Koncert mješovitog programa i sjetnog ugođaja

Koncert Glazba glasnija od potresa, Hrvatski glazbeni zavod, 22. ožujka 2021.

  • Izvođači koncerta <em>Glazba glasnija od potresa</em>, HGZ, 22. ožujka 2021.Izvođači koncerta <em>Glazba glasnija od potresa</em>

    U normalnim okolnostima koje smo već dobrano zaboravili, i tko zna hoćemo li im se u dogledno vrijeme vratiti, koncert u rano jutro u 6 sati i 24 minute u Hrvatskom glazbenom zavodu bio bi nezamisliv. Muzičari ne sviraju i ne pjevaju u ta doba. Bila je to glazbenička zamisao da pod naslovom Glazba glasnija od potresa obilježi prošlogodišnji dan prepasti, nemoć njegovih stanovnika na uzdrmanom ranom nedjeljnom jutru, inače namijenjenom spavanju za oporavak od napornog radnog tjedna ili pak odlasku u crkvu ako je takav redoslijed nedjeljnih događanja.

    Violončelistica Monika Leskovar

    Koncert bez publike u glazbeničko ne-doba dana izravno je prenosila Hrvatska radiotelevizija uz ležerni domaćinski komentar Jane Haluze i Dražena Ilinčića (pasioniranog ljubitelja klasične glazbe, koliko se sjećam) koji su, kako rekoše, uvidjeli prednosti ranog izravnog prijenosa jer je po završetku pred njima još cijeli dan za svladavanje novih zadaća – od vođenja djeteta u vrtić do oblikovanja nove emisije. Ako ćemo pravo, ishod koncerta bio je u skladu s očekivanim. Korektan, u skladu s vještinom renomiranih glazbenika, pospan i udaljen od njihovih uobičajenih dometa. Pol sedam ujutro nije pol sedam navečer. Ne treba tu suditi po uobičajenim kriterijima, ponajprije stoga što napor ponajprije nosi simboličku vrijednost.

    Glazbeni zavod, mjesto odrastanja generacija glazbenika je, kao i većina Donjega grada, teško stradao i takoreći sutradan krenuo u čišćenje ruševina i saniranje rana. Za naše lijene prilike u rekordnom roku, kada se o obnovi grada tek „promišljalo“ ili uopće nije, ranjena najstarija glazbena institucija u gradu u reduciranom izdanju – kakvu zahtijevaju zdravstveni protokoli u doba pandemije, počela je s javnim koncertima. Zahvaljujući agilnosti uprave na čelu s Romanom Matanovac, Glazbenjak je zakrpan i s malo dopuštenih slušatelja, osposobljen za koncerte. Malo slušatelja uživo, ali se ipak kreće...

    Pijanist Matej MeštrovićPijanist Matej MeštrovićSopranistica Valentina Fijačko Kobić

    No, ovdje nije bilo slušatelja nego samo dražesne foteljice iz pedesetih godina koje su odigrale ulogu nijeme publike za lijepi televizijski uradak. Prelazimo li u novu, virtualnu stvarnost? Da, rekla bih, jer već danas osjećaj pune dvorane i gužve samo pamtimo i nekako,  postala je daleka. Ne samo u Glazbenom zavodu o kojem se brine u skladu s mogućnostima, nego i dvorane Lisinski, čijeg ćemo se punog pogona načekati dok se ne obnovi i dok to prenaglašena pandemija ne dopusti. Koliko li se dugo gradila, pitam samo usput starački zajedljivo. Kano Skadar.

    U nedostatku sistematičnog plana obnove Grada godinu dana nakon potresa, Glazbenjak radi svoj dio posla uz pristojne donacije od 50 kuna do 100 tisuća nečega, kako u razgovoru s voditeljima reče Romana Matanovac, predsjednica uprave. I s ranojutarnjim prilogom izabranih glazbenika dodaje još jedan poen obnovi važne zgrade.

    Ante Gelo, Zvonimir Šestak i Borna Šercar

    U miješanom programu ranog koncerta provlačio se sjetan ugođaj, i danas svjedočeći koliko je desetak sekundi razarajuće prirodne sile unijelo nezaboravljenog nemira, ma koliko se pravili da je sve mirno i normalno. Od sveprisutnog pijanista Mateja Meštrovića na početku i basovskom ostinatu koketne skladbe do Matzove Elegije izražajne izvedbe Monike Leskovar, koncertni majstor Zagrebačkih solista Sreten Krstić vješto je za kraj za ansambl pripremio završni stavak Haydnove  88. simfonije. U međuvremenu su se nizali i Lela Kaplowitz i Montijev čardaš s udjelom Borne Šercara na flašifonu iliti bocofonu kao sjećanje na ulične svirke mladih glazbenika pred ulazom u Dolac. Ranojutarnji koncert na dan i u vrijeme potresa otprije godinu dana dotaknuo se svega i svačega. Slušateljima je preostalo samo da izaberu što im je draže.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 31. ožujka 2021.

    Program:

    Matej Meštrović, klavir
    Meštrović: Potresno

    Miroslav Lesić, gitara, Bruno Kovačić, gitara i Ivan Pešut, gitare
    Pešut: Take it easy

    Lela Kaplovitz, vokal i Joe Kaplowitz, klavir
    Kaplowitz: Imamo sve

    Ante Gelo, gitara
    Zdenko Runjić: Nocturno

    Borna Šercar, flašofon, Zvonimir Šestak, kontrabas i Ante Gelo, gitara
    Vittorio Monti: Czardas

    Valentina Fijačko Kobić, sopran i Mario Čopor, klavir
    Michal Lorenc: Ave Maria

    Monika Leskovar, violončelo i Zagrebački solisti
    Rudolf Matz: Elegija

    Zagrebački solisti
    Joseph Haydn: Simfonija u G-duru, br. 88, IV. stavak, za gudače,  obradio Sreten Krstić
    IV. Finale. Allegro con spirito

Piše:

Maja
Stanetti

kritike