Bogata karijera i promicanje hrvatske glazbene baštine

Darko Petrinjak - Dobitnik nagrade HDGU-a Ivo Maček za 2019. godinu

  • Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika je uz dvije svoje ugledne nagrade Milka Trnina i nagradu za životno djelo Lovro pl. Matačić 2017. na inicijativu tadašnje predsjednice Višnje Mažuran osnovalo još jednu nagradu, imena Ivo Maček, kao svojevrsni korektiv i satisfakciju onim umjetnicima i pedagozima koji su zaokružili dugogodišnju i kontinuiranu karijeru ali zbog njihovog velikog broja (560 članova Društva) a premalo nagrada nisu mogli ući u konkurenciju te nisu dobili niti jednu od spomenutih nagrada iako su pred umirovljenjem u matičnim kućama.

    Nagrada Ivo Maček nosi ime jednog od najvećih pijanista svoje generacije  koji je našu sredinu i glazbenu kulturu višestruko zadužio kao pijanist međunarodnog ugleda, vrsni pedagog, skladatelj i aranžer, te jedan od prvih predsjednika Društva hrvatskih glazbenih umjetnika i prvi predsjednik tadašnjeg Saveza udruženja jugoslavenskih umjetnika. Nagrada se dodjeljuje bienalno počevši od 2017, kada je bila 15. godišnjica Mačekove smrti (Sušak, 1914 – Zagreb, 2002). Prvi dobitnik Nagrade bio je Valter Dešpalj, a drugi Darko Petrinjak.

    Svečana dodjela Nagrade Ivo Maček Darku Petrinjaku održana je 23. siječnja u atriju palače HAZU. Nakon pozdravnih riječi potpredsjednika HAZU-a akademika Frane Paraća i predsjednika HDGU-a Filipa Faka, muzikologinja Jelena Knešaurek Carić (voditeljica Ureda Društva) obrazložila je odluku žirija, u kojem su sudjelovali Dunja Vejzović (predsjednica), Dragan Sremec, Tomislav Fačini, Filip Fak i Krunoslav Marić.

    U obrazloženju se između ostalog navodi bogata biografija uglednog gitarista, kontrabasista, lutnjista, pedagoga i aranžera Darka Petrinjaka. Rođen je 1. prosinca 1954. u Zagrebu, gdje je na Muzičkoj akademiji diplomirao kontrabas a potom je diplomirao gitaru  i lutnju na Royal Academy of Music u Londonu. Predavao je gitaru  na Birmingham School of Music u Velikoj Britaniji, a od 1981. je docent i profesor gitare na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Mnogobrojni njegovi studenti postižu izuzetne uspjehe na međunarodnim natjecanjima diljem svijeta.



    Kao koncertant na gitari Darko Petrinjak je gostovao u nizu europskih  zemalja, u Čileu i Kini, te snimio mnogobrojne nosače zvuka (od kojih su neki nagrađeni s nekoliko Porina) i priredio mnoga notna izdanja. Djeluje i kao komorni glazbenik u duetima s primjerice čelistom Valterom Dešpaljem, mezzosopranisticom Dunjom Vejzović i violinistom Tonkom Ninićem, te u Zagrebačkom gitarskom triju koji je utemeljio 1984. sa svojim vrsnim đacima Istvanom Römerom i Goranom Listešom, u kojem povremeno nastupa i na kontrabasu radi obogaćenja repertoara i s kojim je dobio ugledne nagrade Josip Štolcer Slavenski, Milka Trnina i Vladimir Nazor.

    Velika je zasluga Darka Petrinjaka u brizi za hrvatsku glazbenu baštinu, jer skrbi za zaboravljene hrvatske autore čija je djela priredio za izdavanje. Poticao je i suvremene hrvatske skladatelje da pišu za gitaru, te su tako nastala i  četiri koncerta. Spomenimo samo neke od tih autora – Boris Papandopulo, Bruno Bjelinski, Stjepan Šulek, Marko Ruždjak, Anđelko Klobučar, Miroslav Miletić, Nikša Njirić, Zoran Juranić i drugi. Treba dodati da je 1998. pokrenuo međunarodni godišnji ciklus gitarističkih koncerata u HGZ-u Guitarra viva, čiji je umjetnički ravnatelj bio punih osamnaest godina.



    Svečanost dodjele nagrade Ivo Maček dobitnik Darko Petrinjak uveličao je svojim reprezentativnim nastupom, izvevši dvije skladbe za gitaru hrvatskih autora. Bile su to Varijcije na Schubertov valcer, op.4 varaždinskog gitarista i skladatelja Ivana Padovca iz 19. stoljeća i Ciaccona iz Sonate za gitaru suvremenog skladatelja Zorana Juranića. I ovom prigodom oduševio nas je ljepotom tona, savršenom tehnikom i senzibilnošću, opravdavši u potpunosti da je Nagrada Ivo Maček dospjela u prave ruke.

    Program:
    Ivan Padovac: Varijcije na Schubertov valcer, op.4
    Zoran Juranić: Ciaccona iz Sonate za gitaru

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 6. veljače 2020.

Piše:

Višnja
Požgaj

eseji