Obećavajući početak ususret objetnici

Crvena oktava Zagrebačke filharmonije: Od bolera do sambe, dirigent: Uroš Lajovic, solist: Nikolaj Luganski, klavir, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 7. listopada 2010.

• Pod sloganom Jedan orkestar – bezbroj glazbenih doživljaja započela je nova sezona Zagrebačke filharmonije ususret velikom jubileju 140. godišnjici djelovanja tog našeg najstarijeg orkestra. Podsjetimo da je u svojoj dugoj povijesti ZF dosizala blistave vrhunce i stekla velik ugled, ali je on posljednjih godina nažalost bio poljuljan. U nastojanju da se ugled povrati, učinjeni su prvi koraci, očito vrlo učinkoviti. Naime, u nedostatku šefa-dirigenta uloga umjetničkog savjetnika i gosta dirigenta u tekućoj sezoni povjerena je slovenskom dirigentu bogate međunarodne karijere maestru Urošu Lajovicu, dobro znanom i omiljenom i u našoj sredini. Između ostalog bio je šef-dirigent Simfonijskog orkestra RTV Zagreb i stalni gostujući dirigent Zagrebačke filharmonije, a od 1989. djeluje kao profesor dirigiranja na Visokoj školi za glazbu u Beču.
  
  Maestro Lajovic kreirao je program za ovu sezonu sa željom da "svaki koncert za našu publiku bude novo iznenađenje". S velikim je uspjehom pripremio prvi koncert koji je izazvao medijsku pozornost i oduševio brojnu publiku. Zahvaljujući savjesnom i predanom radu nakon ljetne stanke, glazbenici su odlično uvježbali lijep program Od bolera do sambe s reprezentativnim djelima 19. i 20. stoljeća iz pera Richarda Wagnera, Edwarda Griega, Ive Josipovića i Maurica Ravela ugostivši i jednog od najboljih pijanista današnjice Rusa Nikolaja Luganskog (Moskva, 1972). Luganski je razvio bogatu koncertnu i diskografsku djelatnost (23 uspješna CD-a) te predaje glasovir na Moskovskom konzervatoriju, gdje je i sam studirao kod legendarne Tatjane Nikolajeve.
  
  Već je u popularnoj predigri operi Majstori pjevači Richarda Wagnera Zagrebačka filharmonija zazvučala osnaženo, sigurno i poletno pod znalačkim i srčanim vodstvom maestra Lajovica. Dobro ugođene i ujednačene dionice gudača, besprijekorni solisti i kompaktan zvuk u cjelini odrazio se i u nastavku programa s božanstvenim Koncertom za glasovir i orkestar u a-molu, op. 16, omiljenim remek-djelom Edwarda Griega. Bila je to izuzetna interpretacija, s odlučnim i energičnim početkom, koji je odredio osnovni ton djelu, ali koji je bio oplemenjen nadasve suptilnim romantičnim ugođajem s nizom prekrasnih detalja. Spomenimo tek virtuoznu opsežnu kadencu prvoga stavka, zatim pjevnost melodija i finoću njihova povezivanja, izražajni parlando, savršen legato, taktilnu mekoću, plastično otkrivanje skrivenih detalja, izražajnost tonova dugoga daha, a nadasve preglednost i uvjerljivost izvedbe u cjelini uz odličnu suradnju orkestra. Oduševio je i solo dodatak Ljubavni jadi Fritza Kreislera u briljantnoj virtuoznoj obradi Sergeja Rahmanjinova.
  
  Drugi dio programa bio je u plesnom ugođaju. Na početku je izvedena Samba da camera Ive Josipovića, jedno od najizvođenijih i najpopularnijih komornih djela za trinaest gudača. Odabrani članovi ZF izveli su to zaigrano i duhovito djelo koncentrirano i ritmički pregnantno, a pozdravio ih je i nazočan autor. Kraj koncerta donio je dvije majstorski orkestrirane skladbe Maurica Ravela : suptilnu Pavanu za preminulu infantkinju (koja je prvo nastala kao djelo za glasovir) i originalni Bolero, koji je maestro Lajovic pažljivim i mudro vođenim dugim i postupnim krešendom u kojem su se na istoj temi izredali svi vrsni solisti puhači uz ostinatni ritam gudača i maloga bubnja –  doveo do uzbudljivog klimaksa s praskom činela i timpana na kraju. Nakon te iznimne koncertne večeri, vraća se povjerenje u naš orkestar u očekivanju novih glazbenih doživljaja i iznenađenja obećanih u ovoj jubilarnoj sezoni koja je tako dobro počela. 
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 10. listopada 2010.

Piše: