Pijev tube

Bijela oktava Zagrebačke filharmonije, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 12. veljače 2010.

• Koncert cuklusa Bijela oktava Zagrebačke filharmonije održan 12. veljače bio je na razini višoj od uobičajene, zahvaljujući prvenstveno uglednom američkom gostu dirigentu Evanu Christu, maestru mlađe generacije, vrlo aktivnom na simfonijskom i opernom području ne samo na svojem, nego i na europskom kontinentu. Među brojnim orkestrima s kojima je radio nalazi se i Zagrebačka filharmonija, kojoj je takva suradnja od velike koristi, a to se vidjelo i na ovom koncertu, s djelima Antuna Tomislava Šabana (On the Origin of Species…), Ralfa Vaughana Williamsa (Koncert za tubu i orkestar u f-molu) i Igora Stravinskog (Posvećenje proljeća).
  
  Iako nije odnjegovana kao kompaktni i tonski izbalansirani ansambl, Zagrebačka filharmonija sastavljena je od vrsnih glazbenika koje često imamo prilike čuti u solističkim nastupima unutar orkestralnih partitura, a nekima se povremeno pruža prilika da nastupe i kao solisti uz pratnju svojeg orkestra. Ovaj put bio je to ambiciozni tubist Zagrebačke filharmonije Krunoslav Babić (1974), koji se već dokazao kao vrstan solist na tubi, i koji je sam ili u okviru ansambala koje je osnovao (Hrvatski brass kvintet i Kvartet tuba XL) razbio sve predrasude o tubi kao isključivo orkestralnom instrumentu.
  
  Ovom prigodom Krunoslav Babić se predstavio kao tumač prvog koncerta za tubu i orkestar u povijesti glazbe. Napisao ga je 1954, četiri godine prije smrti, tada 82-godišnji engleski skladatelj Ralf Vaughan Williams u povodu zlatnog jubileja Londonskog simfonijskog orkestra. U tom ozbiljnom i zahtjevnom djelu Krunoslav Babić je mogao uvelike pokazati svoje umijeće. U okvirnim stavcima ukrašenim solističkim kadencama – Preludiju i Rondu alla tedesca – pokretljivost i virtuoznost, a u središnjoj Romanci – lirsku notu. Babić je muzikalan i sugestivan umjetnik koji vlada besprijekornom tehnikom kojom oblikuje prekrasni ton, legato, dinamiku i frazu. U svojem orkestru i raspoloženom dirigentu imao je veliku podršku što je rezultiralo reprezentativnim nastupom u cjelini.
  
  Bila je to središnja točka večeri, uokvirena djelima Šabana i Stravinskog. Antun Tomislav Šaban se u skladbi On the Origin of Species… nadahnuo istoimenim znanstvenim radom Charlesa Darwina, koje je "okrenulo tadašnju sliku svijeta naopačke". Djelo je praizvedeno (i nagrađeno ) 2000. godine, a ovom prigodom se željela obilježiti dvjestota godišnjica Darwinova rođenja i 150. obljetnica nastanka tog njegovog znanstvenog rada. Naš skladatelj je nastojao neke Darwinove ideje prenijeti u glazbu. Tako se i on "usudio neka osnovna glazbena načela okrenuti naopačke".
  
  Stvorio je duhovitu skladbu apartnih zvučnih ploha, ulančanih ili pak međusobno isprepletenih, stilski raznolikih, ali majstorski orkestriranih i stupnjevanih u postupnoj gradaciji, a u konačnici i degradaciji kao opomeni na opasnosti od gubitka biološke raznolikosti. Znalački vođen orkestar upriličio je solidnu izvedbu ne samo tog djela, nego i završne, još atraktivnije točke večeri, glazbu baleta Posvećenje proljeća Igora Stravinskog. I dok se Šaban nadahnuo Darwinovim Podrijetlom vrsta, Stravinski se u svom revolucionarnom baletu poslužio "slikama iz poganske Rusije" grupiravši ih u dva dijela Obožavanje zemlje i Prinošenje žrtve – kao jedinstvo života i smrti, odnosno čovjeka i prirode. Ta snažna glazba puna dinamičnog ritma i jezovitog zova duhova iz davnina, izvire iz brojnog instrumentarija (upotpunjenog gostima). A tu su se redom iskazali mnogi solisti i dionice Zagrebačke filharmonije. Dirigent je čvrsto držao konce izvedbe u rukama, iako je mjestimice mogao i ubrzati tempo.
  
  Takav nestandardni, ali birani program 20. stoljeća, koji se u nas rijetko izvodi, nažalost nije privukao brojnu publiku, ali su zato sladokusci koji ne zaziru od modernije glazbe mogli uživati podjednako u kvalitetnoj glazbi, i u vrsnim izvedbama.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 14. veljače 2010.

Piše: