Zanimljiva i tečna izvedba u kojoj su svi suradnici slijedili skladateljevu koncepciju

Koncert Đorđa Stanettija i njegovih nekadašnjih studenata iz ciklusa Vivant professores, Koncertna dvorana Blagoje Bersa, Zagreb, 16. ožujka 2021.



  • Klavirska glazba 20. stoljeća, i to ona koju se bez dvojbe može odrediti kao „klasični repertoar“, još uvijek ne nailazi na veće zanimanje domaćih pijanista ni publike pripravne za njeno praćenje. Iznimke su koncerti održani tijekom Muzičkoga biennala Zagreb, festivala suvremene glazbe koji se neprekidno odvija od 1961. godine, a pred nama su i ovogodišnje priredbe planirane u travnju, svibnju i rujnu unatoč razbuktaloj pandemiji COVID-19. Ovogodišnji program obilježavaju nove skladbe i njihove praizvedbe, a „klasični repertoar 20. stoljeća“ prisutan je od prvog bijenala održanog prije šezdeset godina. U okrugloj, 50. obljetnici 2011. godine ciklus Vizije amena Oliviera Messiaena (1908-1992) predstavilo je dvoje zagrebačkih pijanista – Dubravka Vukalović i Bruno Vlahek. Tom izvedbom upisali su se u kronologiju zagrebačkih koncerata kao prvi domaći interpreti Messiaenova ciklusa, a na sljedeću izvedbu čekala je zagrebačka publika gotovo deset godina do koncerta održanog u utorak, 16. ožujka 2021. u dvorani Blagoje Bersa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

    U ciklusu koncerata Vivant professores nastupili su red. prof. Đorđe Stanetti i gosti – njegovi nekadašnji studenti, u sedmerostavačnom ciklusu za dva klavira Vizije amena. Jedna je to od najpoznatijih Messiaenovih komornih skladbi, nastala 1943. godine za vrijeme nacističke okupacije Pariza nakon skladateljeva povratka iz zatočeništva. U razdoblju između 1941. i 1944. Messiaen je skladao i Kvartet za kraj vremena za violinu, klarinet, violončelo i klavir (1941.) te Dvadeset pogleda na dijete Isusa (1944.) za klavir. Dio ovoga dvosatnog ciklusa izvela je 1961. godine na prvome Muzičkom biennalu u Zagrebu pijanistica Yvonne Loriod (1924-2010), Messiaenova supruga, a osim na još nekoliko bijenalskih izvedbi, taj je ciklus zagrebačkoj publici predstavila pijanistica i red. prof. klavira Sretna Meštrović 80-ih godina prošloga stoljeća. Dakle, klasik glazbe 20. stoljeća Olivier Messiaen još je uvijek rijedak gost na našim koncertima.

    Koncert Đorđa Stanettija i njegovih nekadašnjih studenata privukao je brojnu publiku u dvoranu Blagoje Bersa, ali mnogo je veći broj slušatelja mogao pratiti koncert na portalu Youtube (zbog epidemioloških mjera). U prvome dijelu koncerta izveo je Đorđe Stanetti Partitu br. 6 u e-molu, BWV 830 Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750) otkrivajući u tehnički dotjeranoj i muzikalnoj izvedbi na suvremenom klaviru, kao i u veljači na povijesnom Bösendorferu u Splitu, bogatstvo i suvislost Bachova polifonog izričaja. Odabravši skladbe dvojice skladatelja – Johanna Sebastiana Bacha i Oliviera Messiaena – ukazao je Stanetti na njihovu poveznicu kao glazbenika: obojica su bili vrsni orguljaši, skladatelji i pedagozi, a iskreno i duboko proživljena vjera povezuje njihove svjetonazore i razmišljanja. Messiaenove misli usmjerene su i filozofskim propitkivanjima bitka, a kao skladatelja privlačila ga je ne samo filozofska misao nego i glazba dalekih zemalja Istoka, što se odrazilo u njegovu raznovrsnom opusu.

    Messiaenova suita Vizije amena ishodi iz riječi francuskoga katoličkog pisca Ernesta Helloa (1828-1885) koje bi se otprilike moglo ovako protumačiti: „Amen, riječ o Postanku koje vodi do Otkrivenja; Amen, riječ o Otkrivenju koje obuhvaća Postanak.“ Riječi Postanak i Otkrivenje se u biblijskome smislu mogu shvatiti i kao Knjiga postanka što je naziv Prve knjige Mojsijeve u Starom zavjetu, a Otkrivenje kao zadnja knjiga Novoga zavjeta koja govori o smaku svijeta i suđenju svim ljudima, dakle o Apokalipsi. Amen, završna riječ u mnogim molitvama, nije ujedno i završetak ljudskoga postojanja koje nakon zemaljskoga trajanja prerasta u novu dimenziju vječnosti. Čovjek, vjernik, riječju Amen iskazuje Vječnom Ocu svoju zahvalnost za svoj postanak i proživljeno vrijeme ovozemaljskoga života. Ono što ga prati u životu su prihvaćanje Božjega puta, nada, želja i novi život u vječnosti, oslobođen tereta svjetovnog života.

    Prepoznavši iznimne pijanističke vještine tada mlade sedamnaestogodišnje studentice Yvonne Loriod skladao je Olivier Messiaen tehnički i interpretativno zahtjevan ciklus od sedam stavaka. Drugome klaviru koji je sam svirao na praizvedbi 1943. godine u ciklusu Koncerata Plejade posvetio je temeljnu tematsku građu od četiri takta u mirnom tempu i jednostavnom ritamskom obrascu koja se provlači kao svojevrsni lajtmotiv kroz više stavaka, dok je prvome klaviru koji je svirala šesnaest godina mlađa Yvonne Loriod namijenio melodijski i ritamski mnogo složenija i razrađenija rješenja. Tonalitetni okvir može se odrediti kao ispreplitanje durske, molske i starih crkvenih ljestvica, a neobične su i kombinacije mjera (npr. 1/4 sa samo jednim udarcem u taktu ili 5/16, 7/16) i česte uzastopne promjene unutar jednoga stavka (npr. III. Amen Isusove agonije 3/4, 2/4, 5/16, 1/4, 3/8). U rijetkim trenucima može se zamijetiti zvučanje u dvama tonalitetima, a kao harmonijski odnosi ipak prevladavaju konsonantni uz veoma slobodne modulacije i posezanje za disonantnim akordima ili neakordnim tonovima.

    Od prvoga stavka Amen Postajanja (Stvaranja) i oznake tempa Très lent, mystérieus et solennel (Jako polagano, tajnovito i svečano) naznačen je pretežno polagani i umjereni tempo s kratkim brzim epizodama i dinamičkim vrhuncima nasuprot često prigušenoj ili umjerenoj glasnoći u kojoj se u prvome planu zvučno ističe glavna tema koja upućuje na sadržajnu podlogu i misaonost utkanu u Messiaenov ciklus Vizije amena. Osim dvaju spomenutih stavaka, ostalih pet naslovljeni su: II. Amen zvijezda, planete i prstena, IV. Amen Želje, V. Amen anđela, svetaca i pjeva ptica, VI. Amen (Posljednjeg) Suda i VII. Amen Izvršavanja (ili Svršetka, Svrhe, Savršenstva, Izvršenja prema mogućnostima prijevoda izvorne francuske riječi Consommation). Oznaka tempa u posljednjem stavku Modéré, joyeux (Umjereno, radosno) i citat glavne teme u čvrstoj 4/4-skoj mjeri kao i svijetli tonički trozvuk A-dura na završetku stavka daju dojam kratkoga zastoja, predaha pred vječnosti u kojoj riječ Amen kao završetak molitve zapravo gubi snagu i smisao konačnosti (odgađajući je na sasvim neizvjestan vremenski trenutak).

    Pijanist i pedagog Đorđe Stanetti može se zadovoljno i ponosno osvrnuti na svoj dugogodišnji rad na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U njegovoj su pijanističkoj klasi tehničke vještine sviranja i pronicanja u glazbeni sadržaj skladbi svladavali mnogi, danas u Hrvatskoj i u svijetu priznati i poznati pijanisti – solisti i komorni glazbenici te klavirski pedagozi. Stoga pedagogu Stanettiju nije možda bilo baš jednostavno odabrati između mnogih vrsnih pijanista suradnike za izvedbu Messianove skladbe Vizije amena. Obdaren sposobnošću prosudbe zahtjevnosti odabrane skladbe i pijanističkih dometa svojih nekadašnjih studenata. kao iskusan pedagog odabrao je Stanetti njih sedmero koji djeluju u Hrvatskoj. Upustivši se u zajednički pothvat preuzeo je, kao Messiaen u suradnji s Yvoinne Loriod, dionicu drugoga klavira podastirući u tonski lijepom, dotjeranom i sigurnom sviranju sve glazbene misli počevši od uvodne glavne teme.

    Na prvome klaviru su se kao ravnopravni suradnici svog učitelja izmjenjivali Filip Fak, Ivana Dragičević, Dino Kalebota, Zoran Velić, David Vuković, Krešimir Starčević i Marijan Đuzel. Svi su oni potvrdili visoku razinu pijanističkog umijeća i izvrsne suradnje u klavirskom duu muzicirajući u savršenome suglasju sa svojim nekadašnjim pedagogom. Svaka od sedam Vizija amena uranjala je u neko novo, uvijek drukčije ozračje, ali bez obzira na učešće sedmero pijanističkih osobnosti ostvarena je zaokružena, zanimljiva i tečna izvedba u kojoj su svi suradnici slijedili jedinstvenu koncepciju samoga skladatelja (kojeg je zamijenio Đorđe Stanetti).



    Messiaenove Vizije amena nastale su u Drugome svjetskom ratu, u teškim trenucima za čovječanstvo, a možda ni u sadašnjem trenutku u (neizvjesnoj) borbi s koronavirusom koji ozbiljno ugrožava svakodnevni život čovječanstva ne bi trebalo gubiti nadu, povjerenje i vjeru u neko bolje, manje napeto i smirenije nadolazeće vrijeme u kome će riječ Amen biti tek završetak molitve u vjerskim obredima, a ne i završetka nekog dugog i nepoznatog putovanja. Messiaenov ciklus Vizije amena sigurno ne zaslužuje tako dugo čekanje kako bi ponovno bio predstavljen zagrebačkoj (hrvatskoj) publici; tim više što su se već prije deset godina u izvedbu uspješno upustili domaći pijanisti Dubravka Vukalović i Bruno Vlahek te Đorđe Stanetti i njegovi nekadašnji studenti. Ovaj Messiaenov ciklus sigurno se može ubrojiti u „repertoarne standarde glazbe 20. stoljeća za dva klavira“ prema kojima se utvrđuje njihova recepcija i popularnost u određenoj glazbenoj sredini.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 9. travnja 2021.

    Đorđe Stanetti, glasovir


    Program:

    Johann Sebastian Bach: VI Partita u e-molu BWV 830
    Toccata
    Allemanda
    Corrente
    Air
    Sarabande
    Tempo di Gavotta
    Gigue

    Olivier Messiaen: Vision de l´Amen za dva klavira

    Amen de la Creation

    Filip Fak

    Amen des étoiles, de la planéte á l´anneau
    Ivana Dragičević

    Amen de l´agonie de Jésus
    Dino Kalebota

    Amen du Désire
    Zoran Velić

    Amen des anges, des saints, du chant des oiseaux
    David Vuković

    Amen du Jugement
    Krešimir Starčević

    Amen de la Consommation
    Marijan Đuzel

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike