Za Korak u život

Humanitarni koncert Korak u život Zagrebačke filharmonije i Rotary kluba Zagreb Kaptol, dir. Ivan Repušić, solisti: Leo Nucci, bariton, Ivana Lazar, sopran, Ana Mihanović, mezzosopran, KD Vatroslav Lisinski, 14. prosinca 2010.

• 
  Sve je bilo spremno da se nastup Lea Nuccija, slavnog baritona nesvakidašnje duge i uspješne karijere, u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom pod vodstvom Ivana Repušića i dvije dame Ivanom Lazar i Anom Mihanović u Lisinskom, osim glazbenog užitka pretvori i u društveni događaj. A tako je i bilo. Osim slušatelja, mnogih obožavatelja vokalnog izričaja i popularne revije arija, okupila se i društvena elita u plemenitoj dobrotvornoj akciji Korak u život.
  
  Akciju je prije dvije godine inicirao Rotary klub Zagreb Kaptol, a namjenjena je stipendiranju mladih koji žele studirati, a dolaze iz domova za nezbrinutu djecu i udomiteljskih obitelji. Stoga nije nimalo čudno da su ulaznice stajale 250, 350 i 500 kuna kako bi se prikupilo što više novca. K tome je koncert bio posvećen i uspomeni na pokojnog maestra Vjekoslava Šuteja koji je svojim živim temperamentom i neumornom aktivnošću obilježavao glazbeni život, posljednjih godina života i kao šef-dirigent Zagrebačke filharmonije. To je i jedan od razloga zašto je pozvan upravo Leo Nucci kojega je sa Šutejem povezivala ne samo dugogodišnja suradnja na svjetskim pozornicama nego i iskreno prijateljstvo. Teško je ovlaš nabrojiti tko se sve odazvao humanitarno-koncertnoj akciji uključujući i predsjednika Josipovića i predsjednika Sabora barba Luku Bebića kako ga je pozdravio predsjednik rotarijanaca Romano Bolković do, razumljivo Slavena Bilića i Gordana Kožulja, vještih i uglednih glasnogovornika akcije Korak u život.
  
  Vjerojatno je velika većina mogla uživati u još jednom nastupu zvijezde Nuccija koji svojom prpošnom pokretljivošću ne pokazuje ni najmanje znakove svoje časne dobi koja se bliži osmom desetljeću. Nucci je već arijom Renata iz Krabuljnog plesa održao lekciju verdijanskog legata kada se nije moglo primijetiti niti trunka umora u glasu koji se troši po svjetskim pozornicama već desetljećima. Iskustvom prekaljenog i rutiniranog pjevača koji pazi na mjeru uživljavanja u interpretaciju, samostalno je donio i arije Gerarda iz Andree Chéniera Umberta Giordana i na kraju svoju glanc-ulogu iz Verdijeva Rigoletta. Ali ni dame se nisu dale zbuniti. Ivana Lazar u ariji Musette iz Puccinijeve La Bohème i ponešto zakočeno mezzosošpranistica Ana Mihanović arijom Isabelle iz Rossinijeve Talijanke u Alžiru. Porijeklom Splićanka, Ana Mihanoviće se prvi put predstavila domaćoj publici jer živi i usavršava se u Sjedinjenim Državama. No Ivana Lazar i Ana Mihanović su lakim i usklađenim zapjevom bile dvojac ljepote u Duetu cvijeća iz Lakmé Léa Delibesa među dodacima, lapršave izvedve dueta kojega mnogi itekako raspoznaju iz prateće pozadine nekog filma ili pak reklama. Zagrebačka filharmonija pod Repušićevim vodstvom bila je siguran, ponegdje i preglasan oslonac solistima, a u svojim orkestralnim uvertirama i intermezzima je osvojila tečnom izvedbom onoga iz Mascagnijeve Cavallerije rusticane.
  
  Kada bi trebalo odlučivati, vrhunac večeri bi pripao duetu Gilde i Rigoletta na kraju koncerta kada se Ivana Lazar na istoj valnoj duljini intenzivno i majstorski pridružila puno slavnijem kolegi. U dodacima nije moglo proći bez Nuccijevih napolitanskih kancona koje svi s radošću iščekuju. No to nisu mogli slutiti jer je publika ostala bez rasporeda koji je, čini se zaglavio u tiskari, dok su na novinarskom programu začudo uzmanjkale umjetničke biografije dviju dama, osobito ona Ane Mihanović. No, kako bilo, koncert je humanim trajanjem i visokom razinom izvedbi ispunio svoju svrhu. I za ljubitelje opernih ulomaka i vjerujem – za stipendiste.
  
  © Maja Stanetti, KULISA.eu, 16. prosinca 2009.

Piše: