Tri desetljeća majstorskog sviranja

Svečani koncert Zagrebačkog kvarteta saksofona povodom 30. obljetnice zajedničkog nastupanja, Koncertna dvorana Blagoje Bersa, Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu, 16. prosinca 2019.



  • Zagrebački kvartet saksofona čiji su članovi Dragan Sremec, sopran-saksofon, Goran Merčep, alt-saksofon, Saša Nestorović, tenor-saksofon i Matjaž Drevenšek, bariton-saksofon djeluje u istom sastavu već punih trideset godina. Kako bi proslavili tu doista respektabilnu obljetnicu, organizirali su članovi Zagrebačkog kvarteta saksofona svečani koncert u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu 19. prosinca prošle godine i na njihovo nedvojbeno zadovoljstvo, proslavi se odazvao znatan broj ljubitelja saksofona i štovatelja kvarteta koji već tri desetljeća aktivno i nadasve uspješno afirmira glazbu za svoj sastav. Iako su trojica članova, Dragan Sremec, Goran Merčep i Saša Nestorović profesori na Muzičkoj akademiji, a svečanost je održana u njezinoj koncertnoj dvorani, izostao je potrebni protokolarni dio kojim je nedvojbeno trebalo pozdraviti i svakako čestitati slavljenicima. Ipak, zahvaljujući dobro odabranom programu i odličnom muziciranju Zagrebačkog kvarteta saksofona, kao i sudjelovanju posebnog gosta, uglednog francuskog saksofonista Claudea Delanglea, atmosfera je bila na slavljeničkoj razini. Nažalost, zbog bolesti glazbenika otkazano je sudjelovanje Klavirskog dua Bojan Gorišek i Milko Lazar, što bi sigurno najavljenom izvedbom Koncerta za kvartet saksofona i orkestar Philipa Glassa u obradi Milka Lazara za kvartet saksofona i dva klavira, dodatno obogatilo program. Niz izvedenih djela i zastupljenih skladateljskih imena, čija ostvarenja potvrđuju povijesno zanimanje za komorni sastav koji okuplja četiri saksofona, bilo je prigoda za istinsko uživanje u zvuku glazbala zastupljenog i u skladateljskom klasičnom idiomu. 

    Poznato je da je saksofon najmlađe glazbalo u sastavu simfonijskih i filharmonijskih orkestara i jedan od rijetkih instrumenata nazvanih po svojem graditelju. Doista, potrebno je imati ponešto mašte za razumijevanje težnji mladog glazbenika Antoine-Josepha Adolphea Saxa, rođenog 1814. godine u belgijskom gradiću Dinantu u obitelji koja se bavila izradom puhačkih drvenih i limenih instrumenata, a koji je studirajući flautu i klarinet na Konzervatoriju u Bruxellesu imao viziju instrumenta čija bi zvukovnost dopunila spektar timbra puhačkog korpusa u orkestru. Sax je svoj novi instrumentalni izum patentirao 1846. godine a u početku je novi instrument primjenu našao prvenstveno u vojnim orkestrima u Francuskoj, Belgiji, Engleskoj i SAD-u. Uvođenju u simfonijske orkestre pridonijeli su među prvima Hector Berlioz, Gioachino Rossini i Richard Strauss, a slava koju je 1920-ih godina saksofon stekao u jazz-glazbi, postavši sinonimom za jazz općenito, nastavlja se i danas. Životopis izumitelja Adolphea Saxa priča je o osobnoj sudbini vizionara koji je nekoliko puta bankrotirao i 1894. godine preminuo u potpunom siromaštvu; pokopan je na pariškom groblju Montmartre. Njegov je izum ušao u kurikulum studija na Konzervatoriju u Parizu još davne 1857. godine i Sax je bio prvi profesor.

    Za uvođenje studija saksofona na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu 1977. godine zaslužan je također jedan vizionar i to Josip Nochta (1924-1995), klarinetist školovan u Ljubljani i od 1957. godine prvi profesor klarineta na hrvatskoj visokoškolskoj razini. Izuzetno bogato iskustvo vrsnog glazbenika koji je bio prvi klarinetist u svim zagrebačkim simfonijskim orkestrima, ali i stalna želja za obogaćivanjem studijske nastave na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, potakli su Josipa Nochtu na angažman oko uvođenja saksofona u studijski kurikulum ustanove na kojoj je bio redovni profesor klarineta i tako je 1977. godine među prvim njegovim studentima bio Dragan Sremec.

    Uspješna priča o saksofonu u hrvatskoj glazbenoj pedagogiji i glazbenom životu i kulturi općenito tako je započela i svi članovi Zagrebačkog kvarteta saksofona, uključujući i Matjaža Drevenšeka koji je iz Slovenije došao u Zagreb studirati u razred Josipa Nochte budući da je to bio prvi visokoškolski studij saksofona u bivšoj državi, diplomirali su pod vodstvom profesora Nochte. Od 1992. godine, nakon umirovljenja profesora Josipa Nochte, voditelj studija saksofona postao je Dragan Sremec, a u nekoj budućoj monografiji ne samo o Zagrebačkom kvartetu saksofona nego i mnogo šire o uključenosti saksofona u glazbeni život Zagreba i Hrvatske, bit će neophodno iscrpno istražiti, popisati i opisati sve stadije studija i afirmacije saksofona u našoj sredini. Jer, upravo osnivanjem Međunarodnog saksofonističkog natjecanja Josip Nochta, koje će 2020. godine biti treći put održano u Zagrebu, kao i zahvaljujući uspjesima zagrebačkih saksofonista općenito na međunarodnim koncertnim podijima i natjecanjima, ispisuje se kontinuirano već bogata povjesnica djelovanja angažiranih pedagoga i solista koji se odabirom saksofona kao instrumenta kojemu se profesionalno posvećuju uključuju u uspješnu priču o saksofonu danas u Hrvatskoj.

    Programom odabranim za svečani koncert proslave 30. obljetnice zajedničkog nastupanja članovi Zagrebačkog kvarteta saksofona bili su očito vođeni željom za predstavljanjem svih osnovnih pretpostavki zaslužnih za njihovu tako uspješnu zajedničku karijeru. Jer, osim činjenice da je riječ o četvorici saksofonista koji se kao glazbenici ali i kao osobe očito odlično razumiju i nadopunjavaju, tijekom proteklih 30 godina postigli su izuzetne rezultate - jednako u odnosu na obogaćivanje repertoara obradbama i transkripcijama glazbenih djela iz razdoblja u kojima saksofon još nije postojao, u čemu se naročito ističu Saša Nestorović i Dragan Sremec kao vrsni obrađivači povijesnih partitura, kao i u odnosu na poticanje suvremenih, posebice hrvatskih skladatelja na pisanje djela za kvartet saksofona. Osim toga, na svečani su koncert pozvali kao suradnika i francuskog saksofonista Claudea Delanglea, jednog od aktualno najslavnijih svjetskih saksofonista za izvođenje klasične glazbe i profesora na pariškom nacionalnom konzervatoriju (CNSMDP), a koji se tijekom svih proteklih desetljeća dokazao kao osobito poticajan ne samo kao pedagog nego i kao bliski prijatelj zagrebačkih saksofonista.



    Naime, kako je Claude Delangle još 1981. godine prvi put gostovao u Zagrebu i uspostavio profesionalne veze sa zagrebačkim saksofonistima, njegov je utjecaj na cjelokupnu pedagošku i izvođačku usmjerenost - kada se govori o saksofonu u hrvatskoj izvođačkoj praksi, a danas je već moguće govoriti i o Zagrebačkoj školi saksofona, bio trajno od izuzetne važnosti. Pionirska djelatnost zagrebačkih saksofonista na području uvođenja klasičnog saksofona u hrvatsku glazbenu praksu, štoviše i mnogo šire na području bivše države i ovog dijela Europe, zacijelo bi bila nemoguća bez doprinosa i pomoći od strane Francuskog instituta u Zagrebu kao institucije i profesora Claudea Delanglea kao umjetnika i prijatelja. Održavanjem majstorskih radionica, nabavljanjem teže dostupnih notnih materijala, riječju - prenošenjem neophodnih znanja i iskustava u prvim desetljećima djelovanja studija saksofona u Zagrebu, upravo je Claude Delangle stručnjak koji je svojim angažmanom i prijateljskom podrškom omogućio procvat i uspon saksofonske pedagogije do razine na kojoj je ona na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu danas. Njegov pak životopis, pedagoška djelatnost, nastupi diljem svijeta i brojnost skladbi za saksofon koje su mu mnogi ugledni suvremeni skladatelji posvetili, najbolji su pokazatelji izuzetne snage i posvećenosti ovog promotora saksofona na međunarodnoj razini.

    Na početku svečanog koncerta Zagrebački kvartet saksofona izveo je skladbu Šareni izlog Tomislava Uhlika (1956.), čime je odana počast hrvatskom skladatelju koji je prvi napisao djelo za kvartet saksofona i to još 1989. godine. Tada još mladi skladatelj, Uhlik je očito bio oduševljen pojavom novog komornog sastava instrumenata koji svojim opsezima, poput gudačkog kvarteta, otvaraju mogućnosti za razigrano, optimistično muziciranje u idiomu i formi karakterističnima za klasično usmjereno skladateljsko promišljanje. Star tada tek 33 godine, dakle u svojem ranom stvaralačkom razdoblju, skladao je Tomislav Uhlik tri šarmantna stavka u kojima dolazi do izražaja plemenitost boje zvuka kvarteta saksofona, jednako kao i za njegov skladateljski habitus karakteristična sposobnost iznalaženja pijevnih melodija u duhovitom poigravanju tradicionalnim formalnim i ritmičkim obrascima. Doista, danas još privlačan šareni izlog u kojemu se nalaze uhu ugodni eksponati.



    Kao potvrdu uvriježenosti saksofona u francusku skladateljsku produkciju izveli su vrsni i virtuozni glazbenici Kvartet za saksofone, op. 102 francuskog skladatelja Florenta Schmidta (1870-1958) iz 1941. godine, a uključivanjem u program skladbe Zaustavljena sjećanja Viktorije Čop (1979.), koju su praizveli na slavljeničkom koncertu u okviru 56. Glazbene tribine Opatija u Zlatnoj dvorani Hotela Imperial samo mjesec dana ranije, ponovno su dokazali atraktivnost svojeg sastava kojemu hrvatski skladatelji rado posvećuju pozornost. Jer, otkako upravo Zagrebački kvartet saksofona tako zdušno i aktivno afirmira svoju vrstu komornog sastava, skladatelji se rado odazivlju na njihov poziv i posvećuju im djela za kvartet saksofona. Tako je i  Viktorija Čop svoj „niz od tri nepretenciozne minijature“, kako je zapisala prigodom praizvedbe, skladala na poziv Zagrebačkog kvarteta saksofona za prigodu proslave obljetnice na Glazbenoj tribini u Opatiji, a jednom posvećeno djelo logično ulazi u trajni repertoar i valja ga ponavljati.

    Dakako, uvijek postoje skladbe koje su pisane za neke druge instrumente a koje se saksofonistima toliko sviđaju da požele uključiti ih u svoje programe. Jedna od vrlo duhovitih partitura svakako su Zaboravljene muzike Dubravka Detonija (1937.), djelo koje je trajno nadahnuti skladatelj 1981. godine posvetio Zagrebačkom kvartetu. Saša Nestorović zvuk je četiriju gudača ingeniozno pretopio u zvukovnost četiriju saksofona i Detonijeva je glazba ponovno razdragala i zabavila slušatelje. A na svečarskom je programu bio i Koncert za obou d'amore, BWV 1055R J. S. Bacha, glazba baroknog genija koji dakako nije mogao niti pretpostaviti da će jednoga dana biti konstruirano glazbalo saksofon, a čija je ostavština toliko univerzalna i privlačna da joj saksofonisti svakako ne mogu odoljeti. Saša Nestorović transkribirao je partituru, a na alt saksofonu solističku je dionicu doista maestralno izveo gost večeri Claude Delangle.



    Sve u svemu, članovi Zagrebačkog kvarteta saksofona, zaslužni kao umjetnici ali i kao aktualni profesori na visokoškolskim ustanovama u Zagrebu i Ljubljani za prodor i ustoličenje saksofona kao jednog od omiljenih instrumenata za izvođenje klasičnog repertoara, svečanim su koncertom potvrdili vrhunsku kondiciju zahvaljujući kojoj obavljaju svoje brojne profesionalne obaveze a na stotinama nastupa u domovini i inozemstvu kontinuirano afirmiraju jednako svoje sposobnosti kao i glazbena ostvarenja stranih i hrvatskih skladatelja pisana za četiri saksofona. Svaka im čast, srdačno hvala i još mnoga ljeta!

    Zagrebački kvartet saksofona
    Članovi:
    Dragan Sremec, Goran Merčep, Saša Nestorović, Matjaž Drevenšek
    Gost koncerta: Claude Delangle

    Program:
    Tomislav Uhlik:
    Šareni izlog
    Johann Sebastian Bach: Koncert za obou d’amore, BWV 1055R (transkripcija Saša Nestorović – solist Claude Delangle)
    Florent Schmitt: Quatuor pour saxophones en quatre parties, op. 102
    Viktoria Čop: Zaustavljena sjećanja
    Dubravko Detoni: Zaboravljene muzike
    Philip Glass: Koncert za kvartet saksofona i orkestar (za kvartet saksofona i dva klavira obradio Milko Lazar – sudjeluje Klavirski duo Bojan Gorišek i Milko Lazar)

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 17. veljače 2020.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike