Lijepi zvuci Rive od Hrvatov

Ciklus Sfumato plus Zbora HRT: Hrvatska glazba na Riva dei schiavoni, Šibenik, Split, Zagreb, Venecija

  • Glazbena proizvodnja Hrvatske radiotelevizije upravo ostvaruje vrlo zanimljiv projekt. Riječ je o nizu koncerata u okviru ciklusa SFUMATO zamišljenih kao njegov dodatak pa dobivaju predznak plus. Zbor HRT-a i njegov šef-dirigent Tonči Bilić osmislili su ova glazbena događanja s namjerom da u nekoliko dalmatinskih i istarskih gradova te u Veneciji održe koncerte s djelima hrvatskih renesansnih i baroknih skladatelja koji su djelovali u Veneciji i talijanskih koji su skladali u našem priobalju.

    Dana 30. rujna u šibenskoj katedrali Sv. Jakova Zbor je izveo djela Julija Skjavetića, Ivana Lukačića i Ivana Šibenčanina, koji su rođeni u Šibeniku. Julije Skjavetić (Giulio Schiavetti/o) (Šibenik, oko 1530–nakon 1565), najistaknutiji je predstavnik renesansne polifonije u Hrvatskoj. Sve je samostalne zbirke tiskao u Veneciji. Njegovi Motetti potvrđuju visoku razinu glazbenog izvodilaštva na hrvatskom priobalju u to doba. Ivan Lukačić (Šibenik, oko 1584–Split, 1648), jedan od najvećih majstora cjelokupne starije hrvatske glazbe, bio je dugogodišnji kapelnik u katedrali Sv. Dujma i gvardijan samostana Sv. Frane u Splitu. Njegova skladaljska ostavština nije bogata, poznata je samo jedna zbirka – Sacrae cantiones, ali su pojedine skladbe iz nje uvrštene u poznate suvremene antologije. Ivan Šibenčanin (Giovanni Sebenico) (Šibenik?, oko 1640–Cividale del Friuli, 1705) je od svih hrvatskih baroknih skladatelja za života stekao najveći ugled. Bio je tenorist u bazilici Sv. Marka u Veneciji, a djelovao je i u Londonu na dvoru Charlesa II. Ugled je najprije stekao u Italiji kao operni skladatelj. Njegova glazbeno-scenska djela su najranije opere iz pera skladatelja hrvatskog podrijetla.

    Andrea GabrieliVenecija, Serenissima, Kraljica mora, tijekom 16. i 17. stoljeća bila je žarište novih duhovnih i kulturnih strujanja, magnet za glazbenike sa svih strana Europe, pa tako i iz obližnjih prekomorskih hrvatskih krajeva, Istre, Dalmacije, Dubrovačke Republike. U multietničkoj Veneciji i hrvatska je zajednica imala svoju crkvu i bratovštinu – danas poznatu kao Scuola Dalmata. Najviše se hrvatskoga puka okupljalo na Riva dei Schiavoni (Rivi od Hrvatov), jednom od najljepših venecijanskih pristaništa za brodice. Na Rivi su Hrvati imali mjesta za trgovinu i diplomaciju, tu se pjevalo i plesalo (ples Pavana sesta detta la Schiavonetta najraniji je zapis, iz 1569., hrvatskog plesa), stjecali su se umjetnici i ljudi od knjige. Više je hrvatskih franjevačkih glazbenika bilo vezano uz veliku crkvu dei Frari. U sklopu bogate venecijanske produkcije 16. i 17. stoljeća udio glazbenih Schiavona kvalitetom je suvremen i prepoznatljiv.

    Na više je mjesta u gradu početkom 16. stoljeća tiskar i graver iz Motovuna u Istri Andrea Antico de Montona (oko 1480–? nakon 1539), razvio neveliku ali vrlo važnu tiskarsku djelatnost. Godine 1539. izdao je drugu knjigu moteta glasovitog Flamanca, utemeljitelja venecijanske škole, Adriana Willaerta (oko 1490–1562). U benediktinskom samostanu San Giorgio Maggiore, na istoimenom otočiću, školovao se Damjan Nembri (Hvar, 1584–Venecija, oko 1648), potomak talijanske porodice koja se nastanila na otoku Hvaru u 16. stoljeću. Nakon povratka u domovinu bio je prior u benediktinskom samostanu Sv. Krševana u Zadru. Autor je polifonih psalama tiskanih u Veneciji. Nakon Skjavetića Nembri je najvještiji stariji hrvatski majstor polifonije a zbirka njegovih psalama iz 1641. važan je spomenik hrvatskog baroka.
    Šibenska katedrala
    Francesco Sponga Usper (Poreč ili Rovinj?, oko 1560/61–Venecija, 1641), autor pet samostalnih skladateljskih zbirki, svoj je prvi opus potpisao kao «discepolo di Andrea Gabrieli». Venecijanac Andrea Gabrieli (1510–1586), jedan je od najutjecajnijih majstora renesansne glazbe, Willaertov učenik i učitelj slavnog nećaka Giovannija Gabrielija (1554/1557–1612). Usper, orguljaš u bratovštini San Giovanni Evangelista, te u crkvama San Salvador i San Marco, svjetovnim madrigalima prisutan je u dvjema sjevernoeuropskim antologijama, a s nekoliko moteta u venecijanskim. Uz Riječanina Vinka Jelića (1569–?1636) najistaknutiji je skladatelj ranoga baroka, rodom iz hrvatskih kraljeva, koji je živio i radio izvan domovine.

    Naposljetku, u ekonomski prosperitetnoj i umjetnički poticajnoj venecijanskoj sredini razvijale su se i razne poslovne mogućnosti. Rodom iz okolice Šibenika bio je Petar Nakić (Pietro Nacchini) (1694–1769), jedan od najboljih venecijanskih graditelja orgulja 18. stoljeća. Izgradio je oko 350 orgulja, od kojih su najpoznatije one u crkvi Sv. Justine u Padovi, izgorjele u požaru. Nekoliko ih je u Dalmaciji, u Nerežišću, Supetru, Rabu i Šibeniku.

    Sve što su stariji hrvatski skladatelji objavljivali u inozemstvu, kod uglednih nakladnika i u konkurenciji sa suvremenicima, bilo je već u svoje doba ravnopravno uključeno u europsku glazbenu praksu renesanse i baroka. U većoj mjeri negoli ikada prije i poslije, hrvatska je glazba 16. i 17. stoljeća bila integrirana u europsku. A bitan impetus umjetničkim skladateljskim nadahnućima uvijek je bilo moguće pronaći u Veneciji, u raznim crkvama i palačama, a ponajprije na živopisnoj Riva dei Schiavoni.
    Zbor HRT
    Drugi koncert Zbora HRT-a u slopu ciklusa Hrvatska glazba na Riva dei Shiavoni održan je 20. studenoga u Katedrali Sv. Dujma u Splitu. Na rasporedu su bila djela Cecchinija, Lukačića i Claudija Monteverdija. Tomaso Cecchini (Verona, oko 1580–Hvar, 1644) najistaknutiji je talijanski skladatelj koji je djelovao u hrvatskim krajevima u prvoj polovici 17. stoljeća. U Dalmaciju je došao 1603., čini se na poziv učenoga splitskoga nadbiskupa Markantuna de Dominisa (1560–1624) i stupio na dužnost kao maestro di cappella stolne crkve u Splitu. U Hvar se preselio 1614. Cecchini je u Veneciji objavio najmanje 27 samostalnih tiskanih zbirka duhovne i svjetovne glazbe. Njegove su skladbe uvrštene u nekoliko suvremenih antologija. Uveo je mnoge glazbene oblike u Dalmaciju. Osam sonata objavljenih 1628. najranija su tiskana instrumentalna djela stvorena u priobalnoj Hrvatskoj. S vremenom se posvetio sve više crkvenoj glazbi i njegove kasne zbirke duhovne glazbe svjedoče o visokim interpretativnim mogućnostima u splitskoj i hvarskoj glazbenoj sredini.

    Na programu koncerta 16. prosinca u Muzeju Mimara u Zagrebu i 19. prosinca u crkvi Santa Maria della Pietà u Veneciji djela su Skjavetića, Nembrija, Lukačića, Cecchinija i Šibenčanina.

    U sljedećoj sezoni repertoar koncerata, temeljen na duhovnoj glazbi, proširit će se svjetovnim skladbama. Koncerti će se održati u Eufrazijevoj bazilici u Poreču te katedrali Sv. Stjepana i Hvarskom pučkom kazalištu u Hvaru. Uz djela navedenih skladatelja izvest će se i ona Andree Gabrielija i Gabriella Pulitija (Montepulciano, oko 1580–Koper?, 1643). Puliti je u mladenačkoj dobi u rodnoj pokrajini Toscani ušao u red franjevaca konventualaca. U Istru je došao 1604. i u njoj je ostao kao orguljaš, instrumentalist i skladatelj. Djelovao je u Puli, Miljama, Kopru, Piranu i Labinu te Trstu. Objavio je, uglavnom u Veneciji, najmanje 36 samostalnih opusa. Više je glazbenih oblika prvi uveo u glazbeni život u Istri. Troglasne maskerate, koje je posvetio članovima labinske plemićke porodice Negri, odraz su scenskog karnevalskog događanja u ranobaroknome Labinu. Pulitijeve zbirke vrijedan su dokument barokne glazbe u Istri i ponajviše zahvaljujući njegovom intenzivnom i bogatom skladateljstvu, Istra je početkom 17. stoljeća bila upisana na glazbeni zemljovid Europe.

    Prema tekstu Ennija Stipčevića iz knjižice projekta 
    priredila urednica knjižice Marija Barbieri


    KULISA.eu, 18. studenoga 2008.


kritike