Jedinstvene oguljaške improvizacije

Zadar Organ Festival, 14. - 18. prosinca 2020., koncert orguljaša Ante Knešaureka, improvizacije na tekstualni predložak Frane Herende, Katedrale sv. Stošije, Zadar



  • Drugi Zadar Organ Festival, planiran prvotno za kolovoz i rujan 2020. – kao i prvi održan prošle godine od 12. kolovoza do 16. rujna, mogli smo pratiti virtualno na portalu YouTube. 2019. godine publika je u zadarskim crkvama i nekim drugim prostorima slušala glazbu tijekom šest koncerata uglednih europskih orguljaša i drugih glazbenika. Ove je godine ambicioznoj organizatorici Tei Kulaš pošlo za rukom prirediti tri koncerta 14., 16. i 18. prosinca u crkvama bez publike, što je primjereno trenutnoj epidemiološkoj situaciji u Hrvatskoj. Na koncertu 14. prosinca nastupio je – od prošle godine poznat zadarskoj publici – ruski orguljaš i skladatelj Aleksej Vilegžanin koji živi i djeluje u Austriji, 16. prosinca predstavile su se s programom baroknih skladbi orguljašica Tea Kulaš i flautistica Ana Batinica, a 18. prosinca pozornost (virtualnoga slušateljstva) privukao je nastup orguljaša i skladatelja Ante Knešaureka.

    Tijekom praćenja snimke koncerta iz Katedrale sv. Stošije stizale su primjedbe slušatelja iz kojih bi se možda moglo izdvojiti onu kolege orguljaša i skladatelja Alekseja Vilegžanina: „Wonderful concept and realization“ („Predivna zamisao i ostvarenje“). Teško se ne složiti s ovim riječima, jer nastup Ante Knešaureka mogao je doista ostaviti upravo takav dojam s obzirom na izvedbu nezabilježene vlastite skladbe-improvizacije nastajuće pred slušateljima u tim trenutcima.

    Nije to bila tek nehotična, slučajna, pomalo istraživačka improvizacija, nego je to bila ciljana, smislena i formalno oblikovana improvizacija završena veličanstvenom, dugom, peteroglasnom fugom, što je najbolja potvrda Knešaurekova skladateljskog i sviračkog umijeća. Podloga nastajanja skladbe na licu mjesta bio je roman zadarskoga farmaceuta i književnika Frane Herende 1202., pa je tako u jedinstvenom događanju bio spojen jedan povijesni događaj, književna riječ i glazba. Ona je slušatelje uspjela približiti početcima 13. stoljeća kroz promišljeni odabir melodijsko-ritamske građe i harmonija isprepletenih u modalitetno-tonalitetnom ozračju u kojem su tek rijetki iskoraci podsjetili na složene harmonijske sklopove i rješenja. Na notnom stalku na orguljama stajao je samo jedan list papira s naznakama teksta koji je sugestivno interpretirao glumac Vinko Radovčić, što je predstavljalo tek nekoliko polaznih točaka za improvizaciju sa zapisom teme fuge na kraju.

    Povijesni događaj iz 1202. godine bila je opsada i razaranje čvrsto utvrđenoga grada Zadra koji nije izdržao napade mletačkoga dužda Enrica Dandola koji je na početku Četvrtoga križarskog rata uz pomoć brojnih europskih vitezova uspio nakon višedesetljetnih ranijih pokušaja pokoriti Zadar i staviti ga pod vlast Venecije. Uz povijesne podatke u romanu se kao druga pripovjedačka tema prepliću proživljavanja francuskoga viteza Roberta de Clarisa koji se 1204. godine (bez oznaka križara) vratio iz križarskog rata u kojem je osvojen Carigrad. Pisma tamo pisana svojoj dragoj nije poslao u Francusku nego ih je pohranio u jednoj klupi u Katedrali sv. Stošije, a otkrivena su osam stoljeća kasnije prilikom restauriranja crkve. Dakako, nije čitav roman odabran kao podloga za improvizaciju, nego važniji ulomci u kojima se spominje putovanje križara i vojske iz Venecije po olujnome moru, bitka, osvajanje grada, odnošenje zlata i škrinje sv. Šimuna na mletački brod čije je odvoženje u Veneciju, ipak, spriječila nekolicina Zadrana na lađi presrevši ih i vrativši blago u Zadar.



    Različite scene, različiti ugođaji, različiti događaji i likovi okosnica su glazbe nastale tijekom improvizacije na orguljama u Katedrali sv. Stošije u Zadru. Je li se moglo pronaći glazbenika koji bolje poznaje te orgulje i načela improvizacije od orguljaša i skladatelja Ante Knešaureka? Čini se da je jedini odgovor – ne, iz više razloga. 2007. godine predstavnici Zadarske nadbiskupije željeli su orgulje iz Katedrale sv. Stošije, teško oštećene u Domovinskom ratu, nadomjestiti novim instrumentom, reprezentativnim za katedralu. Tadašnji nadbiskup mons. Ivan Prenđa zamolio je Antu Knešaureka za pomoć pri odabiru orguljarske radionice i prijedlog dispozicije registara. Kao izvođač odabrana je firma Eisenbarth iz Passaua (Njemačka), a s tri manuala i pedeset i šest registara raspoređenih uz manuale i pedal, orgulje zadarske Katedrale sv. Stošije po veličini su treće u Hrvatskoj. Pretpostavivši izvedbe različitih vrsta i stilova liturgijske i koncertantne glazbe, Ante Knešaurek prilagodio je zvukovne mogućnosti zadarskih orgulja velikim orguljama kakve su gradili francuski orguljari druge polovice 19. stoljeća.

    Poznajući dobro instrument rafiniranih zvukovnih kombinacija i dinamičkih mogućnosti koje potpomaže i dvostruki crescendo-valjak, poznajući dobro načela improvizacije i gradnje glazbenih formi te proučivši literarni predložak, mogao je Ante Knešaurek krenuti u zanimljivo povijesno i glazbeno putovanje pronalazeći za svaki dio teksta odgovarajuće melodijsko-ritamske obrasce, harmonijska i dinamička rješenja, forme, tempa i kombinacije registara gradeći znalački i promišljeno jedinstvenu i neponovljivu glazbenu tvorbu, koristeći bogate mogućnosti dobro mu poznatih orgulja.



    Video-zapis svojevrstan je zapis skladbe koja je stvarana u vremenskom protjecanju i mogao bi se transkribirati u notni zapis. Vrijednost improvizacije je upravo u skladateljskome nadahnuću i maštovitosti, pa ovako ostvarenu skladbu 1202. po svoj prilici neće više ponoviti niti sam autor Ante Knešaurek, jer je traženje novih mogućnosti odlika skladatelja-improvizatora. Doista smo kao gledatelji svjedočili vrhunskoj izvedbi zahvaljujući nepresušnom stvaralačkom impulsu i savršenom umijeću sviranja orgulja Ante Knešaureka.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 11. siječnja 2021.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike