Vječni izazovi otkrivanja

55. koncertna sezona Zagrebačkih solista, solist: Edin Karamazov, lutnja i gitara, Hrvatski glazbeni zavod, 26. svibnja 2009.

  • Edin Karamazov, foto: © Decca/ Ewen SpencerZagrebački solisti održali su koncert pod naslovom Vječni izazovi otkrivanja sa zanimljivim programom i gostom Edinom Karamazovim, virtuozom na lutnji i gitari, koji je brojnoj publici otkrio svoje viđenje dva kapitalna djela klasične literature za druga glazbala, a praizvedeno je i novo djelo Krešimira Seletkovića.

    Karizmatični lutnjist i gitarist Edin Karamazov prvo je predstavio Koncert za instrument s tipkama, gudače i basso continuo u f-molu, BWV 1056 Johanna Sebastiana Bacha. Rekonstruirao ga je za lutnju i gudače, i to u drugom tonalitetu, g-molu. Djelo zbog izrazito brzog tempa i tihog zvuka lutnje nije bilo dovoljno prepoznatljivo niti jasno artikulirano, tako da je puno bolji dojam pružio Kvartet za flautu, violinu, violu i violončelo u D-duru, KV 285 Wolfganga Amadeusa Mozarta u Karamazovoj obradi za gitaru i gudače. Gitaru je solist diskretno ozvučio preuzevši dionicu flaute, uz odlične partnere – violinista Borivoja Martinića Jerčića, violista Aleksandra Miloševa i violončelista Zlatka Rucnera. Virtuoznoj partituri sjajni Karamazov učinkovito je udahnuo ponešto suvremenog zabavnog šarma, što je izazvalo burno odobravanje.

    Zagrebački solistiUgodno otkriće bila je i praizvedba apartne skladbe Lacrimae Krešimira Seletkovića za gudače, pod ravnanjem autora. Djelo je nastalo na poticaj Zagrebačkih solista, a prema autorovim riječima, ono je "pokušaj prikaza jednog posvećenog (možda i mističnog) razmišljanja koje se temelji na vječnom propitivanju granice između krajnosti. Jesu li tuga i sreća na istome tragu? Mogu li jedno bez drugog? Ima li tuge u sreći? I obratno? Postoji li treća dimenzija? Mogu li lacrimae istovremeno biti sretne i tužne?". Nakon prvog slušanja vrlo dobre izvedbe stekao se ipak dojam prevlasti tuge.

    Na programu je bio i Gudački sekstet, H 224 a Bohuslava Martinua u inačici za gudački orkestar i Simfonietta, op. 52 Alberta Roussela. U obje skladbe Zagrebački solisti pokazali su visoku razinu tehničke i muzičke interpretacije, a u dodatku im se ponovno pridružio Edin Karamazov s Piazzolinim tangom.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 28. svibnja 2009.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike