Opera

  • Nakon pola stoljeća čekanja

    Hrvatsko narodno kazalište Split: Umjetnička akademija, Splitu, Ivo Tijardović, Dioklecijan, dir Hari Zlodre, red. Goran Golovbko

    Dirigent Hari Zlodre zaslužan je za kvalitetan zvuk i dobru usklađenost izvođača. Kod pjevača posebno su se iskazali Marijo Krnić (Dioklecijan) i Antonija Teskera (Valerija). Nastup zbora Umjetničke akademije kojeg bio bi izražajniji i podatniji da su pjevači stajali, a ne sjedili, a studentski orkestar pojačan sviračima splitske Opere bio je vrlo dobar ...pročitajte cijeli tekst...
  • Predstava za uživanje

    Metropolitan u Lisinskom: Wolfgang Amadeus Mozart, Titus (La clemenza di Tito), dir. Harry Bickett, red. Jean-Pierre Ponnelle

    Piše: Marija Barbieri
    Sklad boja, stilizirani kostimi u mješavini vremena skladanja opere i odvijanja radnje (I. stoljeće), monumentalna, ali i gotovo prozračna scena koja je ostavljala prostora za odvijanje radnje, odreda vrsni interpreti na čelu s izvanrednom Elīnom Garančom u ulozi Seksta te sjajno dirigentsko vodstvo Harryja Bicketta rezultirali su izvedbom za potpuno uživanje ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uspon osječkog ansambla

    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Ivan pl. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski, dir. Mladen Tutavac, red. Nina Kleflin

    Piše: Sunčana Bašić
    Operu je pjevački nosio glasovno izrazito skladan par Valentina Fijačko u ulozi Jelene i Domagoj Dorotić kao Juranić. koji su uživljeno tumačili uloge, bez opterećenosti vokalnom tehnikom. Lakoća i temperamentnost izvedbe u to dvoje pjevača plijenili su pozornost publike. Prva ovosezonska osječka operna premijera u cijeloti je uspjela ...pročitajte cijeli tekst...
  • Iza otvorenih vrata

    Opera u Frankfurtu: Claude Debussy, Pelléas i Mélisande, dir. Friedemann Layer, red. Claus Guth

    Piše: Ivan Ćurković
    Christian Gerhaher kao Pelléas iskazao se suptilnim osjećajem za glazbenu interpretaciju, ali i silovitošću i voluminoznošću u visokom registru, opovrgnuvši predrasude o nedovoljnoj prodornosti glasa specijaliziranog za lied, no priznajem da mi je često nedostajao njegov prepoznatljiv timbar budući da je na trenutke zvučao kao tenor ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sjaj istinske zvijezde

    Ciklus Lisinski subotom: Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, dir. Ivan Repušić, solisti: Ljudmila Monastirska, sopran, Marko Mimica, bas-bariton, Ilijana Korać, sopran, KD Vatroslav Lisinski, 3. studenoga 2012.

    Piše: Zvonimir Bajević
    Glas Ljudmile Monastirske nesvakidašnje je moćan, pun volumena, a istovremeno lakoćom ispunjava sve inotnacijske i tehničke zahtjeve. Predispozicije su to, koje su uz njezino suvereno vladanje na sceni, odmah osvojile sve u publici i povukle Simfonijski orkestar HRT-a na čelu s Repušićem prema višoj interpretativnoj razini ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tradicija koju ne smijemo zaboraviti

    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Blagoje Bersa, Postolar od Delfta, dir. Ivan Josip Skender, red. Krešimir Dolenčić

    Piše: Marija Barbieri
    Ovaj Postolar od Delfta imao je sreću da u pjevačkom smislu u objema podjelama uloga nije bilo slabe točke. Iskusni majstori skladno su se slagali s mladim snagama. Vitomir Marof kao Piet, iskazao se besprijekornim vokalno-pjevačkim kvalitetama i scenskom izražajnošću, a Ljubomir Puškarić svladao je sve zahtjeve iste uloge
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Senzacionalna Lucia

    Opera gala kraljice belkanta: Elena Moşuc, sopran, Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a, dir. Ivo Lipanović, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 22. rujna 2012.

    Piše: Marija Barbieri
    udio Zbora HRT-a bio je korektan, ali to nije dostatno. Činilo nam se da slušamo dva filma: s jedne strane besprijekorno muziciranje sopranistice Elene Moşuc koja vrlo dobro poznaje stil belkanta i isto tako njezina pratitelja na staklenoj harmonici Sasche Reckerta, a s druge sve ostale kojima je taj stil izvedbeno vrlo daleko
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • I najbolji podbace

    Mannheimer Mozartsommer, 1. – 8. srpnja 2012.: Wolfgang Amadeus Mozart, Titus; Johann Christian Bach, Temistocle

    Piše: Ivan Ćurković
    Scenografija Joachima Schlömera za operu Temistocle, ponudila je vizualno originalna rješenja, no predstava je zakazala na kazališnome planu zahvaljujući genijalnoj ideji da se opera koja inače traje više od tri sata izostavljanjem svih recitativa (osim onih accompagnato) svede na manje od dvije trećine trajanja! ...pročitajte cijeli tekst...
  • Miris ruskih stepa

    4. festival Opera Selecta: Elena Zaremba, mezzosopran, Alexei Tanovitski, bas, Kula Kamerlengo, Trogir, 6. kolovoza 2012.

    Piše: Tonći Šitin
    Zaremba i Tanovitskii imaju sjajno impostirane glasove koji demonstriraju značaj intonacije, tempa, ritma, akcenta, dikcije i dinamike. Interpretaciju Elene Zarembe karakteriziralo je dinamičko i psihološko nijansiranje i glazbena inteligencija s virtuoznom primjenom piana kao odlikom koja dolazi do posebnog izražaja u ruskim romansama ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vrlo promišljeno ali bez energije

    58. Splitsko ljeto: Giuseppe Verdi, Nabucco, dir. Nikša Bareza, red. Ivo Guerra

    Piše: Marija Barbieri
    Svidio nam se novi splitski Nabucco više ili manje – pitanje je ukusa i sklonosti. Ali nesporno je da je to ozbiljna, profesionalno realizirana predstava koja u svim segmentima poštuje zakonitosti dobrog glazbeno-scenskog ostvarenja. Budući da toga nismo baš uvijek svjedoci, zaslužuje našu punu pozornost i priznanje
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Povijesno, a društveno relevantno i danas

    Opera u Stuttgartu: Jean Philippe Rameau, Plateja (Platée), dir. Ch. Curnyn, red. C. Bieito

    Piše: Ivan Ćurković
    Jedina uloga koja se ističe uz naslovnu je gotovo jednako ekstravagantna Ludost (La Folie) koju je tumačila sopranistica Ana Durlovksi, Bieito je nastup Ludosti osmislio kao glamurozni nastup rock zvijezde te se Durlovski osim s brojnim glazbenim akrobacijama uspješno nosila i sa elaboriranim scenskim nastupom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sjajni Boris Luciana Batinića

    Pfalztheater Kaiserslautern: Modest Petrovič Musorgski, Boris Godunov, dir. Til Hass, red. K. J. Schildknecht

    Piše: Ivan Ćurković
    U petoj slici Batinić je ponudio čitav dramatski dijapazon preobrazbi koje uloga zahtjeva, ne dopustivši da glazbeni i glumački napori ni na trenutak pomute zvonkost i jasnoću timbra njegova glasa. Desilo se ono po čemu se trenuci na opernoj sceni pamte: pjevačko i glumačko međusobno se nadograđivalo i oplemenjivalo, a žar se prelijevao iz jednoga registra u drugi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uspjeh Marka Mimice

    Deutsche Oper Berlin: Wolfgang Amadeus Mozart, Figarov pir, dir. Friedemann Leyer, red. Götz Friedrich

    Piše: Ivan Ćurković
    Korektnoj i prosječnoj podjeli uloga ove predstave zasigurno je dobrodošla doza mladenačkog temperamenta Marka Mimice koji se bez teškoća nametnuo svojom kreacijom Figara. Dobiti glavnu ulogu u Deutsche Oper u Berlinu nešto je o čemu većina hrvatskih pjevača njegove generacije može samo sanjati ...pročitajte cijeli tekst...
  • Čarobničine čini

    Händel-Festspiele Göttingen, 17.-28. svibnja 2012.: Georg Friedrich Händel, Amadigi, dir. Andrew Parrott, red. Sigrid T'Hooft; Le Petit Concert Baroque; Young Amadigi

    Piše: Ivan Ćurković
    Händel je unatoč manjem broju izvođača, u Amadigiju maksimalno aktivirao skladateljsku invenciju. Unatoč tome što se u operi izmjenjuju arije samo četiriju ženskih glasova uz tek dva dueta, glazbeno je lice partiture izrazito raznoliko. A solistice su, unatoč mladoj dobi, educirano o finesama izvedbene prakse rane glazbe tumačile svoje zahtjevne uloge ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dva Parsifala – Zagreb i Kaiserslautern

    Pfalztheater Kaiserslatuern: Richard Wagner, Parsifal, dir. Uwe Sandner, red. J. Reitmeier

    Piše: Ivan Ćurković
    Zagreb pokazuje da nije provincijalan time da se zna istaknuti individualnim glazbenim postignućima visokoga dometa, u odnosu na veću ujednačenost i ravnomjernost u Kaiserslatuernu. Zagrebačkom Parsifalu nedostajala je cjelovitost, zaokruženosti na kazališnom planu, pogotovo u domeni režije
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uzbudljivo i za sjećanje

    Gostovanje: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka, Giuseppe Verdi, Moć sudbine, dir. Nada Matošević Orešković, red. Ozren Prohić (u HNK-u u Zagrebu)

    Piše: Marija Barbieri
    Troje nositelja iznimno teških glavnih uloga – Olga Kaminska (Leonora), Luis Chapa (Don Alvaro) i Siniša Hapač (Don Carlo) – hrabro se nosilo s njihovim golemim zahtjevima, u cjelini ih uspješno svladavajući, pa su interpretativnom uvjerljivošću i apsolutnim vladanjem scenom pokrili neke manje vokalne nesavršenosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Smijeh s pokrićem

    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: GIoachino Rossini, Seviljski brijač, dir. Mladen Tutavac, red. Krunoslav Cigoj

    Piše: Sunčana Bašić
    Robert Adamček u ulozi Figara posebno je ugodno iznenadio. Mladi osječki pjevač u svojoj prvoj glavnoj ulozi zablistao je već odlično otpjevanom nastupnom arijom, a cijelom je operom dominirao njegov glumački i pjevački šarm. Visoka pjevačka tehnika i jasna dikcija došle su do izražaja u parlando dijelovima, ali i osjetljivim recitativo secco
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bez francuskog šarma

    Metropolitan u Lisinskom: Jules Massenet, Manon, dir. Marco Armiliato, red. Laurent Pelly

    Piše: Marija Barbieri
    Anna Netrebko lijepo pjeva, iako joj je glas nakon poroda otežao pa joj krajnje visine (kojih u Manon ima u obilju) nisu tako lake kao prije. Odlično izgleda, dobro glumi – nema prigovora, ali je ne doživljavamo kao Manon. Bila je to premalo francuska Manon, premalo je u njoj bilo Masseneta koji osvaja svojom specifičnom bojom i šarmom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Prava premijera

    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Leoš Janáček, Jenůfa, dir. Srboljub Dinić, red. Ozren Prohić

    Piše: Marija Barbieri
    Htjeli to priznati ili ne, operu nose solisti. Kad su oni dobri i uvjerljivi, mnogo se toga nedobrog proguta. Adela Golac Rilović donijela je cjelovitu, potresnu kreaciju, bila je glasom i stasom, pjevanjem i glumom idealna Jenůfa. Stjepan Franetović bio je sjajan Števa – glasovno moćan, pjevački suveren i glumački sugestivan
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Crkvenjarkina Jenůfa

    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Leoš Janáček, Jenůfa, dir. Srboljub Dinić, red. Ozren Prohić

    Piše: Marija Barbieri
    Ivanka Boljkovac (Crkvenjarka) apsolutno je dominirala predstavom. Svi drugi, uključujući i protagonisticu, ostali su tu negdje. Nema im se što prigovoriti, ali ni posebno istaknuti. Tamara Franetović Felbinger korektno je otpjevala i odigrala Jenůfu, Roman Sadnik i Albert Bonnema, solidno su donijela Lacu i Števu, ali nisu bili uvjerljivi mladi seoski momci ...pročitajte cijeli tekst...
  • Impresivna režija

    Metropolitan u Lisinskom: Giuseppe Verdi, La Traviata, dir. Fabio Luisi, red. Willy Decker

    Piše: Marija Barbieri
    Natalie Dessay ima idealnu figuru i bogato scensko iskustvo što je redatelj obilato koristio tražeći igru kao u dramskom teatru, ali je u prvom činu toga bilo ipak previše. U nastavku takve vratolomije nisu više bile potrebne pa je i Natalie Dessay bila uspjelija i uvjerljivija, čak i opuštenija, a u trećem činu upravo fenomenalna. Tu smo joj sve oprostili, jer nas je potresla ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sjaj domaćih zvijezda

    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Richard Wagner, Parsifal , dir. Saša Britvić, red. Kurt Josef Schildknecht – novi solisti

    Piše: Marija Barbieri
    U golemoj ulozi Gurnemanza u punom je sjaju zasjao Luciano Batinić u svojemu dosad zacijelo najvećem i najtežem pjevačko-scenskom podvigu u karijeri. To nije bio samo Batinić krasna glasa nego Batinić umjetnik koji se pokazao dostojnim tumačem te složene uloge. Kundry Dubravke Šeparović Mušović bila je još bolja no lani
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nezanemarivo ali nedostatno

    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Giacomo Puccini, Manon Lescaut, dir: Nada Matošević, red. Janusz Kica

    Piše: Marija Barbieri
    Redatelj Janusz Kica nije ponovio uspjeh svoje riječke Traviate, kojoj je dao novu dimenziju, ali tada su mu u prilog išli svi sudionici pa je tu ideju mogao uspješno realizirati i sprovesti. Ne može se Gabrieli Georgijevoj odreći inteligentan pristup ulozi. No nije likom Manon, a ni njezino pjevanje nije onakvo kakvoga se sjećamo iz Gioconde ...pročitajte cijeli tekst...
  • Osvajački pohodi Aleksandra Velikog

    Händel-Festspiele Karlsruhe: Georg Friedrich Händel, Alessandro, dir. Michael Form, red. Alexander Fahima

    Piše: Ivan Ćurković
    Dirigent Michael Form uspio se prikloniti interpretacijskom trendu silovitog i naelektriziranog sviranja, a da pritom istakne fine dinamičke i instrumentacijske kontraste. S iznimkom nastupnih arija, i solisti su glasovno znali premostiti prostor. U cjelini, Alessandro se može smatrati vrlo uspješnom predstavom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Razlike među velikima

    Metropolitan u Lisinskom: Giuseppe Verdi, Ernani, dir: Marco Armiliato, red: Pier Luigi Samaritani

    Piše: Marija Barbieri
    Ferruccio Furlanetto ima sve ono što je potrebno da verdijanski pjevač bude prvorazredan – savršenu belkantističku frazu savršeno ujednačena glasa i otmjenost u izrazu. Ima sposobnost da u pjevanje unese sve nijanse u interpretaciji, a da pritom ne lomi besprijekoran luk te nikada, baš nikada ne forsira i pokuša učiniti glas većim nego što jest ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad eliksira nema dovoljno

    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Gaetano Donizetti: Ljubavni napitak, dir. Pietro Rizzo, red. Cesare Lievi

    Piše: Marija Barbieri
    Ništa u ovom Ljubavnom napitku nije bilo idealno, počevši od dirigenta Pietra Rizza. Ipak, Domagoj Dorotić (Nemorino) glasom i stasom upućuje na tenora s budućnošću u lirico spinto repertoaru. Ugodno ga je bilo slušati, pjevao je meko i zaobljeno, zvonko i svježe, s osjećajem za frazu i intrepretaciju. Nesumnjivo najbolje ostvarenje od kvarteta glavnih uloga! ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uspješan povratak

    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Giuseppe Verdi, Nabucco, dir. Nada Matošević, red. Ozren Prohić (obnova)

    Piše: Ramiro Palmić
    Uzbudljivu kreaciju dala je Gabriela Georgieva kao Abigaille. Velikim rasponom glasa i umijećem njegova kontroliranja u svim dijelovima zahtjevne partiture ostvarila je ujednačen, koncentriran i glasovno besprijekoran zapjev. Imponirala je sjajnim i sonornim visinama i plastičnom scenskom pokretljivošću ...pročitajte cijeli tekst...
  • Prsten 21. stoljeća

    Metropolitan u Lisinskom: Richard Wagner, Sumrak bogova, dir. Fabio Luisi, red. Robert Lepage

    Piše: Marija Barbieri
    Zadivljujuće je kako Deborah Voigt i Jay Hunter Morris imaju snažne dramske glasove i kako uvjerljivo i s toliko neposrednosti i svježine i lirskog nadahnuća tumače svoje mlade junake. Zadivljujuće je i s kojom se lakoćom nose sa svojim ekstremno teškim pjevačkim dionicama i pri tome se kreću scenom nadasve prirodno, ali i suvereno ...pročitajte cijeli tekst...
  • Magija prošlosti i budućnosti

    Metropolitan u Lisinskom: Barokni skladatelji, The Enchanted Island (Začarani otok), ideja i libreto Jeremy Sams, dir: William Christie red. Phelim McDermott

    Piše: Marija Barbieri
    Izvođači su, gotovo svi, bili prvorazredni a dominirala je u ulozi Sycorax irsko-američka mezzosopranistica Joyce DiDonato. Jednostavno, bila je savršena u ljepoti glasa, vrhunskom pjevanju, vrhunskoj muzikalnosti i uvjerljivoj scenskoj igri. Teško bi bilo reći je li virtuoznije izvodila obilje koloraturnih ukrasa ili muzikalnije lirske emotivne arije dugih lukova ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dragocjen susret s Händelom

    Metropolitan u Lisinskom: Georg Friedrich Händel, Rodelinda, dir. Harry Bicket, red. Stephen Wadsworth

    Piše: Marija Barbieri
    Renée Fleming sjajna je i potresna interpretkinja i to je došlo do punog izražaja u mirnijoj Rodelindinoj ariji u trećemu činu koju je izvanredno donijela. Ali u arijama punima vatrometima ukrasa, kakva je primjerice posljednja, nije više ono što je bila. Pjevati Händela vrlo je teško, no unatoč svemu Renée Fleming bila je velika
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Napokon pravi Verdi

    Spektakli u CineStaru: Teatro Comunale di Bologna, Giuseppe Verdi, Ernani, dir. Bruno Bartoletti, red. Beppe di Tomasi

    Piše: Marija Barbieri
    Don Ruy Gomez de Silva u interpretaciji izvanrednog Ferruccia Furlanetta bio je upravo savršen. Nevjerojatno je da taj umjetnik i poslije 37 godina karijere ima netaknut glas a da o vrhunskoj interpretaciji, uzornom belkantu, verdijanskoj frazi dugoga luka i suvereno svladanoj cabaletti te maestralnom scenskom držanju i glumi i ne govorimo ...pročitajte cijeli tekst...

Arhiv

kritike