Rachlin u trostrukoj ulozi

Bijela oktava Zagrebačke filharmonije, dir. i solist Julian Rachlin, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 14. svibnja 2010.

• 
  Ugledni litvansko-austrijski glazbenik Julian Rachlin ( (1974) stekao je veliku popularnost u Hrvatskoj zahvaljujući svojem izvanrednom komornom festivalu Rachlin i prijatelji čije će se jubilarno deseto izdanje održati od 1. do 12. rujna ove godine u Dubrovniku. Rachlin je prvenstveno izvrstan violinist, ali od 2000. nastupa i na violi. Strastveni je komorni glazbenik, a bavi se i pedagoškim radom na Bečkom konzervatoriju. Postupno se zainteresirao i za dirigiranje, pa je na ovom ponovnom nastupu uz Zagrebačku filharmoniju odlučio pokazati svoju svestranost. Odabrao je neobičan i rijedak program u kojem se predstavio kao solist na dva srodna instrumenta, violini i violi, te je ujedno preuzeo i ulogu dirigenta, odnosno voditelja komornog sastava orkestra Zagrebačke filharmonije.
  
  Uvod u taj osebujni solistički nastup bila je popularna i često izvođena 29. simfonija u A-duru, KV 201 Wolfganga Amadeusa Mozarta. Tu je Rachlin dirigirajući nastupio samouvjereno i samodopadno, s napadnom glumačkom gestom, kojom je doduše postigao potrebnu stilsku čistoću, prozračnost i brio, ali nije uspio do kraja izbrusiti preciznost izvedbe i ujednačenost orkestralnog zvuka. Ali kao solist uz gudački orkestar pokazao je i ovom prigodom suverenost i veliko interpretativno i tehničko umijeće. Ujedno je animirao glazbenike na pažljivu i svesrdnu suradnju kako bi odabrana djela predstavio u što boljem svjetlu.
  
  Kao violist Rachlin je nastupio u Tvornici tišine, kraćoj skladbi suvremenog španjolskog skladatelja Alberta Iglesiasa. Prvenstveno poznat kao autor filmske glazbe vodećih španjolskih filmskih redatelja, Iglesias je napisao i niz glazbeno-scenskih, simfonijskih i komornih ostvarenja. Tvornica tišine nastala je 2005. izvorno za violončelo i orkestar, kao dio opere Orfej u Palermu. U tom kratkom odlomku opisuje se Orfejev silazak u Had u potrazi za Euridikom, u tvornicu zlokobne tišine, kako bi pjesmom pokušao ponovno dozvati Svjetlost. Na molbu Juliana Rachlina autor je preradio djelo za violu, koja je u njegovim rukama zvučala uistinu čarobno.
  
  I za nastup s violinom Rachlin je odabrao malo poznate ali vrlo zanimljive i efektne obrade dvaju djela popularnih skladatelja. U obje skladbe, među vrlo dobrim gudačima Zagrebačke filharmonije, istaknuli su se pojedini solisti, vođe dionica, a najzaposleniji je bio izvrsni violončelist Jasen Chelfi. Koncertantnu fantaziju Nakon čitanja Dantea prema klavirskoj Dante sonati Franza Liszta za violinu i gudače obradio je ruski pijanist i skladatelj Sergej Drežnjin u virtuoznom Paganinijevom stilu, ali upitne umjetničke vrijednosti. Tu je međutim neupitni virtuozitet solista bio u prvom planu, ali uz agresivnu i teško slušljivu pratnju.
  
  Bolji je dojam pružila inventivna skladba 4 godišnja doba Buenos Airesa Astora Piazzole s asocijacijama na djelo 4 godišnja doba Antonija Vivaldija. Djelo koje je u originalu napisano za tipični Piazzolin instrumentarij (bandoneon, violine, električne gitare, kontrabas i glasovir) aranžirao je za violinu i gudače ruski skladatelj Leonid Desjatnikov. Taj uzbudljiv, majstorski napisan i aranžiran virtuozni violinski koncert, umjetnički profinjen i ujedno zabavan, zahvaljujući stilski profiliranom i temperamentnom vodstvu sjajnog Juliana Rachlina, bio je vrhunac večeri. Oduševio je brojnu publiku koja je ovacijama izmamila ponovnu izvedbu stavka Ljeto.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 16. svibnja 2010.

Piše: