Papandopulove Studije u izboru vrhunskih djela

Ciklus Forte fortissimo Koncertne direkcije Zagreb: Eliso Virsaladze, klavir, KD Vatroslav Lisinski, 6. veljače 2011.

• 
  
  U svijetu je čest običaj da natjecanju prethodi kakav svečani uvodni koncert (ili više njih), pa je tako uoči 4. EPTA – Međunarodnog pijanističkog natjecanja Svetislav Stančić za ciklus Forte fortissimo u Lisinskom nastupila članica žirija tog natjecanja, gruzijska pijanistica Eliso Virsaladze, umjetnica koja je zacijelo za ranijih dojmljivih zagrebačkih nastupa, premda malobrojnima i godinama razdijeljenima, itekako ostala u sjećanju slušatelja.
  
  Njezinu vrlo dugu i stabilnu karijeru čini kontinuirana prisutnost na svjetskoj pijanističkoj sceni premda je ne prati medijska buka izvan okvira specijaliziranih časopisa, a ne prati je niti kakav drukčiji popratni šušur koji očito više pristaje mlađoj generaciji. Tiho i sigurno ta je osebujna i ozbiljna umjetnica gradila svoj ugled isključivo kvalitetom i vlastitošću izraza. Tako se vjerojatno može potvrditi da će svatko tko ju je jednom čuo uživo, ako se pruži prilika, nastojati doći ponovno. Jer, Eliso Virsaladze publici će uvijek priuštiti nepatvoreni glazbeni doživljaj svojeg temeljitog pristupa u kontroliranim, ali i strastvenim i sadržajnim interpretacijama koje nisu okrznula desetljeća provedena na koncertnim podijima svih kontinenata. Samo ove godine, među ostalim, odlazi i na veliku turneju po Sjevernoj Americi. A sudeći po tome da je Eliso Virsaladze najveći broj svojih snimki objavila za kuću Live Classics, očito je da preferira izvedbe uživo u kontaktu sa slušateljima čija prisutnost može biti dodatni izazov i iskaz vjere u komunikaciju glazbom.
  
  Glavninu njezina opsežna repertoara čine djela klasičnog i romantičnog razdoblja s kojim je još u mladim danima stekla glas i brojne nagrade te mu ostala vjerna sve do danas. Mozartova Fantazija i Sonata, obje u c-molu, premda nose odijeljene Köchelove oznake – Sonata 457, a Fantazija 475 – često se u izvedbama povezuju. Ne samo zato što dijele isti tonalitet i zbog činjenice da je Mozart parititure zajedno donio izdavaču, nego zacijelo i zbog zajedničkih crta turobnog ugođaja i dramatičnosti Fantazije i okvirnih stavaka Sonate. Nije stoga čudno da je i Eliso Virsaladze povezala izvedbe oba djela. Ozbiljna i gotovo stroga u nastupu, ona otklanja pomisao o nekom stilskom pristupu Mozartu iskazujući svu dramatiku i jedinstvenu bezvremenost dvaju opusa koja su nesumnjivo svojim karakterom utjecala na kasnije majstore poput Beethovena.
  
  Niti Lizstova Prva etida u g-molu, Tremolo iz skupine posvećene svojevrsnim klavirskim reinterpretacijama Paganinijevih violinskih Capriccia za Virsaladze nije samo laka pijanistička parada nego prije svega dobro sročen tekst koji uobličuje kao pravu počast jednog klavirskog virtuoza i skladatelja onom violinskom.
  
  U drugom dijelu večeri slijedio je uvjerljivi pripovjedni ton Chopinove Balade u F-duru, a recital zaokružila emocionalno zasićenom Schumannovom Fantazijom u C-duru op. 17. Opsežna skladba u tri stavka niže bogati svijet tonskih slika povezanih s autorovim životom, dvojbama i stanjima njegove osjetljive naravi. Sve to Eliso Virsaladze povezuje u monumentalnu fresku orkestralnog zamaha.
  
  Kao rijetko koji gostujući umjetnik, ona je u prvom dijelu recitala između Mozarta i Liszta smjestila i domaćega autora. Privlačne i lakopotezne izvedbe prve, te folklorom obojene druge iz Osam studija za klavir Borisa Papandopula. No nije taj izbor bio samo znak pažnje prema domaćinima, nego je umjetnica očito uvjerena da Papandopulo pripada društvu odabranih autora i da se Studije odlično uklapaju u slijed. To je bez pola muke i potvrdila svojom izvedbom.
  
  © Maja Stanetti, KULISA.eu, 8. veljače 2011.

Piše: