Intimno i ekspresivno

Guitarra Viva: Maroje Brčić, Hrvatski glazbeni zavod, 15. ožujka 2011.

• U popularnom ciklusu Guitarra Viva u ponudi Arti musices koncertne poslovnice Art Agent već je treći put nastupio Maroje Brčić, jedan od najboljih gitarista stasalih u majstorskoj klasi prof. Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U potpuno zamračenoj dvorani umjetnik je izveo lijep i zahtjevan program različitih stilskih razdoblja – od baroka, neoklasike i romantizma do 20. stoljeća. Maroje Brčić odličan je i vrlo aktivan gitarist koji niže uspješne koncerte u domovini i inozemstvu, sam ili uz pratnju orkestara kao što su Dubrovački simfonijski orkestar, Simfonijski orkestar HRT-a, Mostarski komorni orkestar, Sarajevska filharmonija, Orkestar Makedonske nacionalne opere ili moskovski Gnjesinski virtuozi.
  
  Objavio je i dva solistička kompaktna diska, a od 1992. godine nastupa i u Dubrovačkom gitarskom triju (diploma Milka Trnina) na brojnim festivalima i turnejama u Hrvatskoj, Europi i Sjedinjenim Državama. Povremeno nastupa i u gitarskom duu sa Zoranom Dukićem (Nagrada Orlando) s kojim dijeli i pedagošku djelatnost na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Posljednji nastup Maroja Brčića u Zagrebu pratilo je nešto manje posjetitelja no što je to uobičajeno na koncertima omiljenog ciklusa Guitarra Viva. Razlog tomu vjerojatno leži u činjenici da je istodobno u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski nastupala slavna češka mezzosopranistica Magdalena Kožena.
  
  Maroje Brčić već je s prvim sjetnim tonovima u Varijacijama na Skrjabinovu temu Alexandra Tansmana dao naslutiti ugodnu večer ispunjenu čistim i plemenitim zvukom vrijednog instrumenta iz radionice suvremenog pariškog majstora Dominiqua Filda. Osjećajem za ljepotu tona i njegovu puninu duga odjeka, umjetnik je lijepo i muzikalno oblikovao fraze u logičnom protoku vremena uz virtuoznu tehniku koja omogućuje nesputanost i uvjerljivost interpretacije. Nastavilo se to i u tri minijature Johanna Kaspara Mertza iz ciklusa Bardski zvuci s naslovima Unruhe, Sehnsucht i Scherzo (Nemir, Čežnja i Šala). Slijedila je Suita u e-molu s četiri standardna stavka Allemande, Courante, Sarabande i Gigue Dietricha Buxtehudea, koju je na temelju rukopisne orguljske tabulature za gitaru obradio Julian Bream. Prvi dio koncerta okončan je efektnom skladbom Junto al Generalife Joaquina Rodriga koja opisuje rajske vrtove palače Alhambra u Granadi.
  
  Drugi dio koncerta počeo je znamenitom Ciacconom iz 2. partite za violinu solo Johanna Sebastianna Bacha. Neodoljiv je to izazov za mnoge glazbenike, pa tako i za gitariste, poznat u raznim obradama. Brčić je, međutim, bio vjeran izvorniku, te je njegova vrlo studiozna i plemenita izvedba pružila jednu od najljepših interpretacija tog monumentalnog, začuđujućeg, duboko sabranog i strukturalno vrlo složenog stavka. I dok je prvi dio Brčićeva recitala završen Rodrigovom igrom vode u Andaluziji, drugi dio je zaključen zvucima argentinskog skladatelja Carlosa Guastavina. Na tragu proučavanja klasičnih sonata nastale su i tri njegove sonate za gitaru, od kojih je odabrana druga, s tri kontrastna stavka Allegretto intimo ed espressivo, Andante sostenuto i Presto.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 17. ožujka 2011.

Piše: