repertoaru, preciznost zamijenila slobodu i osobnost interpretacije a romantička praksa fluktuacija u tempu postala nepoznata mnogim modernim pijanistima, nije danas - više od trideset godina poslije, ništa drugačija. Opreznost s fluktuacijama tempa može se povremeno zamijetiti i u Lisieckoga (kao u spomenutim primjerima), ali je isto tako za svaku pohvalu agogička fluidnost koju je ostvario u vrlo poetičnoj interpretaciji uvodnog Andantea Mendelssohnove skladbe Rondo capriccioso, u čijem Prestu tehnička briljantnost u Liciekoga nije nametljiva i sama sebi svrhom.



    Komorni orkestar Orpheus ostvario je vrlo solidne izvedbe dvaju Mendelssohnovih klavirskih koncerata. Dojmljiva je strastvenost basovske i dionice viole u olujnim naletima u prvom stavku Koncerta u g-molu, kao i bogat zvuk gudača pri donošenju glavne teme drugog stavka koncerta. Neobična je pak činjenica da se povremeno pojedine dionice drvenih puhača uopće ne čuju, pa i na mjestima gdje su predvodnici orkestracijskih efekata ili nositelji melodijskih linija, što je možda posljedica neidealnih uvjeta snimanja. Mjestimice se ton gudača doima nečistim, što ne zvuči kao interpretacijsko sredstvo. Zanimljiva je usporedba izvedbe Koncerta u g-molu s ovog albuma s onom koju je Lisiecki ostvario uživo u siječnju 2015. s Orkestrom talijanske Švicarske pod ravnanjem Konstantinosa Karydisa. Razlika u kvaliteti izvedbe u korist švicarskog orkestra očita je i pokazuje kako je za izvedbe Mendelssohnovih koncerata potreban i dobar dirigent. Poznato je npr. da je skladatelj svirao svoj Koncert u d-molu u više prilika, ali iako je i sâm bio dirigent, orkestrom je redovito ravnao netko drugi. Uz poticajno dirigentsko vodstvo i odličan orkestar, i Lisieckijeva je ranija izvedba Koncerta u g-molu svakako više vatrena (con fuoco).

    Istaknuto mjesto na umjetnikovu najnovijem diskografskom izdanju zauzimaju Mendelssohnove Ozbiljne varijacije u d-molu, 17 varijacija na vlastitu dvodijelnu temu bez znakova ponavljanja. Lisieckijeva je izvedba ovoga djela tehnički potpuno suverena, emocionalno zrela te obilježena vrlo intelektualnim pristupom. U prvoj varijaciji uspjelo postiže ravnotežu u vođenju svih glasova, u osmoj i devetoj (sa šesnaestinskim triolama) tehnički je superioran i istovremeno vrlo jasan, u kontrapunktskoj desetoj meditativan (iako se mjestimice ne razabiru jasno svi glasovi), u trinaestoj sigurno vodi temu u lijevoj ruci uz virtuozne figuracije u desnoj, a u posljednjim dvjema ponovno plijeni pozornost blistavom tehnikom koja ne iskače i ne trsi se kao sama sebi svrhom. U završnom prestu posljednje varijacije koristi logične izmjene tempa s muzikalnim accelerandom uz desnu ruku u oktavama. Lisieckijeva izvedba Ozbiljnih varijacija vrlo je vrijedna, no ipak bi joj dobro došlo malo više osobine po kojoj su npr. Cortotove, Horowitzove, Rihterove kanonske interpretacije toga djela to što jesu: malo više slobode (npr. s tempima, artikulacijama). Varijacije se pri slušanju nižu jedna za drugom bez ikakvih čujnih rascjepa, iako je svaka zastupljena kao pojedinačni broj na CD-u, pa slušatelj može ciljano opetovano slušati i pojedinačne varijacije.

    Na kraju albuma Mendelssohn nalazi se kratka pjesma bez riječi - Venetianisches Gondellied, koju Lisiecki donosi s pravim, širokim legatom i uspjelom uporabom pedala. Krasan je to završetak i inače uspješnog albuma mladog pijanista velike tehničke spreme, muzikalnosti, emocionalne zrelosti i interpretacijske sigurnosti koji će sigurno, sazrijevajući kao umjetnik i pijanist, naći još više prostora za izražavanje osobnoga, vlastitoga na klaviru. Nadajmo se da će album Mendelssohn pridonijeti češćem izvođenju (ili barem slušanju) Mendelssohnovih podcijenjenih klavirskih koncerata. Osobito vrijedni Koncert u g-molu, op. 25 ne zaslužuje ništa manje pažnje i izvedbi od skladateljeva Violinskog koncerta u e-molu!

    Popis skladbi:
    Felix Mendelssohn (1809–1847)
    Koncert za klavir i orkestar br. 1 u g-molu, op. 25
    Koncert za klavir i orkestar br. 2 u d-molu, op. 40
    Variations sérieuses u d-molu, op. 54
    Rondo capriccioso u E-duru, op. 14
    Venetianisches Gondellied u g-molu (iz Pjesama bez riječi), op. 19b/6

    © Karlo Radečić, KLASIKA.hr, 28. siječnja 2020.

Piše:

Karlo
Radečić