Interpretacije u HD tehnologiji

Izvanredni koncert ciklusa Lisinski subotom: Pijanistički recital Ive Pogorelića, KD Vatroslav Lisinski, 12. ožujka 2011.

• Koncerti Ive Pogorelića redovito se očekuju s nestrpljenjem i stanovitom znatiželjom premda je repertoar koji brižno njeguje već tri desetljeća slušateljima dobro poznat sa snimaka ili s nastupa uživo. Mora se priznati da iako relativno rijetko, Ivo Pogorelić u domaćoj sredini ipak je redovito prisutan. Znatiželja publike potvrdila se i za zakazani Pogorelićev recital na izvanrednom koncertu ciklusa Lisinski subotom. Iako su za naše (ne)prilike cijene ulaznica bile relativno visoke, ali ne i nedostupne – 250 i 300 kuna – pred dvoranom se tražila karta više. Uz pomoć INA-e koja je bila ekskluzivni pokrovitelj njegova nastupa popunjeno je bilo blizu dvije tisuće mjesta, uključujući i podij. Nisu izostali niti ugledni gosti sve do gradonačelnika Bandića ili predsjednika Republike kao niti redovita koncertna publika i oni koji neizostavno prisustvuju eventima. Povratak Ive Pogorelića u ove krajeve obilježio je i nedavni nastup u Varaždinu u Palači Erdödy u povodu nabave novoga Steinwaya, te s orkestrom, sa Zagrebačkom filharmonijom i dirigentom Shlomom Minzom u solističkoj dionici Chopinova Koncerta za klavir i orkestar u u f-molu. Nakon niza godina najavljuje se i povratak na Dubrovačke ljetne igre.
  
  Ako sjećanje na vara, prošli je zagrebački recital prije osam godina Pogorelić posvetio Beethovenu i Rahmanjinovu. Oni boljeg pamćenja tvrde da su tada ulaznice bile i 400 ili 500 kuna. Tko se toga ne sjeća zasigurno će se sjetiti da su tada Beethovenove Sonate trajale beskrajno u sasvim specifičnom pogorelićevskom poimanju glazbenog vremena i potpunoj dekonstrukciji materijala, što je navuklo dodatni gnjev slušatelja koji ne podnose ekstreme u tempu, dinamici i toliko karakteristične neočekivane akcente. S druge je strane privuklo dodatno divljenje štovatelja Pogorelićeva do krajnjih granica individualiziranog umijeća koje pod krinkom potrage za neotkrivenim slojevima skladateljskih zapisa interpreta stavlja u prvi plan i promovira u koautora kojeg se i s malo slušateljskog iskustva bez greške prepoznaje.
  
  Novi recital, posvećen lanjskoj dvjestotoj obljetnici rođenja Frédérica Chopina i ovogodišnjoj Franza Liszta, bio je pitomiji, no još uvijek s predvidivo prepoznatljivim potpisom. Program su uokvirile dvije kapitalne sonate – Chopinova u b-molu i Lisztova u h-molu. Prvi dio večeri završio je Lisztovim Mefisto valcerom, a drugi je otvorio Chopinov Nokturno u c-molu. U posljednje vrijeme Pogorelić na podij donosi note, što je legitimno, ali za pijaniste ne i uobičajeno (što je potpuno nepravedno u usporedbi s drugim instrumentalistima, pjevačima ili dirigentima). Svojedobno je Svjatoslav Richter preporučio kolegama da što prije sa sobom nose note jer osiguravanjem eventulanih memorijskih grešaka gube dragocjeno vrijeme i propuštaju toliko vrijedne literature, a klavirska je više nego obilna. No za stari i desecima puta provjereni repertoar ponekad se to može činiti dijelom također poznate umjetnikove teatralizacije nastupa.
  
  Tijekom večeri na djelu je ponovno bila Pogorelićeva minuciozna razrada detalja, iznenađujuća upornost u promoviranju skrivenih linija i podcrtavanje unutarnjih dionica, gotovo opipljiva višeslojnost čitanja i otkrivanja razina skladateljskih zapisa, osobito onih mračnijih dubljih registara. U, recimo tako, suvremenoj HD (high definition) tehnologiji nije izostao niti veliki dinamički raspon pun kontrasta, izrazito sekatni motivi i akcenti pristali Mefistovu valceru potpuno oprečni prijetvornoj i nestvarnoj središnjoj lirici. Isto tako stameni mračni hod Chopinove Posmrtne koračnice u opreci s nekim svijetlim arkadijskim svijetom ili otvoreni riskantni put ka suvremenoj zvukovnosti puno kasnije nastalih djela u posljednjem stavku Sonate. Rastakanje do čista zvučanja priuštio je Pogorelić u zaključku recitala na kraju Lisztove Sonate akordima koji traju do zamiranja i njezina završnog, odnosno početnog tona. Za Pogorelića svaki je put nova interpretacija uživo i novi izazov i razlikuje se od snimki ili izvedbi koje su se mogle ranije slušati, a interpretova bačena rukavica zahtijeva odgovor u koncentraciji i iscrpljujućem ulogu slušatelja.
  
  © Maja Stanetti, KULISA.eu, 14. ožujka 2011.

Piše: