Potresno duhovan Verdijev Requiem i uz klavirsku pratnju

HNK u Varaždinu: Giuseppe Verdi, Messa da Requiem, 30. ožujka 2021.

  • Giseppe Verdi  (Le Roncole pokraj Parme, 10. listopada 1813. – Milano, 27. siječnja 1901.)Nalazimo se već više od godinu dana u uvjetima koji nisu normalni, koliko god se tješili eufemizmom o novo-normalnom. Tako niti uoči ovogodišnjeg Uskrsa, najvećeg kršćanskog blagdana, nije bilo moguće organizirati velike vokalno-instrumentalne produkcije genijalnih Misa za mrtve koje su napose bogata europska baština najprimjerenija za razdoblje Velikog tjedna i pripreme Kristove muke i uskrsnuća. Jedan od svakako najpopularnijih Rekvijema nedvojbeno je onaj Giuseppea Verdija. Talijanski operni genije svoju je Misu za mrtve nazvao Messa da Requiem i skladao prema običaju na tekst rimokatoličke pogrebne mise uključivši četvero solista, dvostruki zbor i orkestar. Napisao je to velebno djelo u znak sjećanja na Alessandra Manzonija, talijanskog pjesnika i romanopisca kojega je izuzetno poštovao, skladanje je završio 1874. godine i praizvedba je bila 22. svibnja 1874. u Crkvi San Marco u Milanu. Verdijeva je Messa da Requiem skladana u d-molu. Toliko o povijesnim činjenicama nastanka djela.

    Kako ipak u povodu Velikog tjedna i pod diktatom epidemioloških propisa izvesti Verdijev Rekvijem, dosjetila se uprava HNK u Varaždinu na čelu s intendanticom mr. sc. Jasnom Jakovljević uz svesrdnu idejnu pomoć i suradnju producentice Ive Hraste Sočo.  Točno je da Varaždin u zgradi svojega kazališta ima jednu od najljepših, nedavno obnovljenih koncertnih dvorana s odličnom akustikom i dobrim mogućnostima za prilagođavanje današnjim ne-normalnim uvjetima i zahtjevima epidemiologa. A ti se epidemiološki zahtjevi odnose jednako na izvođače kao i na publiku.

    Dakle, publika je bila nažalost malobrojna, inače bi dvorana zacijelo bila popunjena do posljednje stolice. Pa ipak, pozivu na izvedbu odazvala su se aktualno u Varaždinu živuća dva biskupa – umirovljeni mons. Josip Mrzljak i aktivni biskup mons. Bože Radoš. Dakle, i osobno sam se mogla smatrati privilegiranom da mogu čuti izvedbu koja je za Varaždin bila doista događaj kao dramsko-glazbeni prikaz povodom Velikog tjedna.

    Toni Nežić, basMartina Tomčić, mezzosopran

    Na podiju je bilo samo četvero biranih solista – Jelena Štefanić, sopran, Martina Tomčić, mezzosopran, Stjepan Franetović, tenor i Toni Nežić, bas, pijanistica Helena Borović koja je na klaviru evocirala ukupnu instrumentalnu (orkestralnu) pratnju, te pred njima dakako i dirigent Simon Dešpalj. Riječ je dana i dramskoj prvakinji kuće Ljiljani Bogojević, koja je pročitala izbor iz antologijskog hrvatskog duhovnog pjesništva. Zbor, smanjen samo na vokalni ansambl od jedanaest pjevača u kojemu su pjevali Valentina Mekovec, Marija Buga Šimić, Tea Zec, Martina Barišić, Rafaela Čanžar, Dagmar Dechslerova, Josip Čajko, Siniša Galović, Boris Beus, Marin Čargo i Dinko Klinec, bio je na balkonu iznad podija. Zbilja svi dovoljno udaljeni jedni od drugih. Virus nije imao šanse.

    Jelena Štefanić, sopranStjepan Franetović, tenor

    Atmosfera u Velikoj koncertnoj dvorani u potpunosti je odgovarala duhovnom sadržaju odabrane Mise za mrtve i doista valja uputiti pohvale svim izvođačima. Simon Dešpalj vrlo je koncentrirano i pomno vodio izvedbu, a solisti i vokalni ansambl očito su bili dobro pripremljeni. Čisti i zvonki sopran Jelene Štefanić, po timbru više altovsko nego mezzosopransko sigurno i angažirano pjevanje Martine Tomčić, u zapjevu pouzdan i zvučni tenor Stjepana Franetovića te nadasve dojmljivo, basovski ozbiljno i glasovno sjajno postavljeno izvođenje solističkih dionica Tonija Nežića, sve je to uz uvježbane intervencije vokalnog ansambla školovanih opernih glasova pridonosilo ne samo uspješnosti izvedbe nego i cjelokupnom ugođaju Verdijeve genijalne partiture čije je izvođenje, eto, moguće i samo uz klavirsku pratnju.

    Simon Dešpalj, dirigentDa, bio je to glazbeni događaj i doživljaj, ali svakako je neosporna želja, i ne samo moja, da zatutnji orkestar i zbor, da se čuju sve predivne instrumentalne boje i glasovna sadržajnost vokalnog solističkog kvarteta, te pogotovo velikog, zvučnog zbora. Jer, ovako smo čuli melodije i tekst, ali ne i svu dubinu primjerice, meni najdražeg stavka Lacrymosa ili pak svu glazbeno osmišljenu prijetnju Dies irae, dies illa, a za to su potrebni brojni gudači, cijeli veliki orkestar i snažan zbor. No, proći će COVID!

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 23. travnja 2021.

    Produkcija: HNK u Varaždinu u suradnji s Ivom Hraste Sočo


    Program:
    Giuseppe Verdi: Messa da Requiem

    Dirigent: Simon Dešpalj

    Solisti:
    Jelena Štefanić, sopran
    Martina Tomčić, mezzosopran
    Stjepan Franetović, tenor
    Toni Nežić, bas
    Helena Borović, klavir

Piše:

Zdenka
Weber

kritike