Kvartet s Olimpa

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Jacques Offenbach, Orfej u podzemlju, dir. Peter Oschanitzky, red. Nina Kleflin

  • Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Jacques Offenbach, Orfej u podzemlju, dir. Peter Oschanitzky, red. Nina KleflinSinergija četvero kazališnih djelatnika ponajviše je zaslužna za neočekivani scenski i glazbeni uspjeh Offenbachove operete Orfej u podzemlju odigrane, nakon gotovo devet desetljeća, po treći put u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Riječ je ponajprije o scenografu Osmanu Arslanagiću, pjevaču Davoru Radiću u ulozi Jupitera, i minuciozno preciznoj suradnji redateljice Nine Kleflin i dirigenta Petera Oschanitzkog.

    Iskusni sarajevski scenograf organizira pozornicu u skladu s razdjeljenošću operete u četiri dijela, tako da pri svakom podizanju zastora uvlači gledatelja u mitski scenski svijet grada Tebe, vrha Olimpa, Podzemlja i Pakla. Arslanagić, produbljujući pozornicu do maksimuma, umnaža točke gledišta kako bi se relativizirala nepromjenjiva percepcija, strukturira prostor na način da u svakom trenutku izgovoreni tekst reakciju dobiva u sagrađenim volumenima, podudaravši ili razilazeći se s njima.

    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Jacques Offenbach, Orfej u podzemlju, dir. Peter Oschanitzky, red. Nina KleflinNa takav način Arslanagićev stroj za igru u cijelosti je svjestan promijenjenog predznaka prikazanog svijeta Offenbachove burleske, pokazujući to ponajbolje u kontrastnima drugom i četvrtom činu, Olimpu i Hadu, kada izbor suprotstavljenih materijala, boja i oblika dramskim licima potpomaže mijenjati očekivano ponašanje, vrijednosti, nasljeđe i status – deformira normu. No, ono što posebno pohvaljujemo jest scenografovo umijeće kontrapunkta koje iskazuje smjenjivanjem frontalnosti i njezinim potpunim razbijanjem, strukturiranjem prostora isključivo prema linijama, da bi već u sljedećem činu napravio potpuni zaokret prema krivulji. Scenograf tom igrom, prebjezima čak i u prethodna stanja vlastite struke, stvara dispozitiv koji u potpunosti rasvjetljava Halévyjev i Cremiéuxov tekst, Offenbachovu glazbu i ljudsku radnju, prostor i tekst savršeno povezuje u burlesknoj, podvojenoj igri.

    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Jacques Offenbach, Orfej u podzemlju, dir. Peter Oschanitzky, red. Nina KleflinSolist opere zagrebačkog HNK Davor Radić nije prvi puta na osječkoj pozornici. U Operi HNK Osijek gostovao je kao Geronimo u Tajnom braku Domenica Cimarose te kao Lancelot u Camelotu Alana Jaya Lernera i Frederica Loewea. Kao Jupiter zasjenio je kolege na pozornici, dokazujući koliko iskustvo može biti od presudne važnosti pri izvedbi ne odveć zahtjevnih pjevanih dionica. Ono čime je Radić posebno imponirao su njegove glumačke kvalitete, toliko rijetke kada govorimo o interpretima u glazbenim djelima. Od početka drugog čina, kada se budi kao Jupiter na Olimpu, Radić je iznimno, s namjerom, nesiguran u svoje poslanje koje naoko razrješava razmatranjima. Unutarnji sukobi koji Jupitera razdiru, očuvanje statusa, održavanje prijeko potrebne hijerarhije s jedne strane te seksualna strast i nagon, putenost s druge, Radić razrješava jasno navodeći argumente za i protiv, neskriveno pokazujući gestom i položajem tijela te bojom glasa koji mu ponajbolje odgovaraju.

    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Jacques Offenbach, Orfej u podzemlju, dir. Peter Oschanitzky, red. Nina KleflinNi u jednom trenutku, ponajviše zbog đavolskog, a ne očekivanog, božanskog (pod)smijeha, nemamo razloga pomisliti da će konačna odluka pasti na išta nepovezano s niskim strastima i bludom. Radić je najbolji u prijetvornosti, zadržava nas u komičnoj lažnoj neizvjesnosti u trenucima kada teškim naporima donosi ključne odluke. Ironiziranje razmišljanja učinjeno je u smislu sveobuhvatne deformacije norme, s ciljem da se uz pomoć vulgarnog pastiša izvrne smisao seriozne teme, ali isključivo iz razloga da bi se progovorilo o vrlo bliskim i bolno osjetljivim problemima.

    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Jacques Offenbach, Orfej u podzemlju, dir. Peter Oschanitzky, red. Nina KleflinDramaturške intervencije Nine Kleflin i interpretacija Orfeja ne zahtijevaju originalnost. Održavanje aparata moći, političko licemjerstvo, prijetvornost, spletkarenje, grijeh, blud, skup je stečenih i univerzalnih konstrukcija ljudske svijesti, nepromjenjivi, lako prepoznatljivi arhetip. Stoga je Nina Kleflin naglasak stavila na dramski izraz, shvativši da uspjeh predstave ovisi ponajviše o kvalitetnoj suradnji s dirigentom Oschanitzkym. Na kraju predstave, ne uočivši niti jedan neskladan pokret ili ton, nesrazmjer između dviju sastavnica operetnog žanra, može se zaključiti je da je mnogo truda uloženo u pripremu, odrađen popriličan broj kvalitetnih proba da bi dobili ovaj uistinu vrijedan proizvod. Pritom nikako ne zaboravimo Zbor osječkog HNK, u mnogim prethodnim predstavama katastrofično nesiguran i neujednačen, a ovoga puta, ponajviše uz pomoć korepetitora Damira Šenka i Igora Valerija, izražajan, usuglašen, bezgrešan – čvrst oslonac, upravo zahvaljujući njemu, vrlo dobrim solistima.

    © Ivan Trojan, KULISA.eu, 2. ožujka 2009.

Piše:

Ivan
Trojan

kritike