Rizici Male noćne muzike

Zagrebački kvartet i Ida Gamulin, Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, 21. prosinca 2010.

• 
  Posljednji ovogodišnji koncert Zagrebačkog kvarteta održan je u suradnji s pijanisticom Idom Gamulin, čestom suradnicom s kojom su ti glazbenici održali mnogo koncerata. Shodno pretprazničkom ugođaju, program je bio ležeran, kratak i dobrim dijelom popularan. Počeo je komornom inačicom Male noćne muzike, Serenade u G-duru, KV 525 Wolfganga Amadeusa Mozarta ( 1756-1791), a završio s dva valcera Johanna Straussa mlađeg (1825-1899). Uz ta popularna djela predstavljen je i jedan rijedak Stavak za glasovirski kvartet Gustava Mahlera (1860-1911), mladenačko djelo petnaestogodišnjaka, nastalo početkom njegova studija na bečkom konzervatoriju. Jedini je to sačuvani stavak zamišljenog cjelovitog kvartetskog djela koje vjerojatno nije dovršeno ili je uništeno, jer skladatelj se uskoro posvetio dirigiranju i pisanju simfonija i solo-popijevki.
  
  Mladi Mahler je tada u Beču i praizveo to svoje uspješno djelo sudjelujući u izvedbi za glasovirom. Nakon još jedne izvedbe u Iglauu, rukopis je ostao zaboravljen idućih stotinjak godina, a prva moderna izvedba upriličena je tek 1964. u New Yorku. Godine 1973. partituru je tiskao njemački izdavač Sikorski te se otada ona najčešće izvodi pod naslovom Stavak za glasovirski kvartet. Zanimljivo je da je sam Mahler uništio neka svoja djela s kojima nije bio zadovoljan, među njima još dva komorna djela iz istoga razdoblja, tako da je to jedino njegovo sačuvano komorno djelo. Stoga je bilo vrijedno čuti s koliko je darovitosti, ljepote i umijeća mladi Mahler slijedio svoje uzore Brahmsa i Schumanna na samome početku skladateljske karijere.
  
  Komorna izvedba Mozartove Serenade u G-duru, popularne Male noćne muzike bio je velik rizik za Zagrebački kvartet. Goran Končar, Davor Philips, Hrvoje Philips i Martin Jordan uspjeli su tek površno prosvirati partituru bez većeg emotivnog naboja, bez potrebnog šarma, finoće i lakoće odnjegovanog zajedničkog zvuka. Međutim, gostovanje pijanistice Ide Gamulin u ostalim točkama programa bilo je vrlo uspješno i poticajno. Umjetnica velikog iskustva, znanja i zrelosti, suvereno je (tehnički i interpretativno) izvodila ne samo svoju eksponiranu dionicu, nego je sugestivno utjecala i na članove Zagrebačkog kvarteta, tim više jer je u odabranim djelima Mahlera i Straussa naglasak bio na glasovirskoj dionici.
  
  Posebice je to došlo do izražaja u valcerima vodećeg bečkog operetnog skladatelja Johanna Straussa mlađeg u majstorskim obradama dvaju velikana 20. stoljeća: Antona Weberna (Schatz-Walzer, op. 418 iz operete Barun ciganin) i Arnolda Schönberga (Ruže s juga, op. 388 iz operete Kraljičin čipkasti rubac). Te sjajne obrade nastale su 1921, a u vrlo dobroj i poletnoj izvedbi bile su lijepa najava nadolazećeg blagdanskog ugođaja u tročetvrtinskom taktu.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 23. prosinca 2010.

Piše: