Drukčiji barok

Ciklus koncerata Iz salona Očić: Jelena Očić, violončelo, Manuel Staropoli, flaute, Manuel Tomadini, čembalo, 14. svibnja 2009.

  • Jelena Očić, foto: www.natisone.itVrsna violončelistica Jelena Očić doputovala je ovih dana iz Manheima gdje radi kao predavačica na visokoj glazbenoj školi kako bi na kućnom koncertu u salonu svoje obitelji na Lašćinskoj cesti prvi put ugostila i predstavila dvojicu sjajnih talijanskih umjetnika – flautista Manuela Staropolija i čembalista Manuela Tomadina. Obojica su iskusni interpreti barokne glazbe, a nedavno su upoznali i prigrlili i našu Jelenu Očić očaravši je specifičnom interpretacijom te sve popularnije grane umjetnosti. Već su održali nekoliko zajedničkih koncerata u inozemstvu, a ovom prigodom su izveli barokne sonate Darija Castella, Georga Philippa Telemanna, Johanna Sebastiana Bacha, Georga Friedricha Händela i Benedeta Marcella, te  na kraju popularni Koncert u d-molu, jedanaesti iz opusa br. 3 L'estro armonico Antonija Vivaldija.

    Manuel Tomadin i Manuel Staropoli, foto: www.youtube.comManuel Staropoli svira isključivo na drvenim flautama raznih veličina iz obitelji takozvanih flauta dolce, a na ovom koncertu to su bile okomite flaute contra alt, soprano i flautino. Manuel Tomadin svirao je pak na živopisno oslikanom čembalu lijepog tona, kopiji flamanskog instrumenta, dok je Jelena Očić imala u rukama vrijedan violončelo Balastieri iz 18. stoljeća, ali sa čeličnim žicama. Doduše, zvuk tog instrumenta uz crijevne žice i barokno gudalo bolje bi se stopio sa zvukom ostalih spomenutih instrumenata, jer ovako je ponekad preoštar. A zamjena žica bit će, kako je rekla u popratnom razgovoru, idući korak na njezinom putu istraživanja primjene suvremene tehnike sviranja u baroknoj literaturi.

    Naime, umjetnica nastoji da njezina interpretacija baroka bude živa, zanimljiva, temperamentna i zabavna, za razliku od većine današnjih pristupa takozvanog povijesno obaviještenog izvođenja baroka. Zato riječ barok u šali rastavlja na slogove bar i rock, ne libeći se improvizacija na originalni šturi notni tekst u obliku brojnih ukrasa, vibrata, pizzicata, saltata, dinamike i agogike. Na sličan način, ali u skromnijih tehničkim mogućnostima svojih instrumenata muziciraju i njezini ravnopravni partneri. Trio se skladno dopunjuje, uz solističku dominaciju nježne flaute. Redom odlični glazbenici, elegantno izmjenjuju pjevne teme s virtuoznim vratolomijama i muzikalno ih oblikuju u impresivne cjeline.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 16. svibnja 2009.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike