Majstorska izvedba bliska akustičkome dojmu baroknoga čembala

Koncert pijanista Đorđa Stanettija, Baštinski ciklus, Hrvatski dom u Splitu, 19. veljače 2021.

  • Đorđe Stanetti, <em>Baštinski ciklus</em>, Hrvatski dom u Splitu, 19. veljače 2021.

    Restauriran i rekonstruiran klavir tvrtke Bösendorfer zakoračio je 18. veljače 2021. na prvome koncertu novog Baštinskog ciklusa u novi koncertni život u svom novom prebivalištu u Hrvatskom domu u Splitu. Mogućnosti klavira otkrio je Pavao Mašić kao solist i pratilac sopranistice Ivane Lazar, a već sljedećega dana, u petak 19. veljače 2021. za starim je klavirom sjedio Đorđe Stanetti (1961), jedan od uglednih suvremenih hrvatskih pijanista i klavirskih pedagoga. Njegov nastup bio je planiran u okviru suradnje sa Zimskom Piano Loop akademijom koju su po treći put od 18. do 21. veljače organizirali Udruga Piano projekt (utemeljena 2010.) i Glazbena škola Josipa Hatzea u Splitu (djeluje od 1927. godine).

    Cilj ove zimske pijanističke akademije je usavršavanje studenata i učenika glazbene škole, što je osobito značajno za natjecanja koja ih očekuju već u proljeće ove godine. U nemogućnosti suradnje kao ranijih godina i s inozemnim klavirskim pedagozima zbog pandemije COVID-19, kao predavači ove godine pozvana su samo dvojica uglednih hrvatskih profesora klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu: Đorđe Stanetti i Ruben Dalibaltajan. Oba umjetnika bilježe značajne uspjehe kao pedagozi u čijim su klasama stasali mnogi pijanisti i klavirski pedagozi, a isto su tako već godinama prisutni na koncertnom podiju kao solisti, komorni glazbenici i solisti uz orkestar.

    Dvorana Hrvatskog doma u Splitu, koncert pijanista Đorđea Stanettija, 19. veljače 2021.Za koncert održan u Hrvatskom domu prethodnoga dana, 18. veljače, priređivači su potražili i pronašli izvrsne interprete komorne vokalno-instrumentalne glazbe Ivanu Lazar i Pavla Mašića. Odabravši pijanista Đorđa Stanettija za prvi klavirski recital na obnovljenom povijesnom klaviru Bösendorfer, priređivači nisu dvojili u njegov pouzdan izbor skladbi primjerenih akustičkim i tehničkim datostima klavira. Debitiravši već kao šesnaestogodišnjak uz Zagrebačku i Beogradsku filharmoniju, Đorđe Stanetti izgrađuje svoju interpretaciju i obogaćuje svoj repertoar od baroka do suvremenih skladatelja, što mu je donijelo 2002. godišnju nagradu Milka Trnina Hrvatskog udruženja glazbenih umjetnika za izvedbu Koncerta za klavir i orkestar Borisa Papandopula (1906-1991) uz Zagrebačke soliste.

    U programskoj knjižici koncerta održanog 19. veljače 2021. u Splitu zapisano je: „Njegove virtuozne i glazbeno promišljene interpretacije zabilježene su i na nekoliko nosača zvuka. U glazbenom izričaju njeguje repertoar svih stilskih razdoblja, a njegov dio prezentirat će i splitskoj publici izvedbom „Preludija i fuge” hrvatskog suvremenog skladatelja i orguljaša Ante Knešaureka omeđenim partitama („Četvrta partita u D-duru” i „Šesta partita u e-molu”) baroknog majstora Johanna Sebastiana Bacha.“ Tako su kratki Preludij i fuga (2005) mladoga hrvatskog skladatelja Ante Knešaureka (1978) postali središtem programa koji su uokvirile dvije skladbe klasičnog repertoara za instrumente s tipkama: Partita br. 6 u e-molu, BWV 830 i Partita br. 4 u D-duru, BWV 828 Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750).

    Đorđe Stanetti, <em>Baštinski ciklus</em>, Hrvatski dom u Splitu, 19. veljače 2021.

    Iako je već upoznao nove klavire, instrument s tipkama za koji je skladao Bach bilo je čembalo. Njegov opus za čembalo slijedi uzlaznu putanju skladanja sve zahtjevnijih skladbi u pogledu svladavanja sviračkih vještina, ali i praktičnog upoznavanja polifonoga načina vođenja glasova. Najsloženije, maštovito osmišljene i formalnim principima pojedinih glazbenih vrsta primjerene skladbe nastajale su u Leipzigu i mogu se pratiti od prvoga dijela njegove četverodijelne zbirke Clavierübung u kojoj je 1731. godini objavio Šest partita za čembalo. Počeo ih je skladati 1726. godine i samostalno objavljivati, a u podnaslovu izdanja u kome ih je objedinio naveo je kako su namijenjene ljubiteljima glazbe-amaterima „za zabavu duše“.

    Johann Sebastian Bach (31. ožujka 1685. – 28. srpnja 1750.)Partite su zapravo suite koje su se u baroku svele na četiri glavna stavka, nazvana prema plesovima tipičnima za različite europske zemlje: Allemande (njemačka), Courante (Francuska), Sarabande (Španjolska) i Gigue (Irska) i još neke po želji skladatelja. Osim ovih stavaka, Bach je u partite uvrstio još nekoliko stavaka, zaustavivši se u obje izvedene na koncertu na sedam. Središnji (četvrti) stavak u obje je polagana Arija; u Partiti u e-molu uvodni stavak je trodijelna Toccata s fugom u središnjem dijelu, a pretposljednji je stavak Tempo di gavotta, dok je u Partiti u D-duru uvodni stavak Uvertira (s fugom) u francuskom stilu u kojoj prevladavaju trileri, punktirani ritam i prizvuk fanfara, a pretposljednji je Menuet. Poštujući melodijsko-ritamske i metričke odrednice kao i karakter tih plesova, Bach je ipak želio na određeni način objediniti sve stavke primjenom istih melodijsko-ritamskih cjelina.

    U Partiti u e-molu to su tri motiva koja se mogu opisati kao 1. molska sekunda, 2. silazni niz od četiri tona i 3. ponavljanje iste note. Počevši tu partitu s Toccatom (s fugom u sredini) Bach zapravo zaokružuje dvodijelnu baroknu formu kao što je preludij i fuga ili toccata i fuga, ostvarivši posljednji stavak Gigue u formi troglasne fuge s dugom temom građenom iz sva tri spomenuta motiva. Partitu u D-duru mnogi interpreti i muzikolozi smatraju najsvečanijom (od svih šest) po ugođaju, ali i djelom u kojem se istodobno razaznaje i unutarnja proživljenost i veličanstvenost. Jedinstvo muzičkog tkiva partite Bach je također postigao provođenjem istih motiva prema različitim pravilima kontrapunkta, a trajanje njene izvedbe ovisi o sklonosti interpreta ponavljanju nekih dijelova. U završnom stavku Gigue Bach je majstorski ostvario kao fugu ne dovevši, ipak, u pitanje njegov izvorni karakter.

    Uzevši u obzir formalna rješenja i tehničko-interpretativne zahtjeve, možda se ne bismo mogli u potpunosti složiti s Bachom koji je kao interprete svojih Šest partita za čembalo, BWV 825-830 zamislio „ljubitelje glazbe“. Želi li se ostvariti cjelovita i tehnički neupitna interpretacija Bachova izvornika prebogatog brojnim baroknim ukrasima, poštujući zadana tempa i pregledno polifono vođenje glasova, treba dobro proniknuti u notni zapis koji otkriva Bacha kao jednako dobrog poznavatelja skladateljskog postupka i vještog interpreta. Đorđe Stanetti, poznat kao interpret koji temeljito čita notni predložak, mogao je prihvatiti izazov interpretacije Bachovih dviju partita, pridruživši se ne baš brojnim glazbenicima u nas i u svijetu koji ih imaju na repertoaru.

    Đorđe Stanetti, <em>Baštinski ciklus</em>, Hrvatski dom u Splitu, 19. veljače 2021.

    Čini se da se obnovljeni klavir Bösendorfer pokazao instrumentom pogodnim za akustičku realizaciju skladbi izvorno namijenjenih čembalu, a danas se češće izvode na klavirima sasvim drugačijih akustičkih značajki. Nešto kraći ton svjetlije boje klavira Bösendorfer, kraće trajanje pedala i skromnije dinamičke nijanse možda su sviranje na povijesnome klaviru učinili bližim sviranju na čembalu. No, sjajnom artikulacijom i snažnijim poniranjem u tipke Đorđe Stanetti je uspio dobro izbalansirati jačinu tonova, ističući za nijansu glasnije teme u polifono koncipiranim stavcima. Svaki stavak obaju partita uključuje i neke tehničke probleme, poput raznovrsnih ukrasa za različiti prstomet, ponavljanja tona, samostalnoga vođenja tema i kontrapunkta u glasovima. Razradivši promišljeno sve detalje, neopterećen rješavanjem tehničkih zahtjeva, Đorđe Stanetti muzikalno je predočavao svoju viziju Bachovih partita odmjereno u tempima, dinamici i tek diskretnoj agogici, približivši se jasnoćom udara i skromnim korištenjem pedala akustičkome dojmu baroknoga čembala.

    Đorđe Stanetti, <em>Baštinski ciklus</em>, Hrvatski dom u Splitu, 19. veljače 2021.

    Koncepcijski primjereno baroknom stilu i harmonijski slobodni Preludij i fuga Ante Knešaureka uzorni su uradak skladatelja iz njegove prve stvaralačke faze, a odaju invenciju i poznavanje zadanih formi, što se kasnije potvrdilo i u njegovim skladbama za veće sastave. Đorđe Stanetti odužio se publici s dva dodatka, iskoračivši mirno i opušteno u romantičnu minijaturu Sanjarenje iz ciklusa Dječji prizori, op. 15 Roberta Schumanna, vrativši se potom u ozračje Bachove glazbe. Obnovljeni klavir Bösendorfer potvrdio se kao instrument velikih mogućnosti za interpretaciju skladbi različitih stilskih razdoblja.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 10. ožujka 2021.

    Đorđe Stanetti, glasovir

    Program:


    Johan Sebastian Bach
    VI Partita u e- molu BWV 830 
    IV Partita u D- duru BWV 828

    Ante Knešaurek
    Preludij i fuga

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike