Ime Blagoja Berse (1873-1934) desetljećima je obavijala aura velikog skladatelja, slovio je za jedno od pera čiji je rukopis bio u sukoraku s putanjama europske muzičke misli i jezika te kao jedan od najvažnijih pedagoga zagrebačke Muzičke akademije. U praksi, međutim, sve do pokretanja projekta Sabrana djela Blagoja Berse, njegova djela, njegova pedagoška aktivnost, i konačno, njegov život, bili su vrlo slabo poznati. I, najvažnije, osim Sunčanih polja, skladbe koja se izrazito mnogo izvodila, ostatak Bersina opusa na podiju gotovo i da nije bio zastupljen, kao što nisu postojala ni notna izdanja njegovih skladbi. Kada su se pokretala pitanja o tome zašto je tomu tako, argumenti kojima se ukazivalo da u tome nema ništa sporno nerijetko su, do duboko u drugu polovinu 20. stoljeća, isticali kvalitete s uporištem u tradiciji ideologije nacionalnog smjera kao zaloga autentičnosti i kreativnosti, a naspram pripadnosti i uklapanja u zapadnoeuropski umjetnički prostor kozmopolitizma – smatranog za puko epigonstvo, bez izvornih, originalnih vrijednosti. Pritom se često podsjećalo na činjenicu da Bersa nije postigao uspjeh na europskoj sceni, dok su partiture, recimo, Gotovca, bile sjajno prihvaćene.
Takva, u osnovi plošna i jednoznačna tumačenja, u mnogočemu i pogrešna, izgubila su, da tako kažemo, sve adute prije nekoliko godina kada je Hrvatski glazbeni zavod pokrenuo istraživačko-izdavački projekt Sabrana djela Blagoja Berse s namjerom da se objave Bersini dnevnički, literarni, epistolarni i pedagoški tekstovi te notna izdanja njegovih kompozicija. Voditeljica tog opsežnog projekta Eva Sedak za prvo je izdanje izabrala skladateljeve dnevničke zapise i oni su 2010. integralno objavljeni u knjizi Dnevnik i Uspomene, koju su priredile Eva Sedak i Nada Bezić. Bersini dnevnički zapisi nastajali su s prekidima od 1904. do 1933., a od 1923. do 1933. nastaje tekst Uspomene, kao nadopuna dnevnika.
Svoje dnevničke zapise Bersa izvorno nije namijenio javnosti. To, dakako, nije prepreka objavljivanju jer je uvid i u takvu građu nezaobilazan za istraživački rad i proučavanje a istodobno, kao u pravilu i srodne vrste građe, ona posjeduje vrijednost koja nadilazi usko stručna područja interesa jer mnoštvom detalja dotiče i zadire u različite segmente javnog, kulturnog i političkog života, u različita područja ljudskih aktivnosti. I to kroz diskurs osobnog, i involviranog, dnevničkog iskaza koji sliku i stvarnost svakodnevice neposredno oživljuje opisima niza događaja, protagonista, reakcija, uz svakako najzanimljivije stranice o vlastitim razmišljanjima, dvojbama i nastojanjima vezanima uz stvaralački rad. U tom je smislu ova knjiga dragocjena jer Bersa piše bez zadrške, ne uljepšava, ne iskrivljuje činjenice, ukratko, piše bez autocenzure.
Bersini su zapisi, dakle, dokument, trag, svjedočanstvo, ali i nepogrešiv dekoder kako za skidanje vela misterioznosti s Bersinih (do ovog izdanja tek u fragmentima poznatih) naglašeno otvorenih i neugodnih komentara i opaski o kolegama, o situaciji u struci, o okolnostima na Muzičkoj akademiji, o umjetnosti…, tako i za mogućnost boljeg uvida u vrlo osobito, i nadasve važno, razdoblje prijelaza stoljeća u kojem ne samo stvara nego kojeg i živi, te za razumijevanje sasvim određenih posljedica datih okolnosti za njegov rad i život.
Zanimanje svakako pobuđuju stranice koje govore o političkim događajima i vremenu prije, za vrijeme i poslije Prvoga svjetskog rata, o osebujnoj atmosferi stvaranja nove države, o okolnostima s kojima se susreće po dolasku u Zagreb 1919. iz Beča (u Beču živi od 1903. do 1919.), o odnosu prema Zagrebu, prema rodnom Dubrovniku ili Zadru iz kojeg potječe, Hvaru gdje provodi ljetne mjesece.
Tekstu zapisa prethodi studija Eve Sedak Mjesta – vrijeme – putovi. Bilješke uz životopis Blagoja Berse. U komplementarnom odnosu prema tekstu Bersinih zapisa tri poglavlja kronološki obuhvaćaju Bersin život, biografski obrađen u pojedinim aspektima i kontekstualiziran unutar okolnosti zbivanja i vremena u kojem Bersa živi. Na usporednoj razini autorica se usredotočuje na nekoliko izabranih djela odnosno problematiku stvaralačkog razvoja i puta koji obilježuju njegov opus. Na taj se način, ako se tako može reći, i doslovce upoznajemo s Bersom i njegovim stvaralaštvom, a istodobno to su vrijedni koraci prema artikuliranju poimanja stvaralaštva razdoblja pristupom u čijem je polazištu djelo, koje postaje smjernicom, odrednicom ili ključem svake daljnje interpretacije, rasprave a, u konačnici, i vrednovanja. Jedino iz takve perspektive ispravno je razmatrati Bersin rad i opus, posebice u svjetlu tada novih kretanja u glazbi kao i u odnosu na pitanja koja određuju razvoj na domaćoj muzičkoj sceni, koji je u to doba snažno obilježen izborom estetike bazirane na folkloru kao temelju i pokretaču. Osvjetljavajući ta, kao i mnoga druga, pitanja novim, produbljenijim i drugačijim pogledom, Eva Sedak svojom studijom stvara temelje za svako dalje istraživanje Bersina rada.
Tekst Bersinih zapisa popraćen je i vrijednim poglavljima Kronologija, Rodoslovlje, Popis djela, O osobama, što knjigu kao cjelinu nadograđuje, a temu približava i širem čitateljskom krugu. Štivo je to koje treba preporučiti u svakom smislu, s vremena na vrijeme treba ga uzeti u ruke, prelistati, udubiti se u pojedini segment koji će, naravno, često biti i poticajem, uputnicom za neku drugu temu, a katkada će, zbog Bersine otvorenosti, izazvati i nemalu nelagodu. Ali, to je i cijena i dragocjenost svake dnevničke literature.
© Dodi Komanov, KLASIKA.hr, 20. rujna 2011.
