Tema drugog koncerta privlačnog i rasprodanog ciklusa ZF Vatra bio je legendarni španjolski ljubavnik i zavodnik žena Don Juan, inspiracija brojnim književnicima još od 16. stoljeća (Molina, Moliere, Goldoni, Byron, Puškin, Musset, Baudelaire, Hoffmann i dr.), a nerijetko prisutan i u glazbi.Tako je program koncerta zavodljivog naslova O ljubavi i strasti bio usmjeren upravo na najpopularnija djela o Don Juanu, a pripremio ga je ugledni austrijski dirignet Leopold Hager, pod čijim suverenim vodstvom Zagrebačka filharmonija naprosto procvjeta. Za tu prigodu angažirani su i vrsni solisti sopranistica Lidija Horvat-Dunjko, bariton Matija Meić i mladi pijanist Mislav Ivaci, a na programu su bila djela Wolfganga Amadeusa Mozarta, Frédérica Chopina i Richarda Straussa.
Na početku je izveden Uvertiru i duet La ci darem la mano (Tamo ćemo si pružiti ruku) iz opere Don Giovanni Wolfganga Amadeusa Mozarta u odličnoj izvedbi baritona Matije Meića (25-ogodišnjeg studenta Muzičke akademije u Zagrebu iz razreda Giorgija Suriana, čije ime valjaupamtiti!) i iskusne umjetnice Lidije Horvat Dunjko. Taj ljupki duet pozdravljen je burnim odobravanjem brojne publike, pa je maestro odlučio da ga izvedu još jednom. U nastavku smo čuli i Mozartovu 38. simfoniju u D-duru, „Prašku“ nastalu na temelju uzajamne naklonosti skladatelja i praške publike.
No, Mozartov duet Don Giovannija i Zerline javio se još jednom te večeri, u manje poznatoj skladbi mladog Frédérica Chopina u obliku Varijacija na temu La ci darem la mano, op. 2. U kojem je sedamnaestogodišnji Chopin prvi puta upotrijebio i orkestar te je s velikim uspjehom praizveo. Ovacijama je ispraćen i naš interpret virtuozne i vrlo zahtjevne solističke dionice – mladi Mislav Ivaci, četrnaestogodišnji đak Glazbenog učilišta Elly Bašić u Zagrebu iz razreda Minje Kolak. Odlično se predstavio oduševljenoj publici kao vrlo perspektivni pijanist kojem će sazrijevanje zacijelo donijeti dodatnu sigurnost i opuštenost.
Vrhunac večeri dosegnut je izvrsnom izvedbom popularne simfonijske pjesme Don Juan, op. 20 Richarda Straussa. To remek-djelo simfonijske literature Zagrebačka filharmonija predstavila je u punom sastavu (za razliku od predhodnog rasporeda sa smanjenim orkestrom). Izazovne dionice pojedinih solista i tuttija izvedene su besprijekorno (primjerice 1. violina, oboa, rogovi i dr.), a orkestar je za razliku od Mozarta u cjelosti zvučao vrlo ujednačeno i uvjerljivo. Zahvaljujući autoritetu i senzibilitetu maestra Hagera bila je to reprezentativna izvedba za svaku pohvalu, koja vraća nadu u velike mogućnosti Zagrebačke filharmonije koje bi međutim trebalo kontinuirano njegovati i poticati, posebice u odnosu na klasični repertoar. A Leopold Hager bi u tom pogledu bio itekako koristan, što valja imati na umu pri izboru novoga šefa-dirigenta našega orkestra.
© Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 2. listopada 2011.
