Serijski zavodnik kompleksne osobnosti

Metropolitan u Lisinskom, Wolfgang Amadeus Mozart, Don Giovanni, dir. Fabio Luisi, red. Michael Grandage, 29. listopada 2011.

  • Don Giovanni (Marius Kwiecien) i njegove obožavateljice; The Metropolitan Opera New York, Wolfgang Amadeus Mozart, Don Giovanni, dir. Fabio Luisi, red. Michael Grandage, foto: Marty Sohl / Metropolitan Opera

    Najnovija njujorška produkcija Don Giovannija, premijerno predstavljena 13. listopada ove godine, prikazana je kao druga opera u ovosezonskom ciklusu Metropolitan u Lisinskom. Glazbena dramaturgija Don Giovannija uzoran je primjer scenske logike i izražajnosti kojim su opisani likovi i zbivanja. Neodoljiva privlačnost te opere leži u savršenom preklapanju komičnog i tragičnog, s najljepšim arijama, duetima, tercetima, kvartetima, ansamblom solista, ali i efektnim skupnim prizorima, od kojih jedinstveni završni prikazuje raskalašenu gozbu u palači Don Giovannija te neočekivani dolazak kamenog gosta (Komturov kip), koji zahtijeva pokajanje, ali tvrdoglavo Don Giovannijevo odbijanje izaziva zavodnikovu smrt.

    U naslovnoj ulozi nastupio je poljski bariton Marius Kwiecien (1972) suvereno se noseći s kompleksnim likom razvratnika i pobunjenika protiv ustaljenih društvenih normi. Pjevački i glumački bio je na visokoj razini, što je posebice došlo do izražaja u šarmantnom duetu sa Zerlinom (La ci darem la mano) i završnom dijalogu s duhom, u kojem tako dojmljivo prikriva strah. Izvrstan je bio i talijanski bas-bariton Luca Pisaroni (1975) kao Leporello. Svojim upečatljivim nastupom samo je potvrdio ugled jednog od najboljih mozartovskih pjevača današnjice. Dovoljno je spomenuti tek uvodnu buffo ariju Notte e giorno faticar, ili ariju Madamina u kojoj priča o dvije tisuće šezdeset i pet žena koje je osvojio njegov gospodar. Odličan dojam, prvenstveno pjevački, pružio je i meksički tenor Ramon Vargas (1960) kao Don Ottavio. Impresivne su bile njegove arije Dalla sua pace i Il mio tesoroinfanto.
    Mojca Erdmann (Zerlina) i Mariusz Kwiecien (Don Giovanni); The Metropolitan Opera New York, Wolfgang Amadeus Mozart, Don Giovanni, dir. Fabio Luisi, red. Michael Grandage, foto: Marty Sohl / Metropolitan Opera
    Ženski dio solista predvodila je letonska sopranistica Marina Rebeka (1980) kao Donna Anna. Savršenstvo glasovne i tehničke nadarenosti i vještine kulminirali su u lijepoj ariji Crudele?... Non mi dir, bell´idol mio te u dramatskoj ariji i recitativu Or sai chi l´onore, kao uzoru grandiozne osvetničke arije. Iako manje izražajna, solidan nastup ostvarila je sopranistica Barbara Frittoli (1967) kao Donna Elvira (In quali eccessi, o numi... Mi tradi), a šarmantnu i uvjerljivu Zerlinu tumačila je odlična njemačka sopranistica Mojca Erdmann (odlična u ariji Batti, batti, o bel Masetto). Treba spomenuti također odličnog australskog bas-baritona Joshuu Blooma kao Masetta i slovačkog basa Štefana Kocana kao Komtura.

    Vrlo je lijep bio kvartet Non ti fidar, o misera (Donna Elvira, Don Giovanni, Donna Anna i Don Ottavio), zatim tercet maskiranih Don Ottavija, Donne Anne i Donne Elvire) i sekstet Sola, sola in buio loco, ali i završni sekstet, kratka moralna pouka djela, u kojoj se nakon nestanka Don Giovannija, uzroka svih nevolja, svi koji su mu se htjeli osvetiti vraćaju svakodnevici.
    scena vjenčanja, The Metropolitan Opera New York, Wolfgang Amadeus Mozart, Don Giovanni, dir. Fabio Luisi, red. Michael Grandage, foto: Marty Sohl / Metropolitan Opera
    Šarolikosti klasičnih stilskih kostima kontrastirala je doduše funkcionalna (pokretna), ali previše siva i pohabana scenografija (Christopher Oram) u uglavnom tamnom osvjetljenju (Paule Constable). Efektni su bili i uvjerljivi skupni prizori seoske svadbe, plesa na svečanosti u Don Giovannijevoj palači (koreograf Ben Wright) i večera na koju dolazi kameni gost, koji uzrokuje propast Don Giovannija. Britanski redatelj Michael Grandage (1962), kojem uje to prva režija u Metu, pokušao je prikazati naslovnog junaka kao višeslojan lik, pojam žudnje za životnim užicima, ali prema njegovu mišljenju on nije samo serijski zavodnik nego mračna, kompleksna osoba. U tome je uspio, kao i u pažljivo profiliranim svim likovima i njihovim međusobnim odnosima. Razigrane i dinamične scene smjenjivale su se s nešto statičnijima, a stilski uvjerljivu i više negoli korektnu glazbenu izvedbu ostvario je vrlo dobri talijanski dirigent Fabio Luisi (1959), od ove sezone prvi dirigent Metropolitana.

    ©  Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 31. listopada 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...