Potvrda visokog ugleda

9. festival komorne glazbe Julian Rachlin i prijatelji, Dubrovnik, 31. kolovoza – 12. rujna 2009.

  • Academy of St. Martin in the Fields i dirigent Leonard Slatkin na orvaranju Festivala Julian Rachlin i prijatelji, foto: Željko Tutnjević, www.rachlinandfriends.com
    Deveti Festival komorne glazbe Julian Rachlin i prijatelji donio je još jednu potvrdu velikog ugleda tog festivala. Trideset i četiri virtuoza iz raznih dijelova svijeta, ne računajući nastupe čuvenog orkestra Academy of St. Martin in the Fields s američkim dirigentom Leonardom Slatkinom i nastup Kvarteta Kopelman, održali su dvanaest koncerata, a iznimno visoka izvedbena razina nije se dogodila slučajno nego je veoma osmišljena i složena po visokim zahtjevima struke i glazbene umjetnosti. Festival Julain Rachlin i prijatelji se ponovno dokazao glazbenim događajem s atribucijom izvođačke vrhunske kvalitete. Tih dana Dubrovnik je bio prestižni centar glazbenika, skladatelja i osoba iz svijeta filma, kao i mnogih drugih svjetskih i domaćih uglednika, koji su doputovali u Dubrovnik upravo na Festival. Najveću pozornost su pobudili glumac Roger Moore, skladatelj Sergej Dreznin i skladateljska i glazbenička svjetska legenda Krzysztof Penderecki, koji je rezidentni skladatelj ovogodišnjeg festivala. Mnogobrojna publika poučena iskustvom iz prošlih godina očekivala je iznimne izvedbe, a umjetnici su joj to i pružili dajući joj duboki i svestrani, najljepši mogući pogled u svijet komorne glazbe. Programe su sačinjavala standardna djela klasične glazbe, ali i ona koja zacijelo, obzirom na naše glazbeničke snage u Hrvatskoj. nikada ne bismo čuli u tako sjajnoj izvedbi poput Koncerta za violinu, glasovir i gudački kvartet, op. 21 Ernesta Chaussona, Preludija i Scherza za gudački oktet, op. 11 Dmitrija Šostakoviča, Kvinteta za glasovir, dvije violine, violu i violončelo u f-molu Césara Francka ili Okteta za četiri violine, dvije viole i dva violončela u C-duru, op. 7 Georgea Enescua. S obzirom da se ove godine obilježava dvjestota godišnjica rođenja Felixa Mendelssohna Bartholdyja (1809–1849) umjetnici su izveli nekoliko njegovih djela od kojih je najzanimljivije bio mladenački Oktet za četiri violine, dvije viole i dva violončela Es-duru, op. 20.

    Festival se održavao iz večeri u večer s predahom od svega dva dana. Premda su umjetnici boraveći u Dubrovniku naporno uvježbavali programe za nastupe, niti u jednom trenutku nije se osjetio njihov zamor, pred publiku su izlazili puni energije i optimizma, koji su prenosili na slušateljstvo, a njihova suradnja nije počivala samo na sigurnom i nadahnutom spletu zvuka instrumenata nego su komunicirali pogledima i smiješkom, što je odavalo da su sretni zbog posla kojima se bave i zbog druženja uz glazbu. Svaki od koncerata nosio je poneku posebnost pa ćemo pokušati to i prikazati.
    Julian Rachlin, Academy of St. Martin in the Fields i dirigent Leonard Slatkin na orvaranju Festivala Julian Rachlin i prijatelji, foto: Željko Tutnjević, www.rachlinandfriends.com
    Prvi koncert je održan na terasi tvrđave Revelin, a u publicu su bili premijerka Jadranka Kosor sa suradnicima, gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić sa suradnicima i mnogi drugi uglednici. Pred nazočne je istupio orkestar Academy of. St. Martin in the Fields s dirigentom Leonardom Slatkinom. Sama ta činjenica je predstavljala jamstvo da će djela biti izvedena u najboljem svjetlu, a ako k tome dodamo da je prvo djelo na probramu bio rijetko izvodeni Koncert za violu, klarinet i orkestar u e-molu, op. 88 Maxa Brucha s velikim virtuozima, violistom Lawrenceom Powerom i klarinetistom Martinom Fröstom, onda jasno da je publika zagrijala dlanove. Zatim je nastupio Julian Rachlin u Koncertu za violinu i orkestar e-molu, op. 64 Felixa Mendelssohna Bartholdyja, a večer je zaključena dojmljivom izvedbom Beethovenove 7. simfonije u A-duru, op. 92.

    Julian Rachlin i Academy of St. Martin in the Fields , foto: Željko Tutnjević, www.rachlinandfriends.comU njedrima Kneževog dvora odvijala se druga večer Festivala na kojoj se Julian Rachlin nastupio u trostrukoj ulozi, kao violinist i violist te dirigent orkestra Academy of St. Martin in the Fields. Kao interpret oduševio je u Sonati br. 1 za violinu i komorni orkestar Alfreda Schnittkea, dok se manje istaknuo kao dirigent, što je bilo očito pri izvedbi Mozartove Simfonije br. 29 u A-duru, K 201. Očito mu, ipak, treba još vremena za takvu ulogu. Osim toga ugledni engleski orkestar je naučio nastupati bez dirigenta, pa se činilo da su Rachlinovi pokreti rukama bili suvišni. Najzanimljivija izvedba večeri bila je prezentacija skladbe Tvornica tišine za violu i komorni orkestar Alberta Iglesiasa koja nosi sve odlike filmske glazbe, glazbekoju Iglesias najčešće sklada.
    Yefim Bronfman, foto: Željko Tutnjević, www.rachlinandfriends.com
    Kao predah na trećem koncertu je gudački zvuk zamijenio klavirski, a nastupio je jedan od velikih pijanista današnjice Yefim Bronfman koji je jakom osobnošću i moćnom interpretacijom rastvorio klavir do orkestralnog zvuka, da bi potom tek šaputao tipkama otkrivajući emocionalni svijet Beethovena, Schuberta, Prokofjeva, Čajkovskog i Balakireva.
    violinistica Janine Jansen i Julie-Maria Kretz, violist Lawrence Power i violončelist Boris Andrianov, foto: Željko Tutnjević, www.rachlinandfriends.com
    Četvrti koncert bismo mogli usporediti s romantičarskim silnicama, koje su po Kneževom dvoru rasipali najprije violinist Julian Rachlin i pijanist Itamar Golan svirajući Brahmsovu Sonatu za glasovir i violinu u G-duru, op. 78, a kad su na Rachlinovo mjesto stali klarinetist Martin Fröst i violončelist Torleif Thedéen zastrujila je ponovo Brahmsova skladba Trio za glasovir, klarinet i violončelo u a-molu, op. 114. Večer je zaključena Schubertovim Kvartetom za dvije violine, violu i violončelo u d-molu, D 810, 'Smrt i djevojka' koja je bila izvorište umjetničkog zanosa violinistica Janine Jansen i Julie-Marije Kretz, violista Lawrencea Powera i violončelista Borisa Andrianova.

    Sljedeći koncert bio je uokviren djelima nastalim u 20. stoljeću: Pričom o vojniku Igora Stravinskog i Kvartetom  za kraj vremena Oliviera Messiaena. U Priči o vojniku, temeljenoj na Faustovskoj temi, izvađači, pijanist Itmar Golan, violinistica Janine Jansen i klarinetist Martin Fröst, su se razmetali zvukovima svojih instrumenata podcrtavajući sve glazbene elementa što ih je skladatelj upotrijebio, od narodnog napjeva, španjolskog melosa do korala i tanga. Za razliku od raspojasane skladbe Stravinskoga, Kvartet za kraj vremena prenio je publiku u tmurno vrijeme Drugoga svjetskog rata, kad je skladatelj kao njemački zarobljenik u nacističkom logoru napisao djelo i tamo ga praizveo. Naslov skladbe se odnosi na citat iz Knjige Otkrivenja, u osam je stavaka skladatelj utkao sve nevolje zatočeništva, ali uvijek s otvorenim vratima ka boljemu. Široku skalu izražajnosti u svoju su izvedbu unijeli pijanist Itmar Golan, violinist Julian Rachlin, klarinetist Martin Fröst i violončelist Torleif Thedéen. Središnja točka koncerta je bio Mendelssohnov Kvintet za dvije violine, dvije viole i violončelo, op. 87, kojega su u uobičajenom savršenom zajedništvu publici predali violinistice Janine Jansen i Julia-Maria Kretz, violisti Julian Rachlin i Lawrence Power te violinčelist Torleif Thedéen.
    Koncert za Dubrovčane, foto: Željko Tutnjević, www.rachlinandfriends.com
    U prijepodnevnim satima u nedjelu 6. rujna održan je besplatni koncert u crkvi Sv Ignacija Koncert za Dubrovčane, a crkva je bila prepuna jer su uz Dubrovčane i njihovi gosti željeli čuti sjajne izvedbe Bibera, Bacha, i Vivaldija. U večernjim satima u Kneževom dvoru bio je sedmi nastup umjetnika, koji se razlikovao od klasičnih koncerata. Zapravo to je bio odmak od uobičajenih festivalskih večeri. Sve je prštilo od smijeha, plesova i gegova, pjevanja i krivo odsviranih nota. Tekst i scenarij je napisao Aleksej Igudesman, a u izvedbi su uz autora sudjelovali, Richard Hyung-ki Joo, Roger Moore, Gidon Kremer, Janine Jansen, Julian Rachlin, Aleksej Igudesman i četvoro mladih gudača.
    Violine svijeta, foto: Željko Tutnjević, www.rachlinandfriends.com
    Večer je sadržavala dva bloka: prvi Mačke i svinje, Ljubav i violine i drugi Mala noćnomorna glazba. Skeč Mačke i svinje bio je veoma duhovit i razigran, tekst je napisao Aleksej Igudesman nadahnut mačkama koje grebu i svinjama koje lete. Ljubav i violine prikazao je najrazličitije načine sviranja tog instrumenta popraćen tekstom što ga je čitao Roger Moore. Mala noćnomorna glazba počela je tihom svirkom violine, a kad je zazvonio mobitel sve se pretvorilo u pravu môru, jer umjetnik nailazi na nepromostive prepreke koje se javljaju u današnjem društvu. Zaista duhovita večer! Publika, kako ona koja je sjedila tako i oni koji su tri sata stajali na nogama, željela je još smijeha i šale.

    Na kraju večeri kao i svake godine Festival pripremi donaciju za UNICEF pa je i ove godine Erste-banka poklonila UNICEF-u 36.000 kuna, koje je primio jedan od najstarijih UNICEF-ovih veleposlanika Roger Moore i predao ih je UNICEF-u Hrvatske, odnosno jednoj karitativnoj dječjoj ustanovi u Dubrovniku.

    violinisti Gidon Kremer i Janine Jansen, violist Julian Rachlin, vilončelist Mischa Maisky i pijanistica Khatia Buniatishvili, foto: Željko Tutnjević, www.rachlinandfriends.comOno što bismo izdvojili kao upečatljivo s osmog koncerta je Šostakovičev Klavirski trio br. 2 u e–molu, op. 67, djelo puno dramatičnosti i melankonije koja prelazi u grotesku. Dvasetdvogodišnja pijanistica Khatia Buniatishvili, koju je na festival doveo Gidon Kremer pokazala se dorasla zadaći. Njezino sviranje zaokupljalo je slušateljstvo, zvuk klavira davao potrebnu uzburkanost i reljefnost pa su violinist Gideon Kremer i violončelistica Giedre Dirvanauskaite (koju je također doveo Kremer) bili gotovo pratnja tom uzbudljivom klavirskom zvuku. Još jedno djelo rijetko izvođeno našlo se na kraju večeri Kvintet za glasovir dvije violine, violu i violončelo Césara Francka. Svi sudionici, violinisti Gidon Kremer i Janine Jansen, violist Julian Rachlin, vilončelist Mischa Maisky s pijanisticom Khatiom Buniatishvili u finim dinamičkim pomacima i u do detalja razrađenoj agogici prelistali su majstorovo djelo izazvavši plimu pljeska nazočnih.

    voilinist Julian Rachlin, pijanistica Polina Leschenko  i violončelist Mischa Maisky, foto: Željko Tutnjević, www.rachlinandfriends.comDeveti koncert je zbog jakog vjetra bio premješten u dvoranu tvrđave Revelin, a prije početka programa domaćin Festivala Julian Rachlin obavijestio je nazočne da će se najavljena praizvedba Krzysztofa Pendereckog izvesti na koncertu dan kasnije, pa se program sveo na dva snažna komorna djela: Mendelssohnov Glasovirski trio br. 1 u d-molu, op. 49 kojemu su glasoviračica (novo lice festivala) Polina Leschenko, voilinist Julian Rachlin i violončelist Mischa Maisky osigurali bogati tonski plašt. Tim se umjetnicima priključila violinistica Janine Jansen za izvedbu Dvořákovog Glasovirskog kvartet u Es-duru, op. 87. Djelo je izvedeno fascinantno s prekrasnom početnom cantilenom koju je upravo božanski izveo Mischa Maisky.

    Julian Rachlin, viola, Janine Jansen, violina i Krzysztof Penderecki, foto: Željko Tutnjević, www.rachlinandfriends.comSljedeći koncert bismo mogli nazvati večer Krzysztofa Pendereckog, jer je prvi dio programa donio izvedbe dvaju majstorovih djela. Prvo su Julian Rachlin i Janine Jansen praizveli Ciacconu za violinu i violu koju je autor posvetio papi Ivanu Pavlu II. Djelo je prvotno napisano za komorni orkestar, a kada je Rachlin prošle godine zamolio Penedereckog da napiše nešto za njega, skladatelj je preradio Ciacconu za dva gudačka instrumenta. Djelo nosi naznake postmodernističkog stvaralaštva autora, a u plemenitom tkanju dvaju instrumenata dosegnut je dojmljiv doživljaj. Zatim je uslijedila Sonata za violinu i glasovir br. 2 koju je Penderecki napisao 1999. Riječ je o opsežnom duetu ravnopravnih instrumenata u pet stavaka, a motivska razrada daje čvrstu cjelinu o čemu su vodili računa i izvađači klaviristica Khatia Buniatishvili i violinist Julian Rachlin. Koliko je Penderecki je bio zadovoljan izvedbom svojih djela moglo se zaključiti po čestitkama koje je uputio glazbenicima. Publika je nekoliko puta skladatelja pozivala na podij, a nije imao mira ni u pauzi koncerta, jer su ga opsjedali novinari i publika pitanjima i za tražeći autograme.

    Kad je Čajkovskome umro prijatelj, mentor Nikolaj Rubinstein, skladatelj je napisao Trio za violinu, violončelo i glasovir u a-molu,op.50 (kasnije je Rahmanjinov napisao Trio za Čajkovskoga) u dva dijela: prvi je dio melankoničan dok je drugi posmrtna koračnica. Interpretacija djela povjerena je violinistu Julianu Rachlinu, violončelistu Mischi Maiskom i pijanistici Khatii Buniatishvili, koji su u spiritualnom zajedništvu otmjeno i virtuozno raskrilili skladbu, nakon čega su se začuli povici oduševljene publike.
    Koncert u bijelom, violina i Krzysztof Penderecki, foto: Željko Tutnjević, www.rachlinandfriends.com
    Predposljedni koncert je na podij doveo Kvartet Kopelman sastavljen od glazbenika koji su ispekli zanat komornih glazbenika svirajući dugi niz godina u poznatim ansamblima, a 2002. osnovali su svoj sastav na čelu kojeg je Mikhail Kopelman. Uz njega tu su violinist Boris Kuschnir, violist Igor Sulyga i violončelist Mikhail Milman. Prije kvarteta kao uvod Julian Rachlin i njegov profesor Boris Kuschnir odsviral su, uz klavirsku pratnju Sophie Rachlin, Händelovu skladbu Trio Sonata u g-molu, op. 2, br. 6, HWV 391. Nakon zadnjih taktova Rachlin se obratio publici rekavši kako ovim koncertom čestita rođendan svome profesoru.

    Na prste jedne ruke moglo bi se nabrojiti koliko je u Hrvatskoj izvedeno djela Ernesta Chaussona pa je Koncert za violinu, glasovir i gudački kvartet bio pravi raritet. Kvartetu se kao solist priključio Julian Rachlin, a klavirsku dionicu je preuzeo francuski pijanist François-Frédéric Guy. Djelo je oblikom više duet nego koncert što se vidjelo i po suradnji klavira i violine, dok je kvartet imao gotovo samo bazičnu ulogu. Umjetnici su djelo prikazali u zaista raskošnoj zvučnosti. Nakon stanke slijedio je Kvartet za dvije violine, violu i violončelo u F-duru, op. 22 u izvedbi Kvarteta Kopelman čiji su članovi iskusno, mudro vodili dijaloge ne prepuštajući se velikom romantičarskom zanosu, nego je u svim parametrima vladao ukus i kontrola.

    I na kraju Šostakovičev Preludij i Scherzo za gudački oktet op. 11 u koji su bili uključeni glazbenici iz Kvarteta Kopelman, Julian Rachlin. Lawrence Power, Alisa Weilerstein i Alexandra Soumm. Besprijekorno surađujući, umjetnici su istaknuli sve karakteristike skladateljevog djela nastalog 1924. ne izvlačieći sjajni zvučni premaz djela nego na površinu iznoseći njegove stvarne dimenzije. Ovaj koncert bio je tradicionalni Koncert u bijelome na kojem su izvađači i publika bili odjeveni u bijelo, a bijele su bile i ulaznice.
    Završni koncert Festivala, violina i Krzysztof Penderecki, foto: Zoran Kusalo, www.rachlinandfriends.com
    Zadnji koncert mogli bismo nazvati večer okteta, jer je publika slušala dva okteta: Oktet za četiri violine, dvije viole i dva violončela u C-duru, op. 7 Georgesa Enescua i mladenački Oktet za četiri violine, dvije viole i dva violončela u Es-duru, op. 20 Felixa Mendelssohna Bartholdyja. U kombinaciji i međusobnim zamjenama glazbenika djela su poprimala zvuk orkestra do najfinijeg pianissima, a svako je djelo bilo razloženo s toliko umjetničkog uzleta u izbrušenoj perfekciji kao da je početak festivala, a ne kraj dugog i napornog rada i niza nastupa Juliana Rachlina i njegovih prijatelja.

    Organizacija festivala agrncije Partner Dubrovnik kao i Press Festivala funkcionirali su besprijekorno. Festival Julian Rachlin i prijatelji postao je dio Grada i Dubrovčani glazbenike susreću poput sugrađana, međutim moramo napomenuti (a o tome je bilo govora i na konferenciji za tisak) da bi se u gradu Sorkočevića i Jarnovića na festivalu mogla čuti i njihova glazba.

    © Ileana Grazio, KULISA.eu, 20. rujna 2009.

Piše:

Ileana
Grazio

kritike