VISOKA RAZINA MLADIH ČELISTA

7. Međunarodno violončelističko natjecanje Antonio Janigro za glazbenike do 30 godina starosti, Hrvatki glazbeni zavod, 6. - 7. veljače 2020.



  • 7. međunarodno violončelističko natjecanje Antonio Janigro otvoreno je 1. veljače u Hrvatskom glazbenom zavodu Koncertom in memoriam nedavno preminulom violončelistu Michaelu Flaksmanu, studentu Antonija Janigra te njegovu asistentu i nasljedniku na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu. Rekvijem  za tri violončela i klavir Davida Popera izveli su tom prigodom Monika Leskovar (Hrvatska), Enrico Dindo (Italija) i Snježana Stefanović (Španjolska), članovi ocjenjivačkog suda za seniore. Na tom koncertu sudjelovali su i Zagrebački solisti, uz koje je nastupio pobjednik Natjecanja Antonio Janigro Junior - Izak  Hudnik. Prvi put su ta dva natjecanja bila povezana, tako da se natjecanje za seniore nastavilo iduća tri dana u Drugom izlučnom krugu. 26 polufinalista iz dvadesetak zemalja izvodili su većim dijelom sonate za violončelo i klavir, uz sudjelovanje službenih korepetitora Ane Granik, Domagoja Guščića, Nikoline Ljiljak i Nadie Varga Modrić.

    Iako je u pravilu predviđeno šest natjecatelja u finalu, iznimno ih je ovaj put odabrano sedmero, jer je tako odlučio ocjenjivački sud u sastavu Enrico Dindo (Italija), Monika Leskovar (Hrvatska), Laurence Lesser (SAD, predsjednik), Jens Peter Mainz (Njemačka) i Suzana Stefanović (Španjolska). Među njima nažalost nije bilo hrvatskih natjecatelja, ali oni su dobili posebne nagrade: prvi put je publika mogla glasati online za svoje favorite, pri čemu je registrirano oko 10.500 posjetitelja. A nagradu publike, tj. kutiju za violončelo tvrtke Accord Case dobio je Hrvoje Hrešć, Mislav Brajković dobio je nagradu Hrvatskog komornog orkestra, Tonka Javorović osvojila je nagradu Hrvatske glazbene mladeži, a sin Antonija Janigra - Damir Janigro, koji redovito prati to natjecanje posvećeno njegovom ocu, dodijelio je novčanu nagradu obitelji Janigro Ireni Josifoskoj, s dvostrukim državljanstvom - mađarskim i srpskim.

    Plasirani finalisti uistinu su se iskazali visokom razinom tehničke i umjetničke kvalitete te nijansama različitosti interpretacija. U tome im je uvelike pomogao pažljiv i angažiran Simfonijski orkestar HRT-a  pod ravnanjem diskretnog, ali vrlo učinkovitog i pouzdanog dirigenta - maestra Marka Magdalenića. Nažalost, dvorana HGZ-a i ovom prigodom pokazala se premalom za veliki simfonijski orkestar (tek minimalno smanjen, uglavnom što se tiče gudača) koji se nije mogao predimenzioniranim zvukom u potpunosti prilagoditi solistima, osim u tišoj dinamici.

    Prve večeri, 6. veljače nastupilo je četvero mladih umjetnika. 23- godišnji Daniel Thorell iz Švedske, koji unatoč iznimnoj ljepoti tona, muzikalnosti, intenzitetu i samopouzdanju nije osvojio niti jednu od predviđene četiri nagrade, dobio je nagradu HDS-a za najbolju izvedbu zadane skladbe Thomasa Burića Neki to vole pokazati, izvedenu u prvom izlučnom krugu. 23-godišnji Dilshod Narzillaev iz Uzbekistana predstavio se Koncertom za violončelo i orkestar br. 1 u Es-duru Dmitrija Šostakoviča i za taj nastup osvojio 4. nagradu  (1000 eura) koju je podijelio s Benjaminom Laiem iz SAD-a za izvedbu Koncerta za violončelo i orkestar u a-molu Roberta Schumanna. Posljednja umjetnica prve finalne večeri, tek 19- godišnja Ruskinja Maria Zaytseva iz poznate moskovske škole Gnessin i prof. Olega Bugaeva bila je najbolja te večeri  izvedbom Simfonije concertante u e-molu Sergeja Prokofjeva. Osvojila je  publiku autoritativnom i zrelom interpretacijom tog zahtjevnog djela, ali je dobila ne prvu nego drugu nagradu žirija (3000 eura) jer ju je ipak netko nadmašio druge večeri. No, stekla je simpatije i pratećeg SO HRT-a, koji ju je nagradio 

    Prvi sudionik druge finalne večeri 7. veljače bio je 27-godišnji Talijan Etore Pagano. Izveo je Koncert za violončelo i orkestar br. 1 u Es- duru Dmitrija Šostakoviča, ali nije osvojio nagradu unatoč uspješnoj ali nedovoljno intenzivnoj i zanosnoj izvedbi. Slijedio je nešto bolji nastup 20-godišnjeg Nathana Leia iz SAD-a u Simfoniji concertante Sergeja Prokofjeva, za koji je dobio 3. nagradu žirija (2000 eura). Šećer na kraju i vrhunac finala bio je u nastupu sitnog i naizgled nježnog ali iznimno moćnog i zrelog 23-godišnjeg mladića iz Australije. Ime mu je, koje treba upamtiti, Guillaume Wang i student je pariškog Konzervatorija i Glazbene kapele kraljice Elizabete kod profesora Garyja Hoffmana i Marca Coppeya. Majstorski je izveo  zahtjevan Koncert u Es-duru Dmitrija Šostakoviča. Bila je to treća izvedba tog djela u finalu i svakako najbolja, te je zasluženo osvojila 1. nagradu žirija (6000 eura) i koncert sa Zagrebačkim solistima.

    Slobodno se može zaključiti da je to bio najbolji finale Međunarodnog  violončelističkog natjecanja Antonio Janigro do sada, jer smo čuli uistinu sjajne mlade violončeliste, koje je i publika nagradila burnim oduševljenjem i ovacijama. Treba spomenuti da je nakon Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski natjecanje preseljeno u obnovljeni Hrvatski glazbeni zavod, uz organizaciju  UNISON-a (Hrvatskog glazbenog saveza) i njegove voditeljice Sande Vojković te umjetničke ravnateljice Dobrile Berković-Magdalenić.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 12. veljače 2020.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike