Nadahnuto sviranje s istančanim dinamičkim i agogičkim nijansama

Koncert gitarista Krešimira Bedeka, Guitarra Viva, Hrvatski glazbeni zavod, 20. listopada 2020.

  • Od ožujka ove godine koncertna je sezona u Zagrebu doživjela mnogo promjena na koje su priređivači bili primorani uslijed dva razloga: epidemije Covid-19 zbog koje se nije moglo okupljati više posjetitelja, a zatim i potresa u kome su teško oštećene koncertne dvorane. Bio je tako prekinut i ciklus gitarskih recitala u Hrvatskome glazbenom zavodu Guitarra Viva, u kojem je sredinom ožujka trebao nastupili i gitarist Krešimir Bedek. U međuvremenu je zgrada Hrvatskoga glazbenog zavoda koliko-toliko osposobljena za koncerte, ali novi val epidemije opet je zaustavio brojniju publiku koju je stekao ovaj popularni ciklus u kojemu su nastupali ugledni svjetski i hrvatski gitaristi.

    Gitarističke koncerte sa zanimanjem prate ljubitelji glazbe za gitaru, učenici i studenti, ali i pedagozi glazbenih škola i Muzičke akademije u Zagrebu, gdje Krešimir Bedek djeluje već niz godina kao docent. Koncertni nastupi dio su stručnog usavršavanja i napredovanja pedagoga na visokoškolskim glazbenim obrazovnim ustanovama, a prilika su da se i popularizira glazba određenih razdoblja, stilova ili skladatelja. Za svoj nastup u ciklusu Guitarra Viva odabrao je Krešimir Bedek skladbe za gitaru hrvatskih skladatelja: „Povodom 220. obljetnice rođenja gitarista i skladatelja Ivana Padovca (1800.-1873.), od čijeg vremena možemo pratiti razvoj profesionalne hrvatske gitaristike“, kako je objasnio u iscrpnom predgovoru u programskoj knjižici.

    Dva ciklusa varijacija Ivana Padovca zaokružila su prvi dio koncerta koji je počeo Varijacijama na Schubertov Trauermarsch, op. 4, a završio Briljantnim varijacijama, op. 2. Skladatelj Miroslav Miletić (1925-2018) često je posezao za napjevima iz hrvatske tradicijske glazbe, gradeći na njima svoje skladbe. Četverostavačna Međimurska suita za gitaru, skladana po predlošku barokne suite, također spada među njih, a pisana je za gitarista Darka Petrinjaka koji ju je praizveo 1974. godine. Saksofonist Goran Tudor (1982.) iskoračio je na skladateljsko polje pišući za svoj instrument saksofon (solo ili u pratnji drugih glazbala, kvartet saksofona ili druge forme komorne glazbe), ali i za gitaru.

    Odabravši za svoj gitarski prvijenac iz 2015. godine naslov Klišej (Cliché) sadržajno ga je Tudor osmislio kao slobodni niz melodijsko-ritamskih modela i načina sviranja koji se često nalaze u skladbama za gitaru, poprimajući obilježja nezanimljivih, čak uznemirujućih dijelova. Unatoč klišejima uspio je Tudor ostvariti zanimljivu tonalitetno-konsonantno određenu skladbu s povremenim disonantnim iskoracima, jer klišeji se pronalaze uglavnom u klasičnoj literaturi za gitaru.

    U drugom dijelu koncerta Krešimira Bedeka prvi put je u Zagrebu predstavljena skladba za gitaru i video Ivane Kiš (1979.) Supertramp's journal, najavljena kao najopsežnija skladba za gitaru hrvatskih autora te prva za gitaru i video. Praizvedena je 12. kolovoza 2020. na Pag Art Festivalu, a nastala je kao plod suradnje dvoje izraelskih umjetnika i Ivane Kiš koja niz godina živi i djeluje u Izraelu. Impuls za skladanje dao je Krešimir Bedek nastojeći proširiti gitarističku literaturu skladbama primjerenim procesu obrazovanja mladih gitarista. Pokazalo se da je skladba nadrasla taj zamišljeni cilj, ušavši u skupinu izrazito virtuoznih.



    Tekstualni izvor je dnevnik mladog pustolova Christophera McCandlessa (poznatog kao Alexander Supertramp) koji je tragično završio svoje putovanje Aljaskom 27. travnja 1992., a trajalo je 113 dana. Izraelska slikarica Liat Chen (1970.) naslikala je deset slika s prizorima s njegova putovanja, a njen suprug izraelski glazbenik Roy Shapira (1980.) izradio je njihovu video-animaciju. Ivana Kiš odabrala je osam citata iz Supertrampova dnevnika za osam stavaka, a devetim je obuhvaćeno posljednjih šest dana njegova života (od 108. do 113. u dnevniku). U ovoj je skladbi trebalo povezati sviranje na gitari s video-animacijom koju je publika pratila na velikome platnu postavljenom na pozornici iza solista. Podloga skladbi je „program s bilješkama iz Supertrampova dnevnika“, što se povremeno prepoznaje u majstorski skladanoj glazbi Ivane Kiš koja je „duboko uronila“ u zvukovno-tehničke mogućnosti sviranja na gitari.

    Gitarist Krešimir Bedek ne treba brinuti o publici, jer njegove koncerte sa zanimanjem prate ljubitelji glazbe i kolege iz struke, očekujući tehnički dobro izrađene i interpretativno dorečene izvedbe. Student Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Krešimir Bedek (1981.) usavršavao se kod Zorana Dukića na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu, a u karijeri do danas bilježi brojne recitale i nastupe s orkestrima ili komornim sastavima. Program njegova posljednjeg koncerta u ciklusu Gitarra Viva obuhvatio je stilski različite i virtuozne skladbe koje je svirao sigurno, temperamentno i s lakoćom (zamjetnom publici).



    U Padovčevim su se varijacijama isticale pijevne teme, pratnja i melodijsko-ritamske promjene, dok se Miletićeva Međimurska suita primjereno dinamički i u tempu uspinjala od izražajnog stavka Andante sostenuto do brzog završnog Vivo. Iz skladbe Gorana Tudora Klišeji moglo se vidjeti i čuti da klišeji i nisu baš toliko jednostavni i spretni zahvati na gitari, a u skladbi Ivane Kiš sviranje na gitari trebalo se podudarati s video-animacijama. Stavci različita tempa, dinamike, razine tehničkih zahtjeva našli su u Krešimiru Bedeku pouzdanog tumača koji je i u ovoj, ali i u drugim skladbama koncerta pokazao ozbiljan pristup izvornicima. Muzikalan glazbenik, sposoban za pronalaženje istančanih dinamičkih i agogičkih nijansi, Krešimir Bedek odsvirao je nadahnuto zahtjevan (i dug) program, opravdavši i ovaj put očekivanja publike.

    Program:
    Ivan Padovec: Varijacije na Schubertov Trauerwalzer, op. 4
    Miroslav Miletić: Međimurska suita
    Gordan Tudor: Klišej
    Ivan Padovec: Briljantne varijacije, op. 2

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 26. listopada 2020.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike