Zakonski propisi kao temelj orkestralnog muziciranja u Zagrebu od 60-ih do 80-ih godina 19. stoljeća.

Povijesni osvrt povodom 150. obljetnice postojanja Zagrebačke filharmonije (3.dio)

  • Od stupanja na austrijsko prijestolje 1848. godine car i kralj Franjo Josip I. (1830-1916) tijekom prvih dvaju desetljeća svoje duge vladavine donosio je različite odluke, patente, zakone koji su vrijedili za sve nasljedne zemlje u sastavu monarhije. Početak je obilježen ukidanjem parlamenata i donošenjem Oktroiranog ustava i uvođenja apsolutističke vlasti, nakon čijeg su ukidanja ponovno uspostavljeni parlamenti 1861. godine. Na zasjedanju Hrvatskoga sabora donesen je zakon Članak LXXVII o kazalištu jugoslavenskom Trojedne kraljevine, prema kojem je Sabor u potpunosti preuzeo financiranje zgrade i djelatnosti u kazalištu u Gospodskoj ulici (staro Stankovićevo kazalište, od 1851. pod upravom grada Zagreba). Jedan od zadataka Odbora za zemaljske zaklade o narodnom kazalištu bio je „(...) da se s vremenom ustroji opera jugoslavenska“. Odluka je trebala pričekati deset godina na svoje ostvarenje, jer su ponovno ukinuti parlamenti do 1865. godine, a neuspjeh u ratnom sukobu s Pruskom 1866. godine odrazio se na promjenu strukture Habsburške monarhije. Na temelju nagodbe iz 1867. godine ustrojena je kao dualistička, pa jedan dio nasljednih zemalja (primjerice Dalmacija) ostaje pod izravnom upravom Beča, a drugi dio – među kojima Hrvatska i Slavonija, pod upravom Pešte, što je od 1868. godine utvrđeno Austro-ugarskom nagodbom.

    Patenti, odnosno svi zakonski propisi koje je donosio car i kralj Franjo Josip I. na isti su se način primjenjivali u cijeloj Monarhiji. Jedan od značajnih zakona bio je Zakon o udrugama građana iz mjeseca studenog 1867. koji je omogućavao udruživanje građana u različite udruge radi ispunjavanja određenih zajedničkih ciljeva, ali je isključivao bilo kakvo političko djelovanje. Tako su se diljem Monarhije osnivala različita strukovna, sportska i glazbena društva promičući pojedine struke, a na području glazbe osobito amaterizam koji je ostao trajnim obilježjem u glazbenom životu Zagreba u 19. stoljeću. U istraživanju orkestralne glazbe u Zagrebu, slijedeći trag spomenutoga zakona i novinskih bilješki, nailazi se na podatak o pravilima građanskog orkestra iz 1869. godine. Nije poznato je li doista ostvarena zamisao o osnivanju takvoga glazbenog društva i jesu li ta pravila ikada potvrđena, ali je zanimljivo da iza njih stoji opet izvjestan broj građana koji su privatnim poduzetništvom pokušali riješiti problem postojanja stalnog orkestra. Sličan događaj zabilježen je u glazbenom životu Zagreba punih 50 godina kasnije, kad je grupa glazbenika kazališnog orkestra osnovala Filharmoniju kazališnog orkestra. U posljednjem slučaju riječ je, ipak, o profesionalnim glazbenicima, pa su se tako tek nakon gotovo pola stoljeća ostvarili prijedlozi građana upravljeni prema profesionalizaciji zanimanja glazbenika.

    Polazeći od pretpostavke da su pravila Društva za osnivanje gradskog orkestra, objavljena u novinama Agramer Zeitung, možda manje poznata našoj kulturnoj javnosti, izdvojeno je (u prijevodu autorice) nekoliko zanimljivih članaka u kojima su jasno određeni zadaci Društva:

    Pravila

    Društva za utemeljenje glazbene kapele za

    zemaljski glavni grad Zagreb

    § 1. Svrha Društva. Društvo ima zadaću utemeljenja glazbene kapele primjerene zemaljskome glavnom gradu Trojedne Kraljevine, a ostvarivat će tu zadaću što je moguće savršenijim izvedbama narodnih, klasičnih skladbi, kao i samostalnih skladbi stvorenih od domaćih skladatelja.

    § 2. Djelatnost Društva. Djelatnost Društva sastoji se: 1. u izobrazbi vrsnih glazbenika; - 2. u održavanju večernjih zabava, koncerata, serenada i podoknica [!-S.M.-Ć.]; - 3. u sudjelovanju pri crkvenim i javnim svečanostima i 4. u ispraćaju pokojnika.

    § 3. Položaj članova. Društvo sačinjavaju: 1. redoviti članovi; - 2. počasni članovi i 3. čitava udruženja i općine iz i izvan zemaljskoga glavnoga grada Zagreba. (...)

    §. 4. Primanje redovitih članova. Redovitim članom može postati svaka obrazovana, poštena i neporočna osoba muškoga ili ženskoga spola, koja uplati godišnji iznos od 6 fl. u mjesečnim četvrtgodišnjim ili godišnjim obrocima, pri čemu nisu isključeni i veći prilozi koji će biti primljeni s posebnom zahvalnošću i o kojima će biti obaviještena javnost putem novina. (...)[1]

    Pravila Društva, sastavljena još u prosincu 1868., sadrže ukupno 31 članak u kojima je nadalje pomno razrađen postupak imenovanja počasnih članova, prava redovitih i počasnih članova, uvjeti prestanka članstva, način upravljanja Društvom, zadaci tajnika, blagajnika, ekonoma i skupštine, te uvjeti raspuštanja Društva i nasljeđivanja njegove imovine. Čini se da članovi Društva nisu morali biti i glazbenici kao što je to bilo predviđeno statutima mnogih drugih glazbenih društava (navedimo samo primjer Glazbenog zavoda i Hrvatskoga pjevačkog društva Kolo), u kojima je bila navedena još jedna grupa tzv. izvršujućih članova, tj. članova zaduženih za glazbene izvedbe. Društvo za utemeljenje glazbene kapele za zemaljski glavni grad Zagreb pojavljuje se u ovome slučaju kao poduzetnik, odnosno tijelo koje ugovara koncerte i istovremeno omogućuje pojedinačne izvedbe nabavkom neophodnih notnih materijala.



    Sve je bliža 1871. godina, shvaćena ishodištem djelatnosti orkestra današnje Zagrebačke filharmonije. Iz niza glazbenih priredbi na kojima je svirao kazališni orkestar može se izdvojiti samo njih nekoliko, i to održanih u predvečerje utemeljenja zagrebačke Opere. Prije svega izdvaja se koncert održan u čast sv. Cecilije 21. studenoga 1869., koji je priredio Hrvatski glazbeni zavod. Program koncerta održanog u kazalištu bio je u znaku orkestralne glazbe, što potvrđuju dvije uvertire: Uvertira operi Oberon Carla Marie von Webera (1786-1826) i Slavenska uvertira Franza von Suppéa (1819-1895), arija Tamina iz opere Čarobna frula Wolfganga Amadeusa Mozarta, koncert za violinu u pratnji orkestra nenavedenog autora, Varijacije na motive iz opere Norma za violončelo u pratnji orkestra nenavedenog autora i zbor iz opere Tannhäuser Richarda Wagnera (1813-1883), izveden u pratnji orkestra. Koncert je ostvaren zahvaljujući suradnji Glazbenoga zavoda, kazališnog orkestra i vojničke glazbe. Izvjesne sličnosti mogu se uočiti između ovoga koncerta i kasnijih Quodlibeta.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 13. ožujka 2020.


    [1] Agramer Zeitung, XLIV, 1869., 115.

     

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

eseji