Ivan pl. Zajc i programi prvih poznatih koncerata u Zagrebu od 60-ih do 80-ih godina 19. stoljeća

Povijesni osvrt povodom 150. obljetnice postojanja Zagrebačke filharmonije (4.dio)

  • Glazbeni Zagreb 1870. godine i prethodnici Quodlibeta

    Koncertni rasporedi nazvani Quodlibet sadržavali su popularne odlomke iz opera i opereta, pa na određeni način čine uvod u stalnu opernu djelatnost u Zagrebu od 1870. godine. Niz godina sazrijevala je u umjetničkim krugovima u Zagrebu zamisao o osnivanju stalne opere i ostvarenju saborskog Članka LXXVII iz kolovoza 1861. godine. No, tražila se dovoljno stručna i zrela osoba koja bi se prihvatila tog zadatka pa je nakon duljih pregovora u Zagreb stigao iz Beča Ivan pl. Zajc (1832-1914), pronašavši u novoj sredini svoje posljednje mjesto boravka. S kakvim je iskustvima dospio Ivan pl. Zajc početkom 1870. u Zagreb iz Beča, europskoga glazbenog središta, grada koji je već 1848. brojio 400 tisuća stanovnika? Carska prijestolnica i središte Austro-Ugarske monarhije, Beč je kao grad izgledom i ustrojem svih oblika društvenog i umjetničkog života trebao dostojno pokazati središnji položaj u Monarhiji. Nije sigurno pretjerano zaključiti da je Zajc imao priliku upoznati ustroj kazališne djelatnosti, jer je i sam skladao za tamošnje Kärtner-kazalište i doživio izvedbe nekoliko vlastitih opereta.

    Pretpostavlja se da je za boravka u Beču Zajc uspio upoznati ustroj Filharmonijskih koncerata kakve su, počevši od 1842., u slobodno vrijeme priređivali glazbenici dvorskog opernog orkestra, nagovijestivši time stvaranje orkestra Bečke filharmonije. Od godine 1860. uvedeni su koncerti u pretplati, što je iziskivalo disciplinu glazbenika, obvezno sudjelovanje na svim predviđenim pokusima i koncertima tijekom sezone, a to su morali pismeno potvrditi. Već od prve sezone zagrebačke Opere može se pratiti posebne uvjete zakupa loža i svojevrsne pretplatničke cikluse (Par i Nepar), možda po uzoru na praksu Bečke dvorske opere. Četiri Quodlibet-koncerta održana u kazalištu 18., 22. i 27. lipnja, te 2. srpnja 1870. godine zavrjeđuju biti spomenuti. Građani Zagreba obaviješteni su o tom pothvatu novinskim oglasom:



    „- (Koncerti.) Pod ravnanjem gospodina muzičkog direktora Ivana pl. Zajca održat će se u kazalištu četiri koncerta u korist orkestra ovdašnjeg Narodnoga kazališta, i to: 18., 22., 25. i 29. lipnja. Osim njih održat će se tijekom mjeseca srpnja u redutnoj dvorani više filharmonijskih koncerata. Na njima će sudjelovati diletanti i učenici Glazbenoga zavoda.“[1]

    Kronologija održanih koncerata odudara od objavljene najave. Zbog nepredviđenih poteškoća pomaknuto je održavanje posljednjih dvaju koncerata, a potvrda održavanja filharmoničkih koncerata u srpnju 1870. nije pronađena u ovom izvoru. Tako su posljednja dva iz niza od četiri koncerta održana 27. lipnja i 2. srpnja 1870. O odgađanju koncerta najavljenog za 25. lipnja zabilježeno je u novinama Agramer Zeitung:

    „(...) Koncert u Narodnome kazalištu, planiran za subotu, neće se održati zbog toga što je otpušten g. Kašman koji je na istome trebao pjevati. Kako obavještavaju “Nar. nov.” prekoračio je g. K. sve granice pristojnosti u ophođenju s predsjednikom Kazališnog odbora što je bilo povodom njegova trenutnog otpuštanja.

    Kazališno osoblje obratilo se predsjedniku zbog g. Kašmana, ali bez ikakavog uspjeha.“[2]

    Predsjednik Upravljajućeg odbora kazališta bio je u lipnju 1870. vladin povjerenik Mirko Halper Sigetski nakon što je 4. svibnja iste godine završila druga sezona Kazalištnog odbora, čiji je predsjednik bio Franjo Žigrović-Pretočki. Književnik August Šenoa (183-1881) bio je artistički ravnatelj kazališta. Prema sačuvanom iskazu o plaćama s danom 15. lipnja 1870., poznato je da su već tijekom mjeseca lipnja bili angažirani glumci, ravnatelj Opere i drugi dirigent, solisti i članovi opernoga zbora, tehničko osoblje i dva službenika (ukupno 50 djelatnika). Ne spominju se članovi orkestra, koji su po svoj prilici tada radili honorarno. Na popisu angažiranih pjevača nalazio se i mladi bariton Josip Kašman koji je možda –  tada jedva dvadesetogodišnjak – mogao doći u sukob s pretpostavljenima.

    Programi prvih poznatih koncerata koje je Ivan pl. Zajc priredio s orkestrom zagrebačkoga kazališta uvršteni su u kronologiju koncerata Zagrebačke filharmonije prema najavama iz novina, iz kojih se doznaje da su npr. neke skladbe izvedene na više koncerata na zahtjev publike. Na spomenutim koncertima Zajc se, dakako, predstavio ne samo kao dirigent nego i kao skladatelj. Izvedene su uvertire i fragmenti iz njegovih dotad u Zagrebu nepoznatih opera Boissyjska vještica i Nevjesta Mesinska, zatim nova zborska skladba Mornarska, kao i orkestralna skladba Božanska umjetnost. Značajnu novinu za zagrebačku publiku predstavljala je i izvedba odlomaka iz opera Krabuljni ples Giuseppea Verdija (1813-1901) i Puritanci Vincenza Bellinija (1801-1835). Ova četiri koncerta mogu se shvatiti svojevrsnom Zajčevom programskom koncepcijom novog razdoblja zagrebačkog glazbenog života i približavanja europskim glazbenim uzorima.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 19. ožujka 2020.


    [1] Agramer Zeitung, XLV, 1870., 137.
    [2] Agramer Zeitung, XLV, 1870., 144.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

eseji