Uskrsna i korizmena glazba

Povijest izvedbi duhovne glazbe u Zagrebu u 19. i početkom 20. stoljeća, (1. dio)

  • Toranj Zagrebačke katedrale prije obnove od potresa 1880. godine. u gotičkom stilu prema projektu Hermana Bolléa

    Raspored liturgijske godine oblikovao je i javna glazbena događanja u 19. stoljeću (ne samo) u Zagrebu pa je tijekom četrdeset dana korizme, u vrijeme priprema za blagdan Kristova Uskrsnuća, priređivano manje glazbenih priredbi. Tihe su postale koncertne dvorane i drugi prostori nakon karnevalskih povorki i plesnih vjenčića održanih do početka korizme. U Velikome tjednu utihnjuju na tri dana crkvena zvona i sva glazba skladana za liturgijske obrede. Iako se već tridesetak godina u samostalnoj Republici Hrvatskoj održavaju u mnogim koncertnim dvoranama i crkvama Uskrsni koncerti, ove godine će i Uskrs u Hrvatskoj (i u velikom dijelu svijeta) biti bez glazbe i vjernika na misama u crkvama zbog epidemije Covid-19, a u Zagrebu i zbog potresa. Uskrs, najveći crkveni blagdan, potvrda je vjere i zalog iskupljenja čovječanstva, pa se Crkva u Velikom tjednu prisjeća Kristove muke i Uskrsnuća kako su ju opisali evanđelisti Marko, Matija, Luka i Ivan. Ti događaji potaknuli su mnoge skladatelje da ih ozvuče u velikim vokalno-instrumentalnim skladbama, a od 1992. godine Muka Kristova približena je publici kroz (tradicijske i autorske) umjetničke sadržaje u okviru Udruge Pasionska baština.

    Isus Krist, sin Božji, proživio je na ovome svijetu trideset i tri godine tumačeći vjeru u jednog Boga, vječnog Oca i vječni život nakon završetka ovozemaljskog – smrti tijela.  Novo vjersko učenje kršćana bilo je neprihvatljivo stavu vlasti u Rimskome carstvu i teško je istiskivalo politeizam. Zbog toga je Isus bio „uhvaćen, suđen, mučen, na križ raspet, umro i pokopan. Treći dan uskrsnuo od mrtvih i uzašao na nebo Ocu, stvoritelju neba i zemlje“ neke su od riječi koje vjernici ponavljaju skrušeno se moleći. Nakon Kristova Uskrsnuća i Uzašašća na nebo nastavili su brojni sljedbenici, prije svega njegovih jedanaest apostola, tumačiti novo vjersko učenje o jednakosti svih ljudi pred Bogom i pravednom sudu pred kojim će jednoga dana biti vrednovana učinjena djela pojedinaca i određena primjerena nagrada ili kazna za vječni život. Unatoč progonima i mučenjima kršćana i zatiranju nove vjere, rimski car Konstantin I. Veliki 313. godine Milanskim ediktom priznao je kršćanstvo kao službenu vjeru. Europa je prihvaćala kršćanstvo i njegovu crkvu, čiji je kalendarij i redoslijed liturgijskih obreda uz glazbu odredio papa Grgur I. Veliki početkom 7. stoljeća n. e.

    Giovanni Pierluigi da Palestrina<em>Missa Papae Marceli</em>, naslovnica partiture

    Liturgijski obredi uključuju glazbu. Prvi oblik koral (jednoglasno pjevanje bez pratnje instrumenata) obogaćivano je novim oblicima i načinima izvedbe. Mnogi skladatelji su se ubilježili u dugi popis autora crkvene glazbe. Ima skladbi koje se ne mogu istrgnuti iz konteksta liturgijskih obreda, a neke iskoračuju iz crkvenog zdanja i postaju dijelom koncertnog repertoara. Nedoumica u odnosu na ostanak glazbe u crkvenim obredima otklonjena je tijekom Tridentskoga koncila (1545-1563) kad je 6-eroglasna a cappella Missa Papae Marceli Giovannija Pierluigija da Palestrine (1525-1594) uvjerila visoke crkvene dostojanstvenike da je glazba pisana u tome stilu – iako različita od korala – primjerena crkvenom obredniku.

    Slučajno otkriće Muke po Mateju Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750) i nakon jednog stoljeća ponovna izvedba u Berlinu 1829. godine i zanimanje za ranu glazbu potaknuli su tijekom 19. stoljeća povijesno-muzikološka istraživanja koja su europskoj javnosti podastrla niz zaboravljenih skladateljskih imena i skladbi različite namjene. Istraživanja gregorijanskoga korala i njegova nova kritička izdanja zamijenila su starija čiji je priređivač, čini se, bio i Palestrina. Otkrivanje starih majstora i njihovih djela te njihove izvedbe, stanoviti historicizam, nisu u segmentu glazbene umjetnosti toliko dopirali do Hrvatske, pa se tek u 20. stoljeću bilježi veće zanimanje za duhovnu odnosno crkvenu glazbu, kao i za glazbeno naslijeđe vlastitoga naroda. U zagrebačkoj katedrali izvedena je u Velikom tjednu 1929. godine Muka i smrt Kristuševa (Muka y szmert Kristusseva po svetih Evangelistah Matheu, y Janussu popiszana) Zakarije Pervizovića (1639-?). Muku iz 1683. godine obradio je dr. Božidar Širola (1889-1956), a 1930. izvedena je na Društvenom koncertu Hrvatskoga glazbenog zavoda. Pjevali su Viktor Benković i Josip Križaj uz zbor Hrvatskoga pjevačkog društva Kolo i orkestar Muzičke akademije; dirigirali su Fran Lhotka (1883-1962) i Boris Papandopulo (1906-1991), a za orguljama je bio Franjo Dugan st. (1874-1948).

    Josip Križaj Viktor Benković

    Kad je riječ o repertoarnim rijetkostima u Zagrebu, kao što su oratoriji, pasije, kantate i slične skladbe liturgijskog sadržaja, teško je razdvojiti izvedbe u crkvi od koncertnih nastupa. Još je to teže učiniti za grad skromnih glazbenih mogućnosti kakav je Zagreb bio u 19. stoljeću. U katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije pjevali su koralisti, dok su u drugim zagrebačkim crkvama nastupali na svečanim misama ili prigodom drugih liturgijskih obreda glazbenici-amateri i profesionalci vezani uz druge ustanove, orkestre ili amaterska pjevačka društva. Metodologija istraživanja i obrade podataka upućuju na raščlanjenje izvedbi u crkvama od izvedbi u koncertnim dvoranama. Mali broj povijesnih izvora potvrđuje veoma mali broj izvedbi koje se može podvesti pod odrednicu Korizmeni i Uskrsni koncerti, pa je zanimljivost podataka o izvedbama, a ne spomenuta podjela, upućivala na izbor događaja i sačuvanih zapisa.

    Nepresušnim izvorom podataka ostali su novine i časopisi s člancima potpisanih ili nepotpisanih autora. Vremenski okvir istraživanja korizmenih i uskrsnih koncerata se može postaviti od godine 1826. kad u Zagrebu počinje izlaziti časopis Luna. Agramer Zeitschrift. Iako se može provesti sve do današnjih dana. moglo bi se zaustaviti u 1918. godini. Tad je, po završetka Prvoga svjetskog rata, Hrvatska ušla u novu političku zajednicu Južnih Slavena nakon raspada Austro-ugarske monrhije. Njeno iščezavanje značilo je i iščezavanje austrijskog duha koji je na osobit način strujao stoljećima u nasljednim zemljama i podsjećao na određeni način života. Pruža se mogućnost uvida u izvođačke dosege ove glazbene sredine kroz stotinjak godina. Omeđenost (gubitak?) izvora uvijek upućuju na pitanje: je li to doista sve i što je ostalo zauvijek skriveno? U odnosu na određenje glazbenih razdoblja, nije neopravdano proširiti istraživanje sve do 1918. godine, temeljeći na tezi njemačkog muzikologa Carla Dahlhausa (1928-1989) koji je glazbu 19. stoljeća postavio u vremenski okvir između 1814. i 1914. godine, sagledavši stilsko jedinstvo i nove tendencije započete s Drugom bečkom školom.

    Stranica <em>Osorskog evanđelistara</em> u kojem se na nalazi napjev <em>Exulted</em> Kristovo Uskrsnuće proslavlja se u nedjelju, a nakon bdijenja uz svijeće u prethodnoj noći pjeva se Exultet (Zahvala uskrsnoj svijeći). Muzikologinja Katarina Livljanić sustavno je istražila glazbene značajke napjeva Exultet i osobitosti zagrebačkog obreda u zapisima iz zagrebačkih liturgijskih kodeksa (od 11. do 15. stoljeća). U novinama iz 19. stoljeća nema podataka o tom napjevu pjevanom tijekom procesija, iako se napjev zadržao bez obzira na ukidanje zagrebačkog obreda godine 1788.

    Podaci o koncertima i glazbenim izvedbama u crkvi nisu bili uvijek precizno navedeni u novinama. Da bi se mogli nedvojbeno povezati s priredbama u korizmi i na Uskrs, izrađena je tablica s nadnevcima Uskrsa od 1826. do 1920. godine (kratice u tablici znače: God.-Godina; Nad.-Nadnevak):

    God.

    Nad.

    God.

    Nad.

    God.

    Nad.

    God.

    Nad.

    God.

    Nad.

    1826.

    03.26.

    1845.

    03.23.

    1864.

    03.27.

    1883.

    03.25.

    1902.

    03.30

    1827.

    04.15.

    1846.

    04.12.

    1865.

    04.16.

    1884.

    04.13.

    1903.

    04.12.

    1828.

    04.06.

    1847.

    04.04.

    1866.

    04.01.

    1885.

    04.05.

    1904.

    04.03.

    1829.

    04.19.

    1848.

    04.23.

    1867.

    04.21.

    1886.

    04.24.

    1905.

    04.23.

    1830.

    04.11.

    1849.

    04.08.

    1868.

    04.12.

    1887.

    04.10.

    1906.

    04.15.

    1831.

    04.03.

    1850.

    03.31.

    1869.

    03.28.

    1888.

    04.01.

    1907.

    03.31.

    1832.

    04.22.

    1851.

    04.20.

    1870.

    04.17.

    1889.

    04.21.

    1908.

    04.19.

    1833.

    04.07.

    1852.

    04.11.

    1871.

    04.09.

    1890.

    04.06.

    1909.

    04.11.

    1834.

    03.30.

    1853.

    03.27.

    1872.

    03.31.

    1891.

    03.23.

    1910.

    03.27.

    1835.

    04.19.

    1854.

    04.16.

    1873.

    04.13.

    1892.

    04.17.

    1911.

    04.16.

    1836.

    04.03.

    1855.

    04.08.

    1874.

    04.05.

    1893.

    04.02.

    1912.

    04.07.

    1837.

    03.26.

    1856.

    03.23.

    1875.

    03.28.

    1894.

    03.25.

    1913.

    03.23.

    1838.

    04.15.

    1857.

    04.12.

    1876.

    04.16.

    1895.

    04.14.

    1914.

    04.12.

    1839.

    13.31.

    1858.

    04.04.

    1877.

    04.01.

    1896.

    04.05.

    1915.

    04.04.

    1840.

    04.19.

    1859.

    04.24.

    1878.

    04.21.

    1897.

    04.18.

    1916.

    04.23.

    1841.

    04.11.

    1860.

    04.08.

    1879.

    04.13.

    1898.

    04.10.

    1917.

    04.08.

    1842.

    03.27.

    1861-

    03.31.

    1880.

    03.28.

    1899.

    04.02.

    1918.

    03.31.

    1843.

    04.16.

    1862.

    04.20.

    1881.

    04.17.

    1900.

    04.15.

    1919.

    04.20.

    1844.

    04.07.

    1863.

    04.05.

    1882.

    04.09.

    1901.

    04.07.

    1920.

    04.04.

     © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 14. travnja 2020.

    Nastavlja se...

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike