Na kavi sa Schubertom

Koncert Ansambla Antiphonus, Caffe Schubert, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb



  • Sei mir gegr
    üsst - Budite mi pozdravljeni. Tako se Schubertovom skladbom u dodatku koncerta ansambl Antiphonus oprostio od zapravo neočekivano velikog broja slušatelja. Nekolicina ih je morala krenuti prema galeriji. Koncertna večer u atriju Muzeja za umjetnost i obrt, nazvana Caffe Schubert, privukla je više slušatelja od očekivanog, tako da se moglo reći da nismo znali da ga se ovdje toliko voli. Možda taman tri dana uoči njegovog rođendana 31. siječnja - rođendana skladatelja čije se vrijednosti u golemom opusu, nastalom u kratkom 31-godišnjem životu, sve više cijene, čitaju i preispituju. Uz pitanje - kako je to uopće moguće? Neshvatljivo iz perspektive našeg vremena, kada djeca tek odluče odrastati u tim godinama.

    Atrij Muzeja za umjetnost i obrt igrao je malo veći salon u kakvom su se u Schubertovo vrijeme odvijale tada popularne soareje, gdje je Franz Peter za klavirom bio središte i dobri glazbeni duh. U dobro komponiranom programu, koji je sadržao isto tako dobar presjek, skicu iz njegova golema komornog opusa, šansu da se predstave imali su svi članovi Antiphonusa praćeni intenzivnom, kompetentnom, muzikalnom i prilagodljivom klavirskom suradnjom Danijela Detonija. U raznolikosti programa popijevki poznatih i manje poznatih, vokalnih sastava, pa i 23. psalma koji slavi prirodu, našlo se mjesta i za intimni, povremeno i dramatični klavirski Impromptu u As-duru, D. 935.



    Od skladbe do skladbe u miješanom programu teško je izabrati što je bilo bolje u toj iskrenoj posveti majstoru. U nedostatku tiskanog programa, obavijesti su projicirane na ekranu zajedno s prijevodima, od kojih je neke sačinio voditelj ansambla Tomislav Fačini. U teško oprostivom nedostatku tiskanog programa olovka i dobri stari (posuđeni) papir uvijek pomažu naknadnoj pameti. I zapravo smo se odreda svi dobro i ljupko osjećali, premda je bilo riječi o nepredviđenim ljubavnim zanosima kao u uznemirenosti popijevke Graetchen za vretenom u izvedbi Monike Cerovčec, ili posveti glazbi An die Musik Martine Borse, dok je u opasnom Erlkönigu Roko Radovan odigrao sve uloge - i pripovjedača i oca i djeteta u vrućici, u kojem mu je ona Vilenjaka najbolje pristajala uz uzbudljivu Detonijevu klavirsku pratnju. Puno je bilo riječi i o smrti koja je možda proročki progonila Schuberta u izboru stihova romantičarskih pjesnika. Smrt i djevojka, Put u Had u intenzivnim i intimnim izvedbama Galovića ili pak gromoglasnog i razgovijetno prijetećeg basa Marka Špehara. I Bog je bio na vjetrometini, pa smo se obratili svetosti.



    Sjajan koncert Antiphonusa, u kojem je svatko našao svoje mjesto s jedne i druge strane podija. No ipak mi je osobno manjkao tiskani program, jer dan poslije ne možete znati sve s kratkim pamćenjem, osobito ako teško čitate žvrljotine s koncerta na kojem su se svi dobro osjećali kao u pravom Caffeu Schubert. 

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 19. veljače 2020.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike