Pitanje tempa

CD klasika: Divertimento organistico, Ljerka Očić, orgulje, Robert Kowalski, violina, Marco Graziani, violina, Jelena Očić-Flaksman, violončelo, Croatia Records, 2009.

  • Divertimento organistico, Ljerka Očić, orgulje, Robert Kowalski, violina, Marco Graziani, violina, Jelena Očić-Flaksman, violončelo, Croatia Records, 2009.Snimljen 2007, a izdan 2009. u povodu godišnjice Haydnove smrti, Divertimento organistico još je jedan nosač zvuka u nizu opsežne diskografije Ljerke Očić, ostvaren uz muziciranje violinista Roberta Kowalskog i Marca Graziania te čelistice Jelene Očić-Flaksman. Nosač zvuka je u svibnju 2010. dobio nagradu Porin za najbolju produkciju (Vida Ramušćak). Ljerka Očić zaobišla je sebi bliska područja glazbenih preokupacija i okušala se u snimanju glazbe zrele pretklasike (Josepha Haydna) i bečke klasike (Wolfgang Amadeus Mozart). Nakon kolosalnih baroknih i romantičkih opusa te raznorodnih djelića hrvatske orguljaške povijesti, tako dragih Ljerki Očić, posve je drukčije iskustvo slušati je u ovoj prpošnoj glazbi.

    Jezgru snimke čini spoj orguljaške crkvene i salonske čembalističke glazbe: tri Mozartove Crkvene sonate (Kirchensonata) KV 328, 244 i 336, niz Haydnovih Divertimenata HOB XVI 7-10 i G1, Partitu HOB XVI 6 te Koncert u C-duru Hob XVIII:10. Dok su Mozartove Kirchensonate i Haydnov Koncert skladani za dvije violine, violončelo i orgulje, Haydnova divertimenta tipičan su primjer zabavne glazbe salonskog rokokoa za čembalo odnosno instrumente s tipkama. Ambivalentnost izvedbene prakse u pogledu odabira instrumenta (čembalo vs. pianoforte vs. orgulje) posve je uobičajena za ono doba kroz nasljeđe srodnih baroknih praksi, a slušati divertimenta u obilju instrumentalnih boja orgulja predstavlja osebujne glazbene doživljaje. Haydnovo doslovno ili varirano ponavljanje sitnih tematskih ulomaka u novim registarskim bojama drugog manuala uhu je ugodno osvježenje.
    Ljerka OčićJelena Očić-Flaksman
    To je i najzanimljiviji aspekt izvedbe, u kojem slušatelj – inače naviknut na izvedbe ovih poznatih skladbi na klaviru i pianoforteu – svakog trenutka može iščekivati novo zvukovno iznenađenje. Kao druge intrigantne osobine izvedbe treba izdvojiti artikulacijsku orguljsku komponentu, posve drukčiju od biseraste kojom se obično interpretiraju ove skladbe, te izuzetno bogatu, mjestimično i preobilnu količinu ukrasa, čije poznavanje Ljerka Očić znalački podastire do maksimuma. Kako je rokoko razdoblje sklono hiptertrofiranosti u svim segmentima aristokratskog življenja, to preobilje ipak ne predstavlja zvukovno opterećenje.
    Robert KowalskiMarco Graziani
    Međutim, potrebno je istaknuti i neke upitne elemente snimke. Divertimenta su tehnički nezahtjevne skladbe namijenjene amaterskom kućnom muziciranju, koje danas pod nazivom sonata služe u didaktičke svrhe za upoznavanje učenika sa stilskim osnovama predklasike i klasike te jednostavnim sonatnim oblikom. No, njihova tehnička jednostavnost ne podrazumijeva opuštenost u interpretaciji. Upravo suprotno. Stoga i ugledan interpret i autoritet poput Ljerke Očić treba posvetiti više pozornosti da se izbjegnu krivi tonovi, poput onih u lijevoj ruci u finalu Partite HOB XVI:6 i u desnoj ruci u ponavljanju ekspozicije prvog stavka Divertimenta HOB XVI: G1. Ljerka Očić je divertimentima pristupila virtuozno, pa su – slično količini ukrasa – i tempa u brzim stavcima dovedena do maksimalnih brzina.

    Divertimento organistico, Ljerka Očić, orgulje, Robert Kowalski, violina, Marco Graziani, violina, Jelena Očić-Flaksman, violončelo, Croatia Records, 2009.Pitanje odabira tempa ostaje dakako otvoreno za raspravu, no izuzetno brzim prijelazima s manuala na manula glazbene misli se ne uspijevaju doreći na elegantan način koji bi bio svojstven galantnom stilu. Stoga dolazi do klizanja u tempima, međutim objašnjivima kao i specifičan pristup osjećajnom stilu kojim Ljerka Očić izvodi spore stavke. Još jedna sporna komponenta je odabir instrumenta. Pored tolikih autentičnih baroknih i rokoko orgulja u Hrvatskoj na kojima je Ljerka Očić održala brojne koncerte, odabir instrumenta u crkvi sv. Nikole Tavelića nije najbolje rješenje. U divertimentima taj instrument ne pokazuje toliko svoje slabosti koliko u minimalnim, ali ipak primjetnim zvučnim nesuglasjima između orgulja i inače odličnih gudača u izvedbi crkvenih sonata i Haydnovog Koncerta.

    Virtuozno obilje Ljerka Očić upotpunjuje svojim autorskim tekstom u popratnoj knjižici, još jednim u nizu njenih lijepo sročenih i intelektualno podatnih eseja.

    © Helena Novak, KLASIKA.hr, 29. srpnja 2011.

Piše:

Helena
Novak Penga