Iz Sna ljetne noći
Crvena oktava Zagrebačke filharmonije, dirigent Sir Neville Marriner, solist Radovan Vlatković, rog, Dvorana Kornati, Hypo centar, Zagreb, 16. listopada 2009.
-
Radovan Vlatković, jedan od vodećih svjetskih kornista, uvijek je rado viđen gost u rodnom Zagrebu. Njegovi nastupi izazivaju posebnu pozornost publike, koja je i na ovaj koncert – održan u privremenom i neadekvatnom utočištu Hypo centra, pohrlila u većem broju negoli na prošli koncert. Na programu je bila 96. simfonija u D-duru 'Čudo' Josepha Haydna, 4. koncert za rog i orkestar u Es-duru, KV 495 Wolfganga Amadeusa Mozarta, te 3. simfonija u a-molu, op. 56 'Škotska' Felixa Mendelssohna-Bartholdija.
Za dirigentskim pultom bio je ponovno Sir Neville Marriner (1924), osnivač londonskog komornog orkestra Academy of Saint Martin–in-the-Fields, ugledni maestro svjetske karijere, te veliki stručnjak za ranu glazbu. Stoga je njegova suradnja sa Zagrebačkom filharmonijom bila dragocjena. Posebice u klasičnom repertoaru. Haydnova 96. simfonija 'Čudo' iz skupine Londonskih simfonija, unatoč ponešto razbarušenom Finalu, bila je vrlo pitka i ljupka, uz uredni protok u provedbi biranog smanjenog sastava orkestra. U Triju 3. stavka Simfonije Menuetu, posebno se istaknuo veliki solo oboe.
Orkestar je bio na visini zadatka i u decentnoj i prozračnoj pratnji Mozartovog 4. koncerta za rog i orkestar u Es-duru. Radovan Vlatković svojevremeno je snimio sva četiri koncerta koja je Mozart posvetio rogu (1985. uz Jeffrija Tatea i Engleski komorni orkestar za EMI). Posljednji koncert ujedno je i najzahtjevniji: no, za Vlatkovića nema prepreke. Njegov virtuozni nastup bio je superioran, tehnički savršen i prelijepog pijevnog tona koji se topi poput meda u ustima. Oduševljenoj publici umjetnik je, okružen svojim kolegama iz Zagrebačke filharmonije i pod ravnanjem maestra Marrinera, poklonio još jedan sanjarski dodatak – Nokturno iz scenske glazbe za Shakespeareov San ljetne noći iz pera Felixa Mendelssohna Bartholdyja u počast dvjestotoj godišnjici skladateljeva rođenja.
Bila je to ujedno i znakovita poveznica s idućom točkom – majstorovom 3. simfonijom u a-molu, op. 56, 'Škotskom'. No izvedba tog Mendelssohnovog djela, nadahnutog skladateljevim putovanjem Škotskom 1829, nije se posve posrećila. Orkestar je povremeno gubio koncentraciju (primjerice u nesigurnim nastupima prvih violina, fagota ili rogova), a maestro Marriner, unatoč velikom znanju i iskustvu, u oblikovanju i profiliranju tema nije uspio izvedbi osigurati potrebnu živost i brio. Nije to ni tako lako u 85. godini života i uz orkestar koji je u nekim segmentima bio čak bolji negoli na prethodnom koncertu, ali u kratko se vrijeme ipak ne može postići čudo.
© Višnja Požgaj, KULISA.eu, 18. listopada 2009.
Piše:
Požgaj