Standardan koncert u želji za očuvanjem glazbenog života

Hrvatski barokni ansambl, Concerto concertino, Hrvatski glazbeni zavod, 25. listopada 2020.



  • Vrlo standardan program ponudio je Hrvatski barokni ansambl na koncertu u Glazbenom zavodu, nastavljajući svoju jubilarnu 20. sezonu nakon korona-prekida i ljetnih aktivnosti. Glazbeni zavod je od potresa u ožujku osposobljen, rane su zavidane, premda je ostalo više posla nego što se može zamisliti.

    U okolnostima koje su ograničene uglavnom nevoljama, Barokni ansambl  primio se omiljenih koncerata za jedan ili više instrumenata, a kraljevsku ulogu igrala je pouzdana violinistica Laura Vadjon. U tako izabranom repertoaru kao solistica sa suradnicima marljivo je nastupila u čak četiri od pet točaka na programu.

    U pratnjama ansambla čvrstu okosnicu je autoritativno, povremeno i upozoravajuće, držao čembalist Pavao Mašić, dok se ansambl znao pretjerano opuštati i prelagodno osjećati u navodno poznatom im repertoaru.  A to je dovelo do povremenih neuređenosti bez jasnog slijeda i namjere. Improvizacija je možda imanentna baroknoj glazbi, ali jasnija usklađenost ipak se očekuje.

    Koncertna večer nazvana Concerto, concertino otvorena je Corellijevim djelom za dvije violine u D-duru pravog zamaha i usklađenog nastupa Laure Vadjon i Tanje Tortić, da bi ona pomalo gubila fokus u polaganom stavku. U istom stilu dobro svladane, ravnomjerne barokne geste, slijedio je Vivaldijev Koncert za dvije violine u a-molu, jedan od najizvođenijih iz zbirke L'estro armonico. Ansambl su predvodile solistice Helga Korbar i naglašenijom ulogom Laura Vadjon u stečenom statusu voditeljice.

    Gudačku prevlast sretno je prekinuo Koncert za obou i gudače u d-molu Allessandra Marcella, brata poznatijeg Benedetta, Vivaldijevog rivala. Savjesni oboist Stjepan Nodilo u velikoj se mjeri priklonio ispitnoj urednosti, što je moglo uputiti na stanovito solističko neiskustvo. Kakva su vremena, bit će upućen da ga i dalje stječe. Barokni ansambl u ovom je vremenu upućen na vlastite snage, pa su u Telemannovu Koncertu za tri violine nastupili već spominjana Helga Korbar, a uz predvodnicu Lauru Vadjon, kompozitorovu zaigranom violinskom solističkom tropletu ravnopravno se pridružio i Blaž Žagač.



    A da ništa ne može u ovakvom izboru programa završiti bez Johanna Sebastiana Bacha, pokazala je na kraju solistički izazovne večeri izvedba njegova Koncerta oznake 1060 R, poznatije u inačici za dva čembala. Ali oznaka R upućuje na rekonstrukciju za violinu i obou, koncerta čiji je polagani stavak Stanley Kubrick nadasve poetično upotrijebio u svom filmu Barry Lyndon. Još jednom Laura Vadjon s oboistom Stjepanom Nodilom i ansamblom svjedočila je o želji da se i u nepovoljnim okolnostima koncertni život nastavi, kao i ciklus Baroknog ansambla, sve dok uvijek poticajna gostovanja vodećih svjetskih glazbenika ne budu ponovno moguća. Svakako, na toj nepokolebljivoj želji izvođačima treba zahvaliti. 

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 4. studenog 2020.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike