Sjajni Marriner

Plava oktava Zagrebačke filharmonije, dirigent Sir Neville Marriner, Dvorana Kornati Hypo Centar, Zagreb, 9. listopada 2009.

• Iako su se radovi na obnovi Koncertne dvorane Lisinski produžili, sezona je ipak morala početi, ali u alternativnim prostorima. Tako je primjerice ciklus Lisinski subotom potražio utočište u Maloj dvorani Doma sportova, a Zagrebačka filharmonija je svoj prvi koncert, doduše sa zakašnjenjem, održala u Dvorani Kornati u Hypo centru. Gost dirigent Sir Neville Marriner ravnao je Zagrebačkom filharmonijom te prve večeri (a slijedi još jedna 16. listopada) uz sudjelovanje koncertmajstora ZF Oresta Shourgota kao solista. Na programu je bio Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 77 Johannesa Brahmsa i 1. simfonija u D-duru, 'Titan' Gustava Mahlera.
  
  Igrom slučaja Mahlerovu Prvu simfoniju slušali smo tih dana dva puta. Prvo u interpretaciji slavnog Concertgebouw orkestra u Maloj dvorani Doma sportova , gdje je akustika, ali i klimatizacija bila bolja negoli u manjoj i neudobnijoj Dvorani Kornati. O nastupu Concertgebouwa već smo pisali, no usporedba nastupa Zagrebačke filharmonije s istim djelom tri dana kasnije koliko god bila nezahvalna, nameće se sama po sebi. Valja priznati da Zagrebačka filharmonija nažalost nije na razini najvećih svjetskih orkestara. Iako je sastavljena od odličnih glazbenika, to je orkestar koji nije njegovan, a kvaliteta izvedbe ovisi prvenstveno o dirigentu.
  
  Zahvaljujući slavnom maestru Nevillu Marrineru, jednom od najvećih britanskih i svjetskih dirigenata, čija je blistava karijera začeta na čelu Academy of Saint Martin in the Fields, koju je utemeljio prije točno pola stoljeća, naš orkestar zvučao je u Mahlerovoj Titan simfoniji sasvim pristojno. Nema doduše blistavi zvuk i kompaktnost u dionici violina, niti primjerice tako bezgrešnu dionicu nizozemskih kornista, ali maestro Marriner ipak je uspio dobiti najviše u datim okolnostima. Njegova je interpretacija bila vrlo znalačka i promišljena, nadasve muzikalna i građena na unutarnjoj snazi izraza, bez velikih gesta i vanjskih efekata, ali odlučna, suptilna i zaokružena.
  
  Koncertmajstor Zagrebačke filharmonije i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Ukrajinac Orest Shourgot predstavio se kao solist u jednom od najljepših i najtežih djela violinističke literature Koncertu za violinu i orkestar u D-duru, op. 77 Johannesa Brahmsa. Pokazao je solidnu tehničku vještinu i punoću tona (unatoč gluhoj akustici), ljepotu kantilene, muzikalnost i temperament te je s punim pravom ispraćen burnim odobravanjem. Nakon nekoliko poziva na poklon, za dodatak je odsvirao još jednu Bachovu Sarabandu.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 13. listopada 2009.

Piše: