Iscrpna monografija o velikom umjetniku

Marija Barbieri, Marko Vušković - Supetranin svjetskoga glasa, Narodna knjižnica Supetar, 2019.

  • Monografija <em>Marko Vušković</em> autorice Marije BarbijeriMarko Vušković (1877-1960), prema mnogim znalcima i svjedocima najbolji  hrvatski dramski bariton svih vremena, svojom je karizmom obilježio zlatno doba Zagrebačke opere u prvoj polovici 20. stoljeća, te je u velikom stilu  proslavio svoju domovinu i izvan njezinih granica. Rođen je 21. srpnja 1877. u Supetru na otoku Braču. Gimnaziju je završio u Splitu, a studij pjevanja na Konzervatoriju  u Beču u razredu tada najpoznatijeg pjevačkog pedagoga dr. Josepha Gänsbachera. Iznimno darovit pjevač i glumac, impozantne pojave, Marko Vušković se razvio u cjelovitu umjetničku osobnost nastupajući između ostalog u  Zagrebu, Beču, Berlinu, Würzburgu i Pragu, kao i na uspješnoj turneji po Južnoj Americi, nakon koje se vratio u Zagreb, gdje je do mirovine nosio baritonski repertoar. Bavio se također pjevačkom pedagogijom i opernom režijom, te je napisao studiju Put u belkanto i autobiografiju Moj životni put.

    Upravo je ta autobiografija bila polazište i temelj istraživanja za planiranu monografiju autorice Marije Barbieri, pasionirane ljubiteljice i poznavateljice opere i opernih umjetnika, naročito hrvatskih, kojima je posvetila mnogo zapaženih referata, knjiga, izložbi, radijskih emisija i CD-a. Spomenimo da je za monografiju Josip Križaj - umjetnik ispred svojega vremena dobila i Nagradu  Dragan Plamenac. Osim toga, Marija Barbieri je godinama istraživala i  prikupljala različite materijale (između ostalog i od dr. Marka Vuškovića, umjetnikova unuka i njegove supruge Ane koji žive u SAD-u, a koji su pružili i financijsku  podršku projektu). Monografija je ugledala svjetlo dana prošle godine zahvaljujući 30-godišnjem nastojanju i upornosti voditeljice Narodne knjižnice Supetar Gite Dragičević, dakako uz podršku Turističke zajednice Supetra i Grada (Supetra).

    Marko VuškovićIz monografije Marije Barbieri o Marku Vuškoviću – umjetnik u naslovnoj ulozi Evgenija Onjegina P. I. Čajkovskoga

    Radi se o reprezentativnoj ediciji velikog formata s oko 190 stranica. Kvalitetno je opremljena, dvojezična (hrvatski i engleski) i sadrži obilje raznih dokumenata (kritika, fotografija, likovnih priloga, izjava osoba s kojima je umjetnik surađivao, popisa važnijih uloga uz kritičke osvrte - posebice Nikole Šubića Zrinjskog, Ukletog Holandeza, Escamilla, Tonija, Lotharija, Evgenija Onjegina, Rigoletta, Scarpije, Jochanaana, Kneza Igora, Vodenjaka i dr.). Spomenuto je i njegovo sudjelovanje u praizvedbama hrvatskih opera: Bersin Oganj (Hellwing) i Postolar od Delfta (Piet Grooth), Hatzeov Povratak (Stanko) i Zajčev Prvi grijeh (Lucifer). Impresivni su i detaljni popisi uloga u repertoaru Marka Vuškovića, te svih nastupa od 1906. do 1933.

    Izvorni citati iz Vuškovićeve Biografije ulančani su u zanimljivu priču o dugovječnom i bogatom životnom i profesionalnom putu velikog umjetnika, od rane mladosti u četvrtoj četvrtini 19. stoljeća u maloj otočnoj sredini živog kulturnog života, preko Splita, gdje je osnovao obitelj koja ga je pratila i podržavala putem uspješne pjevačke karijere u domovini i inozemstvu. Supruga Natalija Lina Polistina nažalost je prerano umrla u četrdesetoj godini, a  nakon šest godina vjenčao se s Olgom Stopar. Osim uspješne pjevačke karijere, Marko Vušković imao je i raznih nedaća, najviše zdravstvenih, pa se u naponu snage povukao sa scene u 56. godini i posvetio pedagoškom radu. Posljednji put je nastupio 1933. u ulozi Hovanskog na gostovanju zagrebačke Opere u Splitu. Među njegovim đacima najpoznatiji su bili Tino Pattiera, Drago Hržić, Piero Pierotić, Đurđa Halper-Leppée i Anka Jelačić. Marko Vušković umro je u Zagrebu 24. veljače 1960.

    Marija Barbieri na promociji monografije o Marku Vuškoviću u Galeriji <em>Ivan Rendić</em> u knjižnici u Supetru, autorica i umjetnikov unuk upisuju posvete u knjigu

    Prema riječima prof. emeritusa Vladimira Kranjčevića u posveti (Hommage) na početku knjige: „… Marko Vušković bio je velikan operne umjetnosti u Hrvatskoj i srednjoj Europi u prvoj polovici 20. stoljeća, bariton prekrasne tamne boje glasa, bogatih tonskih nijansi i snažnog naboja koji mu je omogućavao uvjerljiv i sugestivan scenski izričaj. Zbog toga će neke uloge ostati spominjane do danas kao mjerilo najvišeg dometa operne umjetnosti (Scarpia, Zrinjski, Ukleti Holandez…)… Ova monografija će pridonijeti valorizaciji  cjelokupne umjetničke ostavštine velikog umjetnika Marka Vuškovića, jedne od najvećih i najvažnijih ličnosti hrvatske glazbene reprodukcije, stupa zagrebačke Opere u njezinu trećem i do sada neprekinutom sustavnom djelovanju“.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 6. lipnja 2020.        

Piše:

Višnja
Požgaj