Čarobna operna diva

Lisinski subotom: Koncert Cecilije Bartoli, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 21. ožujka 2010.

• 
  Slavna talijanska mezzosopranistica Cecilia Bartoli (r. 1966. u Rimu) privukla je brojnu publiku popularnog ciklusa Lisinski subotom, a ispraćena je neviđenim ovacijama na nogama nakon atraktivnog programa održanog iznimno u nedjelju 21. ožujka. Uobičajeni razgovor koji se u pravilu održava nakon koncerata tog ciklusa, održan je dva dana ranije u Maloj dvorani Lisinski. S umjetnicom je razgovarala Marija Barbieri. Cecilia Bartoli tom je prigodom vrlo srdačno i otvoreno otkrila znatiželjnoj publici i novinarima kako se u svojoj bogatoj karijeri dugoj dvadeset godina ponovno posvetila baroknom repertoaru proučivši prvenstveno operno stvaralaštvo u Napulju u 18. stoljeću kada su opernim pozornicama vladali kastrati. Za nju je kao ženu bio velik izazov pjevati taj zahtjevni i dobrim dijelom nepoznati repertoar, proučiti ga, usvojiti i predstaviti javnosti.
  
  Priča o kastratima neobično je zanimljiva i potresna. O tome je opširno pisala Marija Barbieri u najavi koncerta na stranicama Kulise. Ponovimo tek da su kastrati kojima su bile namijenjene ženske uloge (budući da je Papa Inocent X u 17. stoljeću zabranio ženama nastupe u kazalištima), bili toliko tehnički savršeni s lijepim glasovima velikog opsega izvanredne snage i boje, da su se posebno za njih pisala djela s virtuoznim arijama. Oni su ih s lakoćom izvodili, no danas to mogu samo najbolji pjevači, a Cecilia Bartoli u tome je neprikosnovena. Na vrhuncu blistave karijere i popularnosti ona može itekako izazvati ponovno zanimanje za otkrivanje tog zaboravljenog opernog repertoara zanemarenih skladatelja.
  
  No taj repertoar nije zaboravljen bez razloga. Najčešće se tu podilazilo publici opčinjenoj vokalnim virtuozitetom velikih i razmaženih kastriranih zvijezda, raskošnom scenografijom i ekstravagantnim kostimima na uštrb umjetničkih vrijednosti libreta i glazbe. Povratak takvih djela na scenu danas je možda iluzoran, osim u iznimnim i idealnim slučajevima, ali podsjetnik na kastrate koji su više od dva stoljeća žarili i palili europskim opernim pozornicama, svakako je hvalevrijedan. A upravo tu misiju provodi danas Cecilia Bartoli izborom i promocijom dosad nepoznatih arija napisanih za kastrate. Trajno ih je snimila na dvostrukom nosaču zvuka i DVD-u Sacrificium (Žrtva) posvećenom tisućama kastriranih dječaka žrtvovanih u ime umjetnosti, od kojih je samo nekolicina doživjela slavu.
  
  Zagrebački koncert ostvaren je u suradnji s izvrsnim Orkestrom La Scintilla (Iskra) iz Züricha. Taj ansambl osnovan 1996. s ciljem redovitog predstavljanja opera iz 17. i 18. stoljeća na originalnim instrumentima bio je upravo idealnim suradnikom Ceciliji Bartoli. Umjetnica već ima odlična iskustva s tim vrsnim glazbenicima s kojima je već ostvarila nekoliko projekata i turneja, a najnoviji uspjeh su CD Maria i DVD The Barcelona Concert / Malibran Rediscovered, objavljen prije dvije godine u povodu dvjestote godišnjice rođenja legendarne pjevačice Marije Malibran.
  
  Sa željom da umjetnost kastrata dostojno predstavi Cecilia Bartoli je otpjevala čak četrnaest vrlo zahtjevnih arija (uključujući i dodatke), uz tek četiri instrumentalna predaha. Iako jako voli kazališne nastupe, koncerti arija poseban su izazov, jer traže veću usredotočenost i izdržljivost, ali i veću emotivnu angažiranost te savršeni dijalog s orkestrom tretiranjem boje vlastitog glasa poput instrumenta. Cecilia Bartoli je koloraturni mezzosopran lijepog i snažnog glasa velikog opsega s dvije i pol do tri oktave. Poput kastrata i ona ima veliki kapacitet pluća i može izdržati ton na jednom dahu gotovo minutu.
  
  U središtu njezina programa bila su djela napuljske barokne škole na čelu s istaknutim skladateljem i pedagogom Niccolom Porporom. Uz arije i instrumentalne ulomke iz Porporinih opera Meride e Selinunte, Siface, Semiramide riconosciuta, Germanico in Germania i Adelaide, predstavljene su i arije iz opera Francesca Araie (Berenice), Richarda Broschija (Merope), Leonarda Vincija (Medo i Allesandro nelle Indi ), Leonarda Lea (Zenobia in Palmira), kao i arija iz sakralne skladbe La morte d' Abel Antonija Caldare te arija Timanta iz opere Demofoonte njemačkog skladatelja Carla Heinricha Grauna (budući da su kastrati bili popularni u većem dijelu Europe).
  
  Nevjerojatnom izdržljivošću, lakoćom i šarmom te savršenstvom u cjelini izraza, Cecilia Bartoli predstavila je taj opsežan i iznimno zahtjevan program ostavljajući publiku bez daha. Nježne i duboko osjećajne arije prekrasnih legata i suptilne dinamike izmjenjivale su se s virtuoznim koloraturama izvedenim u žustrom tempu i u savršenom dosluhu s orkestrom. Bartoli je u skladu s programom za svoj nastup odjenula zanimljivu kićenu odjeću, od kostima mušketira do zlatno-crvene krinoline u obliku paunova repa s raskošnom perjanicom na ramenima.
  
  Iako je vrlo vrijedan tonski i video zapis njezina umijeća Sacrificium iz 2009. koji trenutačno promovira diljem Europe i koji je dosad dosegnuo platinastu nakladu u Nizozemskoj i Belgiji, doživjeti to čudo prirode u živo, bez mikrofona i razglasa, prava je svečanost i neprocjenjiv doživljaj za pamćenje.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 23. ožujka 2010.

Piše: