Izvrstan nastup mladog umjetnika

Koncert pijanista Tomislava Damjanovića, Iz salona Očić, 13. veljače 2020.



  • Unatrag nekoliko godina ustalila se praksa koju je pokrenuo tadašnji predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika prof. Prerad Detiček, da se pobjednicima Tribine Darko Lukić u organizaciji tog Društva pruži prilika da u idućoj sezoni, kao dodatak nagradi, nastupe i na jednom od kućnih koncerata U salonu Očić. Tako je 13. veljače  publika  u tom intimnom prostoru uživala na koncertu darovitog 27-godišnjeg pijanista Tomislava Damjanovića, pobjednika prošlogodišnje 52. tribine Darko Lukić, koji se predstavio djelima Claudea Debussyja (1862-1918) i Franza Schuberta (1797-1828). Spomenimo tek osnovne biografske podatke, koje je umjetnik između ostalog ispričao u razgovoru s urednikom Brankom Magdićem u izravnom prijenosu koncerta na 3. programu Hrvatskog radija.

    Nakon poduke iz klavira u Postirama na otoku Braču i u Splitu u razredima Ljubice Rudolfi i Kosovke Čudine, Tomislav Damjanović studirao je i magistrirao klavir na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u razredu prof. Đorđa Stanettija i njegovog asistenta Danijela Detonija, a sada je pri kraju petogodišnjeg studija i magisterija i na Visokoj školi za glazbu Franz Liszt u Weimaru u klasi Grigorija Gruzmana sa željom da se specijalizira u vokalnoj pratnji. Svoje veliko iskustvo i umijeće stečeno školovanjem, kao i na mnogobrojnim uspješnim koncertnim nastupima i natjecanjima, prenio je glazbom i riječju zahvalnoj i pažljivoj publici.

    Damjanović je za ovaj nastup u salonu Očić odabrao skladbe koje su mu, kako je izjavio, trenutačno u žiži zanimanja. Počeo je s Mjesečevom terasom za audijencije iz Druge knjige preludija Claudea Debussyja, koju je izveo nadasve suptilno, sanjarski i s osjećajem za ljepotu tona i dinamičke finese. Bio je to lijep uvod u opsežnu četverostavačnu Sonatu u A-duru D.959 Franza Schuberta, nastalu 1828. na kraju skladateljevog kratkog života koji se prerano ugasio u 31. godini. U to vrijeme je marljivi skladatelj uz ostalo napisao još dvije klavirske sonate (u c-molu i B-duru) - Veliku simfoniju u C-duru, kao i posljednje solo- pjesme koje su okupljene nakon njegove smrti pod naslovom Labuđi pjev. Godinu dana ranije umro je veliki Ludwig van Beethoven, kojem se Schubert divio iako se nikada nisu sreli, premda su živjeli u istome gradu - Beču.



    Schubertova Sonata u A-duru, koju je odabrao Tomislav Damjanović, na izvjestan način odražava slutnju skore smrti teško bolesnog skladatelja. Ponajprije je to razvidno u drugom – polaganom stavku koji je, kako je spomenuto, „studija vlastitog života“, dok uvodni Allegro klasičnog sonatnog  oblika s prekrasnim temama, a pogotovo završni  Scherzo i Rondo (Allegretto) odašilju više vedrine i optimizma uz stanovite novitete mladog romantizma.

    Schubertovu slojevitu i nadahnutu Sonatu u A-duru Tomislav Damjanović predstavio je virtuoznom tehnikom te nadasve pažljivom, emotivnom i duboko promišljenom izvedbom. Oduševila je njegova lakoća preludiranja, efektna agogika, pijevna melodika, razvidni parlando i energičnost u dramatičnim  momentima. Publika ga je slušala bez daha te nagradila ovacijama i dugim pljeskom. A neizbježni dodatak donio je još jedan lijepi Debussyjev Preludij – Vrijesak, koji je na najljepši način stilski podsjetio na početak večeri i zaokružio taj reprezentativni nastup izvrsnog umjetnika.

    Program:
    C. Debussy: Mjesečeva terasa za audijencije
    F. Schubert: Sonata u A-duru D.959, 1828.
    C. Debussy: Preludij – Vrijesak

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 12. ožujka 2020.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike