Tri Lisztova lica

Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb: Simfonijski orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije, dir. Balázs Kocsár, solisti: János Balázs, klavir, Péter Balczó, tenor, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 27. listopada 2011.

• 
  
  Svaki bi koncert u doba brzih i prebrzih medija ipak trebao imati svoju mjeru. Barem kada je riječ o njegovu trajanju i sadržaju, pa i kada je riječ o obljetnicama nekih od ključnih osoba zapadnoeuropske glazbe. Renomirani ciklus koncerata Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb za Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije angažirao je mađarske umjetnike za takozvano autentično izvođenje djela Franza Liszta ili Liszta Ferenca. A ako zavirite do Franje Ksavera Kuhača, i Liszt je naše gore list. Kako tko već preferira, kojih stotinjak i više godina. A ostala je preopširna večer utjecajnog i teško prispodobiva pijanista i skladatelja, večer kojoj se nije mogla odreći edukativnost.
  
  U najavi koncertne sezone bio je obećan Lisztov oratorij Christus, ali se od toga odustalo. Ipak, ostalo je mnogo toga: simfonijska pjesma Les Préludes, Prvi koncert za klavir i orkestar u Es-duru i Faust simfonija (Eine Faust-Symphonie in drei Charakterbildern, S.108), nadahnuta Goetheovim djelom. Ona bi s osamdesetak minuta i komprimiranim i nimalo bezazlenim sadržajem bila dovoljna za jednu večer. Napokon, u romantičarsko vrijeme mnogim je skladateljima pisana riječ bila polazište. Za slušatelje je to bilo opće dobro koje su poznavali. Koliko je to danas moguće, barem kada je o Goetheovu Faustu riječ, teško je reći. No, Balázs Kocsár energičan je i znalački dirigent vrlo određenih zahtjeva koji je znao predstaviti tri Lisztova lica – njegovo prihvaćanje brahmsovskih utjecaja izravnih i pritajenih citata u simfonijskoj pjesmi Preludiji i ozbiljnu konstrukciju Faust simfonije.
  
  Tu je pak Kocsár s nezanemarivim uvidom uspio podsjetiti na neprijeporan utjecaj tasta Liszta na zeta Wagnera. Tri ključna lika ocrtana su u stavcima simfonije – glazbeno skicirani likovi Fausta, Gretchen i Mefista. Zamišljeno, nježno i energično. U svakom slučaju, pompozno. Sve su te likove vrlo živo i s dobrim omjerom snaga uspjeli opipljivo donijeti Simfonijski orkestar i Muški zbor HRT-a predvođen dugim i lijepim kristalnim linijama tenora Pétera Balczóa.
  
  Ne zna se koji je put u ovim prostorima jubilarni dvjestoti Lisztov rođendan ponukao pijaniste da sviraju Prvi klavirski koncert u Es-duru, jedno od najpopularnijih i najizvođenijih koncertnih ostvarenja uopće. I opet početak s weimarskim pokličem i opet sumnjivost triangla u trećem stavku i – vrlo ležeran i spreman pijanist János Balász. Obljetnica je obljetnica, no pijanisti se doista ne mogu požaliti na nedostatak literature pa je iskreno nadanje dragih slušatelja da će ih sljedećih sezona poštedjeti od preizglodanih koncerata.
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 29. listopada 2011.

Piše: