Iz Bachove orguljaške riznice

Lisinski subotom: Majstori orgulja, Ante Knešaurek i Pavao Mašić, Hommage Bachu, KD Vatroslav Lisinski, 2. travnja 2011.

• 
  
  Popularni ciklus koncerata Lisinski subotom predstavlja svoje obnovljene orgulje nizom zanimljivih koncerata, od kojih je istaknuto mjesto pripalo paru vrsnih hrvatskih orguljaša mlađe generacije, Anti Knešaureku, glavnom orguljašu Bazilike Srca Isusova i docentu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, i Pavlu Mašiću, glavnom orguljašu crkve Svetog Marka u Zagrebu i asistentu svoje profesorice čembala Višnje Mažuran, također na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Već smo pisali o njihovu grandioznom projektu predstavljanja integralnog opusa za orgulje Johanna Sebastiana Bacha na orguljama Bazilike Srca Isusova u Zagrebu koji je počeo prije godinu dana i koji će trajati do siječnja 2012.
  
  Mali sažetak tog velikog pothvata umjetnici su u jednoj večeri predstavili i na orguljama Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski odabirom najboljih, najpoznatijih i najreprezentativnijih djela nenadmašnog baroknog virtuoza na orguljama, majstora improvizacije, skladateljske invencije i kombinatorike. Kao dvorski orguljaš u Weimaru i kantor Crkve sv. Tome u Leipzigu, Bach se kao iskren vjernik posvetio služenju Bogu svojom glazbom neumorno stvarajući nove skladbe, uglavnom prigodna karaktera za praktične potrebe bogoslužja, ali i mnoge druge, nevezane uz liturgiju, dakle apsolutne. U program koncerta uvrštene su i jedne i druge, kao kontrast između prelijepih smirenih korala i složenijih formi virtuozna karaktera, u kojima vještina svirača i puni zvuk orgulja dolaze do punoga izražaja.
  
  Na početku večeri umjetnici su zajedno izašli pred orgulje smještene na sredini podija uz srdačnu dobrodošlicu brojne publike. I nisu se razdvajali do kraja koncerta. Asistirali su jedan drugome i naizmjence izvodili birani program, a na kraju su dodatak odsvirali četveroručno. Pola programa bilo je posvećeno koralima, koji su u obliku preludija ili predigri služili kao uvod u zajedničku pjesmu crkvena bogoslužja. Pavao Mašić je nakon energične uvodne Toccate, adagia i fuge u C-duru, BWV 564 izveo omiljeni koral Wachet auf, ruft uns die Stimme, BWV 645 iz Schüblerove zbirke. Mjesto za orguljama preuzeo je zatim Ante Knešaurek nastavivši s koralima. Bila je to najprije dirljiva koralna predigra Ich ruf ' zu dir, Herr Jesu Christ, BWV 639 iz weimarske Orguljske knjižice, zatim koralna melodija Erbarm'dich mein, Herr Gott, BWV 721, a svoj je nastup u prvome dijelu koncerta završio briljantnom Toccatom u F-duru, BWV 540/l.
  
  Knešaureku je pripao i početak drugoga dijela koncerta s popularnom Toccatom i fugom u d-molu, BWV 565, „originalnim mladenačkim djelom čiji uvodni signal (triler i silazno obrušavanje) po markantnosti možemo usporediti jedino sa sudbinskim motivom Beethovenove Pete simfonije“. Nadovezao se Mašić Fugom u G-duru, BWV 577 i još popularnijom Fantazijom i fugom u g-molu, BWV 542 s velikom solističkom ulogom pedala. Ta je dva monumentalna djela odijelio još jednim lijepim koralnim preludijem Schmücke dich, o liebe Seele, BWV 654.
  
  Sam kraj koncerta pripao je Anti Knešaureku, koji se uspješno bavi i skladanjem te improvizacijom na orguljama, pa je za ovu prigodu u počast Bachu izveo svoju Improvizaciju na temu B-A-C-H. Znakovit motiv od četiri tona koji proizlaze iz Bachova imena i kojima su se koristili mnogi skladatelji u povijesti počevši od samoga Bacha Knešaurek originalno i maštovito varira na razne načine u raznim atraktivnim registrima i ritmovima, u uzbudljivom razvoju dinamike i virtuoziteta (triler u pedalu!).
  
  Umjetnici Mašić i Knešaurek i ovom su prigodom pokazali veliko zanatsko umijeće orguljanja, virtuozni rad ruku i nogu, muzikalnost i dobro poznavanje stila, kao i izvrsnu međusobnu suradnju. Usto su mudro prilagodili svoje interpretacije instrumentu u dvorani. Naime, Bach je pisao svoja djela za crkvene orgulje, stoga je idealno mjesto za njihovo predstavljanje upravo crkva. No, orgulje u koncertnoj dvorani imaju manji odjek i stoga je trebalo registraciju obojiti tamnijim tonovima i potencirati legato, kako bi se zvuk oplemenio. Primjena takve taktike pridonijela je, dakako, uspjehu koncerta u cjelini, što je i brojna publika ispratila oduševljenjem, a zauzvrat dobila još jedan posebnan dodatak: znameniti Bachov koral Jesu meine Freude u izvedbi na orguljama četveroručno.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 3. travnja 2011.

Piše: