Zahvaljujući autentičnom ambijentu Hrvatskog glazbenog zavoda i, prvenstveno, koncertnom programu koji je uključivao djela iz njemačkoga romantizma, sopranistica Martina Zadro, pijanistica Lana Bradić i klarinetist Radovan Cavallin odveli su slušatelje u 19. stoljeće – stoljeće Lieda. U uhu podražljivoj kombinaciji glasa i klarineta uz klavir, cjelovečernji koncert solo pjesama, uz jedan duo klavira i klarineta, mogao je biti naporan za slušatelje, pogotovo stoga što su autori izvedenih djela, osim Franza Schuberta i možda Louisa Spohra, marginalniji skladatelji poput Franza Lachnera i Norberta Burgmüllera.
No, redom sjajni interpreti bili su dobitna kombinacija. Njihove su izvedbe, decentne kada je potrebno, snažne kada je trebalo, ono što je toj uhu podražljivoj kombinaciji dodalo pridjev ugodno. U ideji zapravo divni spletovi frekvencija koje čine glas i klarinet samo će najspretnijim, najvještijim i u komornom muziciranju osjetljivim i osviještenim glazbenicima uspjeti. Istančana finoća i kristalna boja glasa Martine Zadro, klarinet koji u Cavallinovim rukama zaista pjeva i diše s njom te promišljena elegantnost Lane Bradić bili su jači od dosadnjikavih djela i sitnih iskliznuća u tonu klarinetista ili mjestimična kašnjenja sopranistice.
Zbunjujući trenutak koncerta bilo je kratko djelo suvremenog austrijskog skladatelja Wolfganga Floreyja Cvijet nad cvjetovima za glas i klarinet, koje je na program uvršteno očito u želji da se prikažu sve kombinacije dueta troje izvođača – koncepcijski zaista nepotrebno. Zaslužene ovacije, za takav tip koncerta u HGZ-u, solidno brojne publike očito privučene imenima glazbenika koji su a priori obećavali, opravdale su naslov koncerta – Večer izvrsnosti, a vidljivo zadovoljstvo izvođača bilo je iskreno i potpuno.
© Petra Pavić, KLASIKA.hr, 2. svibnja 2011.
