Iz drugog kuta

Carmina Burana na otvaranju 55. Splitskog ljeta

  • 55. Splitsko ljeto: HNK u Splitu, Carl Orff, Carmina Burana, koreograf, dramaturg i redatelj Youri Vamos, dirigent Ivo LipanovićPremijernom izvedbom Orffove scenske kantate Carmina Burana, prvi put izvan Peristila, na Prokurativama u Splitu 14. srpnja 2009. svečano je otvoreno 55. Splitsko ljeto. Uz Bombardellijeve fanfare i podizanje festivalske zastave, nakon pozdravnih riječi Hrvoja Cvitanovića, izaslanika predsjednika Republike, gradonačelnika Željka Keruma i ministra kulture Bože Biškupića, najavljena su raznovrsna ljetna glazbenoscenska događanja koja će do 14. kolovoza, dakle punih mjesec dana, okupiti oko 1500 izvođača iz 22 zemlje u ukupno 45 programa. Pored Orffova remek-djela na najvećem gradskom trgu, čije je dvije izvedbe pratilo čak 3000 posjetitelja, operni program odvijat će se u znaku repriza Verdijevih opera Nabucco i Don Carlos, odnosno Gotovčeva Era, dok je raznovrsni koncertni program posvećen mahom klasičnoj, ali i tradicijskoj glazbi, suvremenom jazzu i etno ugođaju, uz niz gostovanja. Na kraju festivala nastupit će violinist Stefan Milenković uz komorni Ansambl europskog glazbenog ljeta. Glazbeni program 55. Splitskog ljeta ove godine postaje dijelom međunarodnog festivala Europsko glazbeno ljeto koje okuplja partnere iz četiriju zemalja (Hrvatska, Slovenija, Italija i Češka), a potiče ga i potpomaže Europska Unija.

    Iznimno zanimanje

    Zanimanje za Orffovu kantatu Carmina burana bilo je iznimno, tim prije što je to jedina zajednička premijera Opere i Baleta splitskoga HNK u godini recesije i novog produkcijskog plana koji je dobio gotovo kultni status i prije same premijere. Ne samo zauzeti kritičar nego i upućeni gledatelji mogli su naslutiti da podignuta platforma, ogoljele željezne konstrukcije i sistem ozvučenja nagovještavaju ne samo konvenciju nego i urušavanje integriteta Orffove integralne umjetničke tvorevine koja dodiruje poeziju ljudske egzistencije u svim varijacijama, od emocionalne energije do pomirenja s obratom života. No, to i nije trebala biti neka novost.
    55. Splitsko ljeto: HNK u Splitu, Carl Orff, Carmina Burana, koreograf, dramaturg i redatelj Youri Vamos, dirigent Ivo Lipanović
    Gotovo da i nema detalja koji o životu i djelu Carla Orffa nisu poznati ili toliko puta prepričani nakon scenske praizvedbe u Frankfurtu 1937. Carmina Burana preživjela je činjenicu da je najslavnija skladba nastala u Trećem Reichu, no Orffove ideje trijumfirale su i kasnije, tako da se Carmina poslije 1960. utvrdila kao obvezni dio međunarodnog klasičnog repertoara. Dijelovi kantate korišteni su u filmovima, raznim glazbenim produkcijama, postali su prepoznatljivi dio ukusa najširih masa koje su glazbenim numerama davali nazive od pop Ghotic do rocka. Orffova formula ponavljanja motiva i jednostavni harmonijski sklopovi strofne pjesme s dijatoničkom melodijom, prevaga deklamacije u zborskom i solističkom pjevanju uz fascinantni zvuk i ritam udaraljki, srednjovjekovni vagabundski motivi koji govore o vinu i razvratu, učinili su djelo posebno prihvatljivim i magičnim. Ispod površine Carmine Burane krije se složena glazbena i kulturna sadržina koja računa ne samo sa stimulacijom pokreta, ritmikom koja nije imuna na utjecaj jazza, napose Stravinskog, nego je i svojevrsni pokušaj da se postigne čistoća i glazbeni ugođaj skladatelja kasne renesanse i ranog baroka (Monteverdi ili Byrd).

    55. Splitsko ljeto: HNK u Splitu, Carl Orff, Carmina Burana, koreograf, dramaturg i redatelj Youri Vamos, dirigent Ivo LipanovićZanimljivo je da je taj zov srednjovjekovne prošlosti i efekti koji raznim sredstvima prizivaju bavarsku Arkadiju, u brojim ekspertizama dovođen u vezu s nacističkim modelom čiste i oslobođene umjetnosti, ma koliko na početku Orff bio napadan zbog navodne pornografije i derivata afro-američkog stila. Kako bilo, u Carmini Burani dominira želja da se ritmom, izravno i jednostavno, bez harmonijske kompleksnosti, povežu razni stilovi i hipnotičkim ponavljanjima, čistoćom soprana i dječjim zborom, uz humornu crtu brzo i uspješno dopre do prihvatljivog univerzalnog zvuka. Uspjeh je bio takav da se Orffovo djelo populariziralo i utrlo put novom glazbenom žanru koji je u sebi sintetizirao klasiku i jazz, elemente fanka i rocka, postalo jednim od najprepoznatljivijih glazbenih djela u dugoj glazbenoj povijesti.

    Vizija totalnog kazališta

    55. Splitsko ljeto: HNK u Splitu, Carl Orff, Carmina Burana, koreograf, dramaturg i redatelj Youri Vamos, dirigent Ivo LipanovićSasvim je izvjesno da je Orff realizaciju svojih ideja vidio u konceptu Theatrum Mundi u kojemu glazba, pokret, govor i svjetlo čine cjelinu. Ugledni američki dirigent i ekspert za zborsku glazbu J. Babcock upozorava da Orffova umjetnička formula limitira glazbeni učinak ukoliko nije oslonjena na scensku akciju. Bez plesa, koreografije, vizualnog dizajna i drugih scenskih radnji, djelo se svodi na kantatu i time se umanjuje njegov značaj. Pregledavajući dosadašnju praksu, može se doći do zaključka da je koncertna izvedba Carmine Burane bila daleko češća od one scensko-glazbene koja je posljednjih desetljeća počela stjecati primat, napose u Sjedinjenim Državama gdje danas postoji više od trideset baletnih kompanija koje imaju na repertoaru to Orffovo djelo. Raspoloživi izvori, kao i konkretni uvid u niz produkcija, upozoravaju da ni jedna scensko-glazbena realizacija nije pošla bez pokušaja da se djelu priđe na nov, pa i provokativan način. U pozadini je svega, barem kada je o američkim produkcijama riječ, rasprava o tome radi li se o modernom plesu ili baletu. Prihvaćen je stav da je riječ o fuziji koja pridonosi širenju plesnog vokabulara, referirajući na sjajnu koreografiju Johna Butlera za New York City Opera 1959. godine, a koja se na više mjesta zadržala do danas.
    55. Splitsko ljeto: HNK u Splitu, Carl Orff, Carmina Burana, koreograf, dramaturg i redatelj Youri Vamos, dirigent Ivo Lipanović
    Nedvojbena je značajka gotovo svih novih scenskih produkcija Carmine Burane upravo provokacija! Poput glazbe, ples nije suzdržan; njegova pasioniranost, razuzdanost, deklamacija, pokušaj utjelovljenja metafizičkih ideja i bizarne fantazije otvaraju se raznim konotacijama. Čak i veoma ugledni koreografi poput Argentinca Mauricia Wainrota čija se Carmina samo po Europi prikazala preko sto puta, ustrajava na dramskim momentima koristeći se Williamsovim Tramvajem zvanom žudnja, Shakespeareovom Olujom, Dnevnikom Ane Frank i pričom o Janis Joplin! U nedavnoj produkciji Carolina Balleta priznata redateljica, koreografkinja i spisateljica L.Taylor-Corbett radnju Carmine smješta u poslovni dio Wall Streeta u kojemu je sve određeno sudbinom novca, srećom koja je velikim dobitkom najprije nagradila skromnog radnika da bi ga kasnije nizom zlosretnih događaja vratila u ponore života. Višekratno je upozoreno da je jedna od najsnažnijih navika u plesnom kazalištu upravo tradicionalno kazalište, mi plešemo – vi gledate. Orffu je bilo stalo do toga, i kao vrsnom plesnom pedagogu, da se publika osjeti dijelom živog kazališnog procesa. Moguće i na način da udaljenost između izvođača i gledatelja treba biti jednaka udaljenosti koju postavljamo između nas i ostalih stvari u životu. Odbacivanje starih navika otvara novu percepciju tijela, ono će biti bliže nama i u većoj povezanosti s našim umom.

    Koncepcijska razilaženja

    Splitska izvedba Carmine Burane 14. i 16. srpnja 2009. na Prokurativama angažirala je Operu i Balet HNK, dirigenta Ivu Lipanovića, soliste Ivanu Kladarin, Joachima Seippa i Svetu Matošića-Komnenovića te redatelja i koreografa Yourija Vamosa. Na pozadini pozornice smještan je zbor i orkestar, dječji zbor se nije ni vidio, solisti su se jedva razabirali, dok je iza leđa dirigenta prema publici ostavljen široki prostor za corps de ballet. Brzo se pokazalo da takva koncepcija u korištenju, usklađivanju i povezivanju svih elemenata u realizaciji cjeline djela nije najbolje osmišljena. Umjesto da je učinjen napor da se kao prilog konceptualizaciji Orffova totalnog teatra scenski uključi i Zbor, kao što je to bio slučaj u nezaboravnoj peristilskoj izvedbi Carmine Burane 1982. koju je režirao poznati mađarski redatelj Tamás Ferka (koreografija Milane Broš), na Prokurativama je Youri Vamos naglasak stavio na baletni ansambl koji je nizom slika na vrpci koja se ubrzano pokreće želio predočiti smisao Orffove himne ljubavi i božici Fortuni koja upravlja sudbinom pojedinca…
    55. Splitsko ljeto: HNK u Splitu, Carl Orff, Carmina Burana, koreograf, dramaturg i redatelj Youri Vamos, dirigent Ivo Lipanović
    Zahtjevna glazba njemačkog skladatelja naišla je u Splitu na Zbor i Orkestar HNK koji su bili dobro pripremljeni (pjevanje bez nota!) i spremni da ritmički jednostavne ali snažne srednjovjekovne motive kroz sva tri dijela kantate donesu primjereno i koncentrirano. Ipak, ton koji je dopirao do gledališta posredstvom mikrofona i pojačala bio je daleko od prirodnog (posebno u deklamacijama) u kojemu se osjeti toplina ljudskoga glasa i zanosa, svaki treptaj i modulacija tona. U pojedinim dijelovima kantate bilo je u Zboru mjestimičnih teškoća s održavanjem čistoće intonacije i akustičnih odnosa, ali je ukupno uzevši ton ostao lijep i plemenit (zborovođa Ana Šabašov). Sekcija udaraljki obavila je dobar posao, kao i cijeli orkestar, kojemu je dramsku napetost i veliku energiju podario Ivo Lipanović. Perfekcija kulture zvuka i suptilna dinamička sjenčenja sasvim su drugačije dolazila do izražaja bez mikrofona, kao što je to bilo prije dvije godine u Kaštetelu u gotovo identičnom sastavu. Solistički trio uredno je obavio zadatak, premda se sjećamo i njihovih boljih dana. Ivana Kladarin, sjajnog i pokretljivog lirskog soprana, u solo ariji Dulcissime uspješno podcrtava glazbenu tenziju Orffove partiture, dok Sveto Matošić-Komnenović kao veteran sa 115 realiziranih izvedbi više nema tajni, premda arija Olim lacus colueram, s obzirom na njegov lirski tenor, zahtijeva napor da se pjeva u falsetu i dočara patnja pečenog labuda. Njemački bariton Joachim Seipp nastavlja sa serijom uspješnih gostovanja u kantati, sonoran, sjajne dikcije i odličnih falseta u Dies, nox et omnia, no ipak ovaj put s mjestimičnim forsiranjem visokih držanih tonova. Osjećanje ritma, smisla teksta i dobra dikcija, brižljivo dinamičko sjenčenje, uvijek ostaju zadaci u sklopu vokalno-tehničkog usavršavanja solista, pa tako i ovih u Splitu.

    Mlaki sentiment hibridnog pokreta

    55. Splitsko ljeto: HNK u Splitu, Carl Orff, Carmina Burana, koreograf, dramaturg i redatelj Youri Vamos, dirigent Ivo LipanovićVamosova plesna koncepcija polazi od primata glazbe i improvizacije tijela, na što se nadovezuju intelektualna promišljanja, što sve skupa čini kreativnu slobodu umjetnika. Za koreografa koji je dugo, poglavito u Njemačkoj, pratio suvremene baletne obrate i uzlete, bitno je da se stalno otkriva novi pokret, bez obzira na to kako se zvao, koji bi ostvario prepoznatljiv i univerzalni način komunikacije. Međutim, riječi i vizije su jedno a konkretni projekti druga stvar. U Carmini Burani, koju je Vamos koreografirao u više navrata, nema eksplicitne asocijacije ili priče vezane uz određenu zemlju ili problem, kao što je to vidljivo u njegovu ponajboljem radu Romeo i Julija. Pokušaj da se eklektičkim vokabularom oslobode razne barijere klasike i modernog plesa, a time uđe u interpretaciju Orffove fabule o životnim užicima i Fortuni, nije uspio do kraja. Istina, većina uglednih koreografa u svijetu ne slijedi doslovno tekst Carmine Burane, nego im ona služi kao nadahnuće i poticaj da se konceptualizira nemoć borbe protiv hirovita usuda ili je, u lirskoj verziji, senzualan opis poeme prihvatljiv za sva doba. Ne slučajno, na nekim se pozornicama scenska izvedba prikazuje zajedno s ulomcima iz Minkus-Patipaove Bajadere, Solorov san o vječnoj ljubavi s umorenom Nikiom! Nedvojbeno, ples može biti univerzalni jezik, ali on ne visi u zraku, uvijek je odraz sredine i bilježi unutrašnje lomove. Korelacija između slike i onog opipljivog što se vidi ili sugerira u Vamosovoj interpretaciji bila je rijetka i najčešće nije dopirala dublje od površinskog, kozerskog sloja ili razgovora o ljubavi. U tehničkom smislu, posebice usvajanja nekih novih kombinacija, Vamos nije otišao dalje od vokabulara koji je već obilježio njegove koreografije, od zakrivljenih pokreta ruku, asimetrije tijela, puzanja, do česte prenatrpanosti scene i ritmičke ekspresije jednostavnih pokreta.

    55. Splitsko ljeto: HNK u Splitu, Carl Orff, Carmina Burana, koreograf, dramaturg i redatelj Youri Vamos, dirigent Ivo LipanovićI kada smo očekivali da će veliki ljubavni pas de deux s Monicom Dinoni i Artjom Žusovim donijeti očekivano iznenađenje, sve je ostalo na plesu koji je bio daleko od začudnog susreta i ljubavnog zanosa, koje nam ti plesači nisu mogli niti najaviti! Upitno je da li je Monica Dinoni, uz vrijedan rad i trud, dobro odabrana osoba za lik koji nagovještava moć doživljaja kakav je Orff zamislio. Jednoličan ritam pokreta i bez jačih kontrasta koji se ne postižu tek brzim ulascima i izlascima (da i ne spominjem ideju sa štapovima!) skupina muškaraca i žena, osim što su pakleno namučili ansambl, nisu ostavili traga u viđenoj koreografskoj arhitekturi. U masi plesača igrom se dopao razdragani Ajdar Valejev, a posebno sjajni Filip Veverka. Ne treba zaboraviti Uwe Schrötera, asistenta koreografa, koji je uložio veliki trud u pripremi predstave. Kostimima se širom svijeta, jednako kao i sceni i svjetlu, pridaje velika pozornost, što se ovdje zanemarilo jer su kostimi dobiveni iz inozemstva (kostimografiju je potpisao Vamos) i izrazito su neprikladni izgledom i pogotovo bojom (crno, zeleno, žuto…), posebne scene nema a svjetla su daleko od poželjnih efekata koja bi bila u harmoniji s duhom predstave (Klaus Garditz).

    Ukratko, Carmini Burani kao očekivanom tour de force scenskog pokreta prethodila je urnebesna reklama, publika je u velikom broju Orffovo djelo čula prvi put i bila zadovoljna. Ipak, kada se očekivalo da nam nova scena ponudi pravo iznenađenje, egzotičnu senzaciju i emociju koja ima svoj dublji metaforički podtekst, dobili smo nategnuti i umarajuće usiljen ples koji nije, istina, mogao razočarati one koji to prvi put vide, ali jest one koji poznaju beskrvnost i mlaki sentiment hibridnog pokreta koji bi se rastopio da nije bilo glazbe koja slavi Fortunu koja se ponovo pokazuje kao pobjednica! Najposlije, kada sam prije dvije godine na plutajućoj pozornici uz mali otočić Strelecki na Vltavi u Pragu gledao Carminu Buranu sa sjajnim češkim zborom, baletom i solistima, iznenadio sam se da se Orffovo djelo izvodilo uzastopno punih trideset dana od srpnja do kolovoza! U Splitu je to trajalo dva dana, a brojna publika nije uspjela doći do željene ulaznice.

    © Tonći Šitin, KULISA.eu, 20. srpnja 2009.

Piše:

Tonći
Šitin

kritike