Zavodljivi Brahms i Dvořák

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra HRT: dir. Cem Mansur, solist: Stephen Kovachevich. klavir, KD Vatrosalv Lisinski, Zagreb, 11. veljače 2010.

• 
  Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije na prošlom koncertu je predstavio djela dvojice autora koji su siguran pogodak za širok krug slušatelja. To više što je riječ o, uvjetno rečeno, toliko omiljenoj romantičarskoj literaturi. S jedne strane bio je to Johannes Brahms, a s druge za usporedbu prividno suprostavljen Antonín Dvořák.
  
  Izvedbe su povjerene Cemu Mansuru, turskom dirigentu srednje generacije koji u svojoj međunarodnoj karijeri uspješno pomiruje svjetske puteve s velikom aktivnošću u domovini – od Engleske, Sjedinjenih Država, Europe ili Južne Arfike do Opere u rodnom Istambulu i tamošnjih orkestara o kojima malo znamo. Mansur je pokazao da se njegovo pouzdano, dobro smišljeno i primjereno temperamentno vodstvo isplatilo. Naizgled se raspored držao provjerene sheme uvertira – koncert – djelo simfonijskog karaktaera. Mali i efikasni odmak ipak je postojao. Umiješao se tu i set plesova, a cjelina je garinrana s malo štiha mađarske provenijencije. Na početku je bila Dvořákova koncertna uvertira Karneval, najvedriji dio njegove programne trilogije Priroda, život, ljubav. Ponešto neuređeno energični početak ipak je na kraju dao pravo ozračje koncertu. S druge strane se na kraju moglo čuti rjeđe izvođene Simfonijske varijacije op. 78, osebujno djelo koje vješto vlastitim rukopisom, bogato obojenom instrumentacijom okuplja raznolike utjecaje – od folklornih natruha pa sve do reminiscencija na Brahmsa. Na neki način je ta komponenta Dvořákovih Simfonijskih varijacija koje završavaju efektnom i majstorskom fugom, na kraju zaokružila program.
  
  Brahms je pak predstavljen sa svoja dva oprečna svijeta. Četiri Mađarska plesa izvorno su pisana za klavir četveroručno. Za orkestar ih je obrađivao autor ili pak drugi skladatelji. Postali su neizostavni dio vedrih, slavljeničkih koncerata pa neke od njih već i vrapci na krovu znaju i vole. A kada valja izmamiti još više pljeska redovit su dio dodataka koncertima. Međutim Mansur i Simfoničari se nisu dali zavesti samo tim njihovim, da se tako kaže, zavodljivim elementom. Neobično je da su na rasporedu bili na početku drugog dijela večeri prije Dvořákovih Simfonijskih varijacija, a u njima se nastojalo i u skladu s mogućnostima, uspjelo predočiti složenost fakture.
  
  Kao i obično središnji dio je pripao solistu s orkestrom – slavnom Stephenu Kovachevichu u Brahmsovu Drugom koncertu za klavir i orkestar u B-duru, opsežnoj, i u svakom smislu zahtjevnoj simfoniji s obligatnim klavirom. Kovachevich se baš kao i s Prvim koncertom u d-molu, proslavio njegovom interpretacijom uživo i na snimkama, izvedbom koju uvijek uza vidne napore može ponoviti. Iskustvo višekratne izvedbe bilo je i ovoga puta neprocjenjivo, osobito suptilno u polaganom stavku s violončelom solo, dok se u ostalima znao štreberski utjecati sigurnosti provjerenih i nepogrešivih formula iskusna interpreta.
  
  © Maja Stanetti, KULISA.eu, 13. veljače 2010.

Piše: