Glazbena oaza duha

Koncert Zagrebačkih solista, Sretan rođendan, Beethoven!, Sreten Kristić, violina, Hrvatski glazbeni zavod, 23. veljače 2020.



  • Naziv koncerta Zagrebačkih solista Sretan rođendan, Beeethoven!, koncerta koji je održan 23. veljače u Hrvatskom glazbenom zavodu kao treći u nizu sada već 66. sezone uglednog gudačkog ansambla, valja shvatiti tek simbolično. Naime, Beethoven je bio kršten 17. prosinca 1770. a preminuo je 26. ožujka 1827., pa se datumski više približavamo obilježavanju smrtnog dana a ne rođendana, ali simbolika je svakako u činjenici da je ova godina u znaku 250. obljetnice rođenja skladateljskog genija i tako njegov rođendan kulturni svijet globalno slavi tijekom cijele 2020. godine. Nadalje, osim simbolike u nazivu koncerta, Zagrebački su solisti, budući da Beethoven nije ostavio niti jednu izvornu partituru za takav komorni gudački sastav, morali naći rješenje za program kojim se i oni žele pridružiti tako važnoj glazbenoj obljetnici. I nađeno je doista odlično, moguće je reći izuzetno, gotovo savršeno rješenje! Koncertni majstor ansambla, violinist Sreten Krstić, za gudače je obradio dvije Beethovenove orkestralne partiture i to uvertiru Egmont i Prvu simfoniju u C-duru, op. 21. Oba su naslova izvedena u drugom dijelu večeri, pa pođimo redom.



    Otkako je od 2012. godine na čelu Zagrebačkih solista Sreten Krstić, donedavno koncertni majstor Münchenske filharmonije, što dovoljno govori i potvrđuje međunarodnu reputaciju i ugled vrsnog violinista, s posebnim angažmanom i izrazitim entuzijazmom utječe ne samo na visoku tehničku i izvođačku razinu najdugovječnijeg hrvatskog gudačkog ansambla nego znatno obogaćuje i programe koncerata Zagrebačkih solista u okviru njihova godišnjeg ciklusa - ne samo u Zagrebu nego i na mnogim inozemnim gostovanjima. Za treći koncert aktualne sezone u HGZ-u odabrane su u prvom dijelu večeri dvije skladbe, čije skladatelje rjeđe susrećemo na koncertnim programima i već je time postignuta još veća zanimljivost nastupa. Suitu za gudački orkestar, H. 93 engleskog skladatelja Franka Bridgea (1879-1941)  Zagrebački su solisti već izvodili, ali Serenada za gudače u D-duru, op.9, br. 1 austrijskog majstora Roberta Fuchsa (1847-1927) novost je možda i općenito na nekom koncertu u Hrvatskoj. Riječ je o djelima koja su nadasve vrijedni primjeri literature za gudački ansambl i koja glazbeno, ali i edukativno, donose primjere skladateljskog rada dvojice autora s prijelaza 19. u 20. stoljeće kojima nadopunjujemo spoznaje o europskom glazbeno-povijesnom razvoju općenito.

    Prije iznošenja osobnih dojmova o djelima i pojedinim interpretacijama, svakako valja pohvaliti programske tekstove Marije Tonković (1988.), producentice Zagrebačkih solista koja, iako po obrazovanju nije muzikologinja, koncertne programe opskrbljuje vrlo iscrpnim biografskim podacima o skladateljima i analitičkim pojedinostima o djelima na programu, pružajući ne samo publici vrijedne uvodne napomene nego olakšavajući i piscima osvrta na koncerte nalaženje osnovnih podataka o autorima i izvedenim skladbama.



    Dakle, Frank Bridge, koji je studirao na Kraljevskom koledžu u Londonu a bio je kasnije profesor kompozicije Benjaminu Brittenu, skladatelju čija djela slušatelji i ne samo u Hrvatskoj bolje poznaju, otkriva nam se kao svojevrsna poveznica u razvoju engleske glazbe, ispunjavajući glazbeno-stilski prostor koji povezuje glazbeni romantizam s primjesama impresionističkih odsjaja u stvaralaštvu autora koji pripadaju britanskoj kruni. Kada je pak riječ o Robertu Fuchsu, skladatelju čije ime u hrvatskoj muzikologiji nalazimo u  životopisima Blagoja Berse, budući da je bio i njegov profesor na Bečkom konzervatoriju a da Fuchsovu glazbu nismo imali priliku čuti na koncertima, svakako možemo biti ugodno iznenađeni i oduševljeni skladateljskim umijećem i invencijom u njegovoj Serenadi za gudače u D-duru, op. 9, br 1 koju su nam Zagrebački solisti obznanili. Slušajući glazbu Bridgea i Fuchsa, dvije višestavačne partiture s uhu ugodnim melodijskim protokom i bogatom harmonijskom sadržajnošću, mogli smo iskreno uživati jednako kao što očito uživaju i interpreti, Zagrebački solisti, čije je sviranje plijenilo tehničkom sigurnošću, bravurom i nadahnutim iznošenjem sjajnih dokaza skladateljske maštovitosti autora odabranih djela.



    Za Krstićeve obrade Beethovenovih djela moguće je pak reći da su primjeri doista ingenioznih sposobnosti reduciranja orkestralnog sloga u medij gudačkog sastava. Sreten Krstić podario je ne samo ansamblu Zagrebačkih solista, kojemu je koncertni majstor pa time i duhovni vođa, partiture koje im dopuštaju uključivanje Beethovena na repertoar, nego omogućuje i potencijalnim drugim gudačkim sastavima, ako požele izvoditi Egmont uvertiru i Prvu simfoniju genija Prve bečke škole, ostvarenja vrhunskih glazbenih poruka, posizanje za obradama koje sadržajno doista primjerno poštuju izvornike. A da svi članovi ansambla s punim povjerenjem u ispravnost obrada svojeg koncertnog majstora slijede njegova viđenja Beethovenovih ostvarenja u reduciranom gudačkom zvuku, uvjerio je način interpretiranja, virtuoznost u tempima, izražajnost u dinamici i naglašeni nerv dramatskog pregnuća kojim su ozvučili svaki od stavaka, ističući izvornu stilsku vjerodostojnost i karakteristični emocionalni naboj glazbe jednog od najvećih genija europske glazbe uopće. Burni je pljesak nakon svakog izvedenog djela bio dugotrajni izraz oduševljenja publike. Bio je to još jedan nastup Zagrebačkih solista koji je kao kulturni događaj potvrda da je u Hrvatskom glazbenom zavodu moguće uživati u atmosferi istinske glazbene oaze duha.

    Program:
    L. van Beethoven:
    Uvertira Egmont
    L. van Beethoven: Prva simfonija u C-duru, Op.21
    F. Bridge: Suite za gudače , H. 93 
    R. Fuchs: Serenada za gudače u D-duru, Op.9, br. 1
    Djela za gudače obradio Sreten Krstić

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 25. veljače 2020.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike