Uspjela komorna večer

Bijela oktava Zagrebačke filharmonije, dirigent Tõnu Kaljuste, solist Petrit Çeku, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 30. listopada 2009.

• 
  Gitarist Petrit Çeku, dobitnik Nagrade ZF i HPB za najuspješnijeg mladog glazbenika 2008, nastupio je kao solist u Concerto de Aranjuez Joaquina Rodriga uz Zagrebačku filharmoniju kojom je ravnao dirigent Tõnu Kaljuste. Na programu su bili i Concerto grosso u F-duru op. 6 br. 6 Arcangela Corellija i 94. simfonija u G-duru (S udarcem timpana ili Iznenađenje) Josepha Haydna. Sve tri partiture, premda različitih stilova (barok, 20. stoljeće i klasika) pisane su za komorni orkestar. Stoga je Zagrebačka filharmonija nastupila u smanjenom sastavu, što je pružilo intimniji, klasični ugođaj.
  
  Estonski dirigent Tõnu Kaljuste posvetio se zborskoj glazbi. Godine 1981. utemeljio je Estonski filharmonijski komorni zbor i bio je njegov umjetnički voditelj i zborovođa do 2000. Usto bio je umjetnički voditelj i prvi dirigent Zbora Švedskog radija te prvi dirigent Nizozemskog komornog zbora. Od 2001. djeluje kao slobodni umjetnik. Umjetnički je voditelj Tallinnskog komornog orkestra koji je utemeljio 1993. te surađuje s brojnim zborovima i orkestrima Europe, Australije i Sjeverne Amerike. Dobitnik je više nagrada, a realizirao je i vrijedna diskografska izdanja.
  
  U radu sa smanjenim sastavom našega orkestra maestro Kaljuste u znatnoj je mjeri ostvario britkost, jasnoću i preciznost izvedbe, a u interpretaciji Rodrigova Koncerta za gitaru pružio tonski primjerenu pratnju, unatoč ozvučenju koje je previše zahvatilo trube. Kao i većina zborovođa, dirigira bez štapića, osebujnom manualnom tehnikom, koja se ne čini posebno učinkovitom, tako da je u prvoj točki večeri Corellijevu Concertu grossu za gudače i continuo nedostajalo više tonskoga ravnovjesja i profinjenosti.
  
  U središnjici večeri proslavio se odlični mladi gitarist Petrit Çeku (Prizren, Kosovo, 1985). Diplomirao je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u razredu prof. Darka Petrinjaka te se usavršavao na nekoliko međunarodnih majstorskih tečajeva, mnogo svirao i osvajao nagrade. Ovim nastupom potvrdio je još jednom svoje virtuozno umijeće, muzikalnost, ljepotu tona i mekoću fraze. Pažljivo je i analitički pristupio tumačenju profinjene strukture tog zacijelo najpopularnijeg koncerta gitarističke literature. Prvenstveno se to odnosi na slavni Adagio koji je doživio niz različitih prerada pa i u domeni zabavne glazbe, jazza i filma. U orkestru su kvalitetom i istaknutim solima dominirali puhači, violončelo i engleski rog.
  
  Završetak koncerta obilježila je 94. simfonija u G-duru Josepha Haydna iz autorove skupine Londonskih simfonija. Podnaslov S udarcem timpana ili Iznenađenje odnosi se na polagani stavak Andante, čijem mirnom, pastoralnom ugođaju udarci timpana donose osvježavajuće iznenađenje. A uz timpane ugodno iznenađenje donijeli su i neki solistički nastupi, ponajprije prve violine i oboe. No okvirni stavci Vivace assai i virtuozni Finale pružili su više energije i živosti te uspješno zaokružili tu komornu večer Zagrebačke filharmonije.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 2. studenoga 2009.

Piše: